1

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-622/2021-2

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-622/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. B. Z. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupa predsjednik uprave D. L. iz Z., i punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., protiv ovršenice K. V. iz Nj., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. T., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. T. K. i M. T. u K., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu od 29. srpnja 2021. poslovni broj: Ovr-362/21-2, 18. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Ovr-362/21-2 od 29. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 9019251785 od 7. travnja 2015. solemniziranog po javnom bilježniku M. Z. iz Č. pod posl.br. OV-4399/15 4. svibnja 2015. koji je postao ovršan 23. srpnja 2021., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 17.357,64 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju PBZ d.d. na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od 12.737,35 EUR  tekućom od 24. srpnja 2021., određena je ovrha na nekretnini ovršenice upisanoj u zk.ul. 575 k.o. H. zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Istim rješenjem ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 4.782,03 kn.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba ovršnog postupka i pogrešne odluka o troškovima  postupka. Obrazlažući naprijed navedene razloge navodi da iznos ovršne tražbine od 17.357,64 EUR koji je naveden u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije obrazložen niti dokazan odgovarajućim ispravama. U njemu da je navedena redovna kamata, zakonska zatezna kamata, sudski troškovi i odvjetnički troškovi pa da je zbrajanjem tih troškova utvrđena i veća vrijednost predmeta spora od stvarne. Tvrdi da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu naveo vrijednost predmeta spora u koju je uračunao kamate i troškove postupka iako je za vrijednost predmeta spora trebalo uzeti iznos glavnice od 12.737,35 EUR na koji teku kamate, a ne iznos od 17.357,64 EUR. Također tvrdi da se troškovi sudskih pristojbi i odvjetničkog zastupanja dva puta potražuju i to najprije unutar iznosa od 17.375,64 EUR, a drugi put se dosuđuju prilikom dosude troškova postupka. Prigovara da banka nije dostavila obračun redovne i zatezne kamate, a niti je dostavljen osnov potraživanih sudskih i odvjetničkih troškova navedenih u poslovnim knjigama ovrhovoditelja. Smatra da je za vrijednost predmeta spora trebalo uzeti iznos od 12.737,35 EUR što je manje od 100.000,00 kn pa da je shodno tome iznos naknade za sastav prijedloga za ovrhu od 2.500,00 kn uvećano za PDV nezakonito određen, a i sudska pristojba u tom slučaju iznosi manje. Također navodi da se kamate ne mogu uglavničiti i prema njima obračunati vrijednost predmeta spora. Konačno predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Člankom 50. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ) određeni su razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave. Ovršenica žalbenim navodima prigovara nedostatku isprava na temelju kojih je su u poslovnim knjigama ovrhovoditelja evidentirane obveze i struktura tih obveza proizašlih iz ovršne isprave. Pri tome očito ispušta iz vida da su stranke Ugovorom o kreditu od 7. travnja 2015. pristale da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po tom Ugovoru služe poslovne knjige Banke i dokazna sredstva s kojima Banka raspolaže (točka 13.6), dok s druge strane sadržajem žalbe ne iznosi nikakve konkretne razloge koji bi doveli u sumnju visinu ovršne tražbine s osnove obračunate redovne kamate (230,75 EUR) i s osnove obračunatih zateznih kamata (3.966,46 EUR), a sve na dan 23. srpnja 2021. i sve na glavnicu od 12.737,35 EUR, a koji iznos glavnice niti ne osporava.

5.1. Neosnovano ovršenica prigovara vrijednosti predmeta spora jer je odredbom članka 35. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/ 11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) koji uporište za svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 21. stavku 1. OZ, određeno da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir samo ako ne čine glavni zahtjev, a u konkretnom slučaju kamate (redovne i zatezne) i troškovi čine glavni zahtjev. Posljedično nije osnovano niti osporavanje troškova ovršnog postupka koja visina je pravilno određena prema vrijednosti predmeta spora od 130.703,05 kn.

5.2. Žalbenim navodima ovršenica nije dovela u sumnju niti visinu troškova naznačenih kao odvjetnički troškovi u iznosu od 1.250,00 kn budući da su ti troškovi evidentirani u izvodu iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 23. srpnja 2021., dakle prije nego je podnesen prijedlog za ovrhu i prije nego je ovrhovoditelju mogao nastati odvjetnički trošak za sastav predmetnog prijedloga za ovrhu.

5. Iz naprijed navedenih razloga žalba ovršenice ocijenjena je neosnovanom, pa kako donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije ostvaren ni jedan iz žalbenih razloga na koje ovaj sud na temelju članka 50. stavka 5. OZ pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti.

U Varaždinu 18. listopada 2021.