1

                            Poslovni broj Gž Ovr-229/2020-3

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-229/2020-3

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja E. C. C. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. u Z., protiv protivnika osiguranja N. Š. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. F., odvjetnik iz Odvjetničkog  društva M., F. & H. iz Z., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, rješavajući žalbu protivnika osiguranja izjavljenu protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3371/19 od 16. listopada 2019., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3371/19 od 15. srpnja 2020., 18. listopada 2021.,  

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Prihvaća se žalba protivnika osiguranja i ukida rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3371/19 od 16. listopada 2019., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3371/19 od 15. srpnja 2020. u točki I., II., III. i V. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovan postupak.  

 

II O troškovima žalbenog postupka predlagatelja osiguranja odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o osiguranju suda prvog stupnja temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. pod poslovnim brojem Ovrv-26795/09 od 16. srpnja 2008., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 109.084,70 kn sa kamatama od 17. veljače 1998. pa do isplate te troškova postupka određenih rješenjem o ovrsi navedenog javnog bilježnika u iznosu od 3.478,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. srpnja 2009. određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava predlagatelja osiguranja na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to 485/10000 dijela kč.br. ..., u naravi stambena zgrada broj 20, površine 180 m2 i dvorišne površine 180 m2, ukupne površine 360 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stana u II (drugom) katu ravno – stan oznake S9, ukupne površine 40,31 m2 (u nacrtu označeno žutom bojom). Određena je uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine na način da imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

 

2. Nadalje je naloženo u točki III. izreke Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba rješenja u zemljišnim knjigama. U točki IV. izreke odlučeno je da se odbija prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja radi osiguranja troškova ovog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o osiguranju do isplate, dok je u točki V. izreke naloženo protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja trošak postupka u iznosu od 4.878,50 kn u roku od osam dana. U točki VI. izreke odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka u iznosu od 360,25 kn.   

 

3. Protiv citiranog rješenja u odnosu na točku I., II., III. i V. izreke žalbu podnosi protivnik osiguranja zbog postojanja bitne povrede odredaba Ovršnog zakona predlažući da se pobijano rješenje ukine i da se odbije prijedlog za osiguranje ili da se rješenje ukine i predmet vrati u pobijanom dijelu sudu prvog stupnja i da se protivniku osiguranja nadoknade troškovi žalbenog postupka.

 

4. U žalbi protivnik osiguranja navodi da je rješenje suda prvog stupnja doneseno suprotno čl. 290., 75. i 80 b. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 - dalje OZ) navodeći da je sud prvog stupnja propustio ocijeniti je li narušena pravična ravnoteža između interesa protivnika osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja i da nije utvrdio je li postoji suglasnost ovršenika za provođenje postupka osiguranja iz čl. 75. st. 5. OZ-a.

 

5. Navodi da predlagatelj osiguranja nije uopće dokazao niti učinio vjerojatnim da je pokušao ovrhu protiv protivnika osiguranja niti da je ovrha na drugim predmetima bezuspješna, da protivnik osiguranja nikada nije primio rješenje o ovrsi navedenog javnog bilježnika pa da stoga nije imao niti prilike istaknuti prigovor zastare.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba je osnovana.

 

8. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je predlagatelj osiguranja 10. listopada 2019. podnio prijedlog za osiguranja prisilnim zasnivanjem založenog prava na nekretnini protivnika osiguranja, da je predložio osiguranje na temelju valjane ovršne isprave koju predstavlja rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. pod poslovnim brojem Ovrv-26795/09 od 16. srpnja 2009. i u kojoj je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja da je protivnik osiguranja vlasnik predmetne nekretnine, slijedom čega da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 295. – 298. OZ-a za određivanje osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na način kako je to odlučeno u točki I., II. i III. izreke rješenja suda prvog stupnja. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava radi osiguranja troškova ovog ovršnog postupka navodeći da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 296. st. 1. OZ-a jer da će troškovi ovog ovršnog postupka biti određeni rješenjem suda prvog stupnja koje je pobijano koje u trenutku donošenja nije pravomoćno i ovršno.

 

9. Odluku o troškovima ovršnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a.

 

10. Osnovani su žalbeni navodi protivnika osiguranja da sud prvog stupnja prilikom donošenja osporavanog rješenja nije cijenio odredbu čl. 80b. st. 2. OZ-a jer nije ocijenio da li bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između protivnika osiguranja i interesa ovrhovoditelja te nije uzeo u obzir okolnosti slučaja koje su navedene u čl. 80b. st. 3. OZ-a, a to su je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti osiguranja, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je  ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, služili li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik i drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji i ima li predlagatelj osiguranja osobito opravdani interes za hitnim namirenjem tražbine i osiguranjem te tražbine radi ostvarivanja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga, odnosno je li se protivnik osiguranja izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.  

 

11. Naime, protivnik osiguranja je navedeni prigovor da je narušena pravična ravnoteža između interesa protivnika osiguranja i interesa predlagatelja osiguranja u smislu odredbe čl. 80 b st. 2. i 3. OZ-a prvi puta istaknuo u žalbi pa je stoga ovaj sud ukinuo prvostupanjsko rješenje te mu se nalaže da u ponovljenom postupku ocijeni navode protivnika osiguranja i da razloge je li (ili nije) došlo do narušavanja ravnoteže između interesa protivnika osiguranja i predlagatelja osiguranja.

 

12. Navedeno pravno shvaćanje je sukladno Zaključku sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda i predsjednika Odjela županijskih sudova od 5. studenog 2020.

 

13. Navodi se da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe čl. 295.  – 298. OZ-a u kojim odredbama je propisano osiguranje prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretninama time da je u čl. 290. OZ-a koji je vrijedio u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu i u vrijeme donošenja pobijanog rješenja propisano da se na osiguranje tražbine prema ovom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine pa se stoga primjenjuje i navedena odredba čl. 80.b. OZ-a (navedeno je identično pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojoj se odlučivalo o jedinstvenoj primjeni materijalnog prava o tome je li se u postupku prisilnog zasnivanja založnog prava primjenjuje odredba čl. 80 b. OZ-a i to pod poslovnim brojem Rev-457/18 od 7. ožujka 2018.).

 

14. Slijedom obrazloženog žalbu protivnika osiguranja je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I., II., III. i V. izreke ukinuti te je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

15. Sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a budući da je ukinuto pobijano rješenje suda prvog stupnja protiv kojeg je podnesen pravni lijek i predmet je vraćen na ponovan postupak o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci pa je stoga odlučeno kao u točki II. izreke. Rješenje suda prvog stupnja koje je nepobijano u točki u IV. i VI. izreke ostaje neizmijenjeno.  

 

         

U Rijeci 18. listopada 2021.

 

 

Sutkinja

 

   Filka Pejković