1

Poslovni broj: Gž Ovr-757/2019-6

Poslovni broj: Gž Ovr-757/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. d.d., OIB: …, Lj., zastupanog po punomoćnici K. J., odvjetnici iz R., protiv ovršenika 1. S. S. Đ., iz Z., OIB:…, 2. J. S., iz Z., OIB: …, 3. J. S., iz Z., OIB:…, i 4. Lj. K., iz Z., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku I. S., odvjetniku iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 91 Ovr-1699/2017-25 od 25. ožujka 2019., 18. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 91 Ovr-1699/2017-25 od 25. ožujka 2019.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

              1. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 20. ožujka 2019. te je odbijen zahtjev za obustavu ovrhe.

              2. Protiv rješenja su žalbu podnijeli ovršenici. U žalbi navode da je izostalo obrazloženje rješenja kojim je odbijen prijedlog za obustavu ovrhe, a koji prijedlog su temelji na činjenici da predmetna zgrada ima 12 stanova i 6 garažnih mjesta, a ne 9 apartmana i podruma kako je navedeno u zaključku suda od 30. siječnja 2019. Ističu da se sud u zaključku nije pozvao ni na kakav elaborat ili potvrdu iz kojih bi bilo razvidno u odnosu na koje etaže se ima provesti predmetni postupak. Ukoliko je na dražbi došlo do kupovine određenih etaža, tada da je sud bio dužan navesti o kojim etažama je riječ, jer da očigledno postoje etaža koje nisu bile predmetom ovršnog postupka. Nadalje ističu da nije obrazloženo na temelju čega je utvrđena činjenica da se radi o nekretnini u kojoj žalitelji ne stanuju i koja je nužna za zadovoljenje njihovih osnovnih stambenih potreba u smislu odredbe čl. 84a Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj  112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ). Glede zaključka da nisu dokazali da su podnijeli tužbu prema odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" 72/17- dalje: ZNUKMO) smatraju da je sud uvidom u parničnu pisarnicu morao utvrditi taj podatak i na temelju tih utvrđenja odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Tvrde da su pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu. Na kraju ističu da sud nije obrazložio odluku glede prigovora prava na dom, budući da nije utvrđivao gdje ovršenici borave i gdje se nalazi njihov dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narone novine" Međunarodni ugovori" 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 –dalje Konvencija).

              3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu navodi da su razlozi pobijanog rješenja potpuni i detaljno obrazloženi, da je pravomoćnim rješenjem o dosudi nekretnine posl. br. Ovr-2515/2013 od 18. srpnja 2017. predmetna nekretnina dosuđena ovrhovoditelju, da je netočan navod da predmetna nekretnina predstavlja smještaj u kojem borave ovršenici, jer se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja apartmane za turizam. Navodi da ovršenici imaju prijavljenu adresu u Z. te naglašava da su tijekom postupku isticali da se ne nalaze u posjedu predmetne nekretnine te s tim u svezi isticali prigovor promaše pasivne legitimacije. Glede pozivanja na ništetnost ugovora o kreditu ukazuje na odluku Suda Europske unije broj C-630/17 u kojoj je iznesen zaključak da se pravu unije protivi nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg su ugovori o kreditu retroaktivno ništetni od dana sklapanja ako su sklopljeni s vjerovnikom koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici. Stoga smatra da se odredbe tog zakona ne mogu primijeniti jer je protivan pravu Europske unije.

              4. Predlaže žalbu odbiti i pobijano rješenje potvrditi, sve uz nadoknadu troška sastava tog podneska.

              5. Žalba nije osnovana.

              6. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a. Pravilno su primijenjene odredbe čl. 65. i čl. 72. OZ-a kada je ocjenjeno  da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, odnosno za obustavu ovrhe.

              7. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da su ovršenici bili dužni dokazati u prijedlogu za odgodu ovrhe da su zatražili sudsku zaštitu na jedan od načina propisanih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-7. OZ-a, koja pretpostavka mora biti kumulativno ispunjenja uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenici nisu dokazali da su zatražili takvu sudsku zaštitu, a pogrešno smatraju da je sud trebao te činjenice utvrđivati po službenoj dužnosti.

              8. U odnosu na odgodu ovrhe prema čl. 6. st. 1. ZNUKMO-a, treba navesti da su i prema tom propisu ovršenici bili dužni dokazati da su podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu koji je bio temelj za ovrhu na nekretnini ovršenika, koju pretpostavku nisu dokazali.

              9. Glede prigovora da provedba ovrhe ne odgovara stvarnom stanju nekretnine, valja odgovoriti da su takav prigovor ovršenici bez uspjeha isticali u žalbi protiv rješenja o ovrsi suda prvog stupnja, posl. br. 49 Ovr-1699/2017-2 od 8. prosinca 2017., a pored toga valja dodati da je ovrha određena udaljenjem ovršenika, uklanjanjem njihovih stvari i ispražnjenjem nekretnine označe č. zem. … naziva G. most, garaža i stambena zgrada te dvorište, ukupne površine … upisana u zk. ul. … k.o. Ž., a ne na posebnim dijelovima te zgrade kako to bez osnove ističu ovršenici u žalbi.

              10. Glede pozivanja na odredbu čl. 84a. OZ-a treba istaći da je ovrha radi ispražnjenja nekretnine određena primjenom odredbe čl. 128. OZ-a na temelju zaključka o predaji nekretnine kupcu. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da su ovršenici u žalbi protiv rješenja o ovrsi isticali da nisu u posjedu predmetne nekretnine, da nemaju ključeve te da ne mogu udovoljiti nalogu sudu pa su istakli prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da je u posjedu treća osoba I. I. koji je stvarni investitor, a ne ovršenici koji su bili samo zemljišnoknjižni vlasnici nekretnine na kojoj je objekt sagrađen. Sada ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe tvrde da prijeporna nekretnina predstavlja njihov dom, koju tvrdnju je sud prvog stupnja pravilno otklonio, s obzirom na istaknute tvrdnje ovršenika u ovom istom postupku te činjenicu da ni jedan od ovršenika nema prebivalište u Ž.. Upravo zbog navedenih činjeničnih utvrđenja, nije bilo potrebno u tom smislu provoditi kakav dokazni postupak.

              11. Zbog izloženog je valjalo žalbu ovršenika odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

              12. Ovrhovoditelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer je ocijenjeno da nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 18. listopada 2021.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan