Poslovni broj 79 Gž-2866/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-2866/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. D., iz O. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku iz Z., protiv tužene Ž. P., iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnici T. P. G., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-620/21-144 od 24. lipnja 2021., dana 18. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja I. D., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-620/21-144 od 24. lipnja 2021.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj platiti tužitelju iznos od 79.989,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 1996. pa do isplate (toč. I izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2021. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. II izreke).

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

5. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelji u svojoj žalbi.

 

6. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice (čl. 8. ZPP), a na koje je odbijanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-6133/10 naloženo je tuženoj Ž. P. (ranije K.) te M. K., I. P. i M. P. solidarno platiti tužitelju iznos od 365.606,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 1996. pa do isplate, a na ime štete koju su tuženici prouzročili tužitelju uništenjem i otuđenjem njegovih stvari za vrijeme dok su koristili stan u vlasništvu tužitelja na adresi … u Z. u razdoblju od 1991. pa do 19. lipnja 1998. Navedena presuda u odnosu na tuženike Ž. P., M. K., I. P. i M. P. potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn 3084/12 od 19.04.2016. kojom je odbijena žalba tuženika.

 

8. Presudom Vrhovnog suda RH Rev-638/20 od 12.01.2021. prihvaćena je revizija tužene Ž. P. i u odnosu na nju su preinačene presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3084/12 od 19.04.2016. i presuda suda prvog stupnja poslovni broj Pn-6133/10 od 28.svibnja 2012. u odnosu na zateznu kamatu na tužitelju dosuđeni iznos od 285.617,40 kn i to za razdoblje od 19.06.1996. do 28.05.2012., te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Rješenjem istoga suda odnosu na tuženicu Ž. P. ukinute su presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3084/12 od 19.travnja 2016. i presuda suda prvog stupnja poslovni  Pn-6133/10 od 28. svibnja 2012. u dijelu za dosuđenu naknadu za obiteljski nakit u iznosu od 79.989,00 kn i zateznu kamatu na taj iznos, te je u istom u odnosu na navedenu tuženicu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, uz obvezu donošenja odluke o troškovima nastalim povodom revizije.

 

9. Među strankama je nesporno da su tužena te K. M., I. P. i M. P. koristili kao izbjeglice stan u vlasništvu tužitelja u Z., … od 1991. do iseljenja u lipnju 1998. godine. U ovoj fazi postupka sporno je, je li tužena Ž. P., koja je nesporno u tužiteljev stan u … uselila zajedno s preostalim tuženicima (a u odnosu na koje presuda suda prvog stupnja i ovog suda nije pobijana revizijom, pa time niti ukinuta), otuđila nakit tužitelja i time tužitelju prouzročila štetu. Također je sporna visina eventualne nastale štete, kao i vrsta i količina nakita koji je tužitelju navodno otuđen.

 

10. Pravilno sud prvog stupnja, analizirajući iskaze tužitelja, svjedoka D. D. i F. D. smatra neuvjerljivim i nelogičnim (a koji stav potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ukidnom rješenju poslovni broj Rev-638/20 od 12. siječnja 2021.) da bi tužitelji i njegova obitelj koji nesporno godinama žive i rade u Š., uopće u stanu koji imaju u vlasništvu u B. držali zlatninu tužiteljeve supruge (i to dukate cara Franje Josipa, dijamante i bisere!), a čak i da je ta zlatnina i bila u njihovom stanu u B., po mišljenju suda životno je i logično za zaključiti da je tužitelj, prilikom organiziranja selidbe iz B., istu izdvojio i odnio sa sobom u Š. gdje je živio, imajući u vidu da se radi o jednoj od najuređenijih i najsigurnijih zemalja svijeta ili spremio u sef, a ne ju ostavio u praznom i neuseljenom stanu bez nadzora, sve u jeku ratnih zbivanja u Hrvatskoj.

 

11. Pored toga svjedoci saslušani tijekom postupka suglasno su potvrdili i to da je tužitelj za vrijeme dok su predmetni stan kao izbjeglice koristili tužena i njezina obitelj, u nekoliko navrata bio u stanu i iznio određene manje pokretnine, među ostalim i jednu vreću s neidentificiranim stvarima, pa se može zaključiti da, čak i da su određene dragocjenosti doista ostale u stanu, tužitelj po njih došao i odnio ih je.

 

12. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja, u bitnom navodi da vrijednost zlatnine nije bila značajnog iznosa, pa nije bilo razloga istu spremati u sef, pri čemu je općepoznata činjenica da građani Republike Hrvatske drže svoje vrijednosti u svojim domovima, pa tako i zlatninu, i da nije imao razloga sumnjati da bi ostavljanjem zlatnine u stanu mogao ostati bez nje, smatrajući pritom Republiku Hrvatsku dovoljno sigurnom i pouzdajući se u njen pravni poredak ne mogu prihvatiti.

 

13. Suprotno navodima žalbe nije se radilo o (ne)značajnoj vrijednosti zlatnine (tužitelj potražuje iznos od 79.989,00 kn, pri čemu je vještak, zbog neadekvatnosti danih podataka dao samo procjenu vrijednosti više srednje klase). Osim toga, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljeve supruge F. D. radilo se obiteljskom nakitu (ogrlica od 12 dukata Franje Josipa, arapski dukati koje je dobila od majke, stare biserne ogrlice, tri ručna sata, naušnice i dr.), dakle o nakitu koji osim novčane, zasigurno imao i veću, emotivnu vrijednost, pa je tim više nelogično da bi tužiteljeva supruga takav nakit ostavila u stanu u Z., u kojem nitko nije živio, dakle bez nadzora i to u jeku ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj, a ne da bi obiteljski nakit spremila na sigurno mjesto ili ponijela sa sobom u Š., sve pod pretpostavkom da je takav nakit (zlatnina) doista i postojao.

 

14. Osim toga, iz sadržaja izvedenih dokaza nije moguće zaključiti da bi zlatninu otuđila upravo tužena, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije na nedvojben način uspio dokazati pretpostavke za naknadu štete propisane odredbom čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 -dalje u tekstu: ZOO), i to štetnu radnju i odgovornost tužene (kao niti visinu štete), a teret dokaza ispunjenja tih pretpostavki za naknadu štete je bio na tužitelju (čl. 219. i čl. 221. a. ZPP).

 

15. Stoga se suprotna žalbena razlaganja tužitelja i zaključci ne mogu prihvatiti.

 

16. Radi svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, 142/12, 103/14, 118/14) i vrijednosti predmeta spora (79.989,00 kn).

 

18. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

 

 

U Zagrebu 18. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                                                   Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.