1                            P-726/2019

             

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU                                                                            P-726/2019

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. R. iz S., O.: … zastupan po punomoćniku M. R. Š., odvjetnici u S. protiv tužene O. d.d. S., O.: … zastupana po odvjetnicima u odvjetničkom društvu A.&A. d.o.o. S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 31.kolovoza 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja, odvjetnika u S. M. S. te zamjenika punomoćnika tužene D. Č., odvjetničkog vježbenika u O. A.&A., dana 15. listopada 2021.

p r e s u d i o     j e

 

I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 1.258,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 12,07 CHF koja teče od dana 12.03.2007.

- 13,26 CHF koja teče od dana 10.04.2007.

- 12,79 CHF koja teče od dana 10.05.2007.

- 13,12 CHF koja teče od dana 11.06.2007.

- 12,53 CHF koja teče od dana 10.07.2007.

- 12,89 CHF koja teče od dana 10.08.2007.

- 12,78 CHF koja teče od dana 10.09.2007.

- 12,26 CHF koja teče od dana 10.10.2007.

- 12,54 CHF koja teče od dana 12.11.2007.

- 11,96 CHF koja teče od dana 10.12.2007.

- 12,30 CHF koja teče od dana 10.01.2008.

- 12,19 CHF koja teče od dana 11.02.2008.

- 11,24 CHF koja teče od dana 10.03.2008.

- 11,93 CHF koja teče od dana 10.04.2008.

- 11,44 CHF koja teče od dana 12.05.2008.

- 11,61 CHF koja teče od dana 10.06.2008.

- 11,18 CHF koja teče od dana 10.07.2008.

- 11,42 CHF koja teče od dana 11.08.2008.

- 14,67 CHF koja teče od dana 10.09.2008.

- 22,12 CHF koja teče od dana 10.10.2008.

- 22,58 CHF koja teče od dana 10.11.2008.

- 21,59 CHF koja teče od dana 10.12.2008.

- 22,01 CHF koja teče od dana 12.01.2008.

- 21,67 CHF koja teče od dana 10.02.2009.

- 19,37 CHF koja teče od dana 10.03.2009.

- 21,14 CHF koja teče od dana 10.04.2009.

- 20,17 CHF koja teče od dana 11.05.2009.

- 20,49 CHF koja teče od dana 10.06.2009.

- 19,58 CHF koja teče od dana 10.07.2009.

- 19,93 CHF koja teče od dana 10.08.2009.

- 19,60 CHF koja teče od dana 10.09.2009.

- 18,68 CHF koja teče od dana 12.10.2009.

- 18,90 CHF koja teče od dana 10.11.2009.

- 18,49 CHF koja teče od dana 10.12.2009.

- 31,81 CHF koja teče od dana 11.01.2010.

- 31,22 CHF koja teče od dana 10.02.2010.

- 27,73 CHF koja teče od dana 10.03.2010.

- 30,07 CHF koja teče od dana 12.04.2010.

- 28,45 CHF koja teče od dana 10.05.2010.

- 28,88 CHF koja teče od dana 10.06.2010.

- 27,35 CHF koja teče od dana 12.07.2010.

- 27,55 CHF koja teče od dana 10.08.2010.

- 27,01 CHF koja teče od dana 10.09.2010.

- 25,52 CHF koja teče od dana 11.10.2010.

- 25,71 CHF koja teče od dana 10.11.2010.

- 24,25 CHF koja teče od dana 10.12.2010.

- 24,37 CHF koja teče od dana 10.01.2011.

- 23,69 CHF koja teče od dana 10.02.2011.

- 20,79 CHF koja teče od dana 10.03.2011.

- 22,28 CHF koja teče od dana 11.04.2011.

- 20,88 CHF koja teče od dana 10.05.2011.

- 20,84 CHF koja teče od dana 10.06.2011.

- 19,47 CHF koja teče od dana 11.07.2011.

- 19,36 CHF koja teče od dana 10.08.2011.

- 18,62 CHF koja teče od dana 12.09.2011.

- 17,27 CHF koja teče od dana 10.10.2011.

- 17,07 CHF koja teče od dana 10.11.2011.

- 15,75 CHF koja teče od dana 12.12.2011.

- 15,47 CHF koja teče od dana 10.01.2012.

- 14,66 CHF koja teče od dana 10.02.2012.

- 12,96 CHF koja teče od dana 12.03.2012.

- 13,00 CHF koja teče od dana 10.04.2012.

- 11,76 CHF koja teče od dana 10.05.2012.

- 11,29 CHF koja teče od dana 11.06.2012.

- 10,09 CHF koja teče od dana 10.07.2012.

- 9,54 CHF koja teče od dana 10.08.2012.

- 8,64 CHF koja teče od dana 10.09.2012.

- 7,49 CHF koja teče od dana 10.10.2012.

- 6,81 CHF koja teče od dana 12.11.2012.

- 5,68 CHF koja teče od dana 10.12.2012.

- 4,93 CHF koja teče od dana 10.01.2013.

- 3,97 CHF koja teče od dana 11.02.2013.

- 2,71 CHF koja teče od dana 11.03.2013.

- 2,00 CHF koja teče od dana 10.04.2013.

- 0,98 CHF koja teče od dana 10.05.2013.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; sve do konačne isplate."

 

II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:

Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 6.731,05 kn u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:

- 55,41 kn koja teče od dana 12.03.2007.

- 60,63 kn koja teče od dana 10.04.2007.

- 57,52 kn koja teče od dana 10.05.2007.

- 59,09 kn koja teče od dana 11.06.2007.

- 55,78 kn koja teče od dana 10.07.2007.

- 58,10 kn koja teče od dana 10.08.2007.

- 57,71 kn koja teče od dana 10.09.2007.

- 54,46 kn koja teče od dana 10.10.2007.

- 56,35 kn koja teče od dana 12.11.2007.

- 53,49 kn koja teče od dana 10.12.2007.

- 55,89 kn koja teče od dana 10.01.2008.

- 56,13 kn koja teče od dana 11.02.2008.

- 52,73 kn koja teče od dana 10.03.2008.

- 55,07 kn koja teče od dana 10.04.2008.

- 52,20 kn koja teče od dana 12.05.2008.

- 52,89 kn koja teče od dana 10.06.2008.

- 50,75 kn koja teče od dana 10.07.2008.

- 51,55 kn koja teče od dana 11.08.2008.

- 66,42 kn koja teče od dana 10.09.2008.

- 103,18 kn koja teče od dana 10.10.2008.

- 107,82 kn koja teče od dana 10.11.2008.

- 102,20 kn koja teče od dana 10.12.2008.

- 109,36 kn koja teče od dana 12.01.2008.

- 109,61 kn koja teče od dana 10.02.2009.

- 100,10 kn koja teče od dana 10.03.2009.

- 105,18 kn koja teče od dana 10.04.2009.

- 99,66 kn koja teče od dana 11.05.2009.

- 100,84 kn koja teče od dana 10.06.2009.

- 97,12 kn koja teče od dana 10.07.2009.

- 97,32 kn koja teče od dana 10.08.2009.

- 96,39 kn koja teče od dana 10.09.2009.

- 90,74 kn koja teče od dana 12.10.2009.

- 92,83 kn koja teče od dana 10.11.2009.

- 90,24 kn koja teče od dana 10.12.2009.

- 159,23 kn koja teče od dana 11.01.2010.

- 158,84 kn koja teče od dana 10.02.2010.

- 140,60 kn koja teče od dana 10.03.2010.

- 154,56 kn koja teče od dana 12.04.2010.

- 149,09 kn koja teče od dana 10.05.2010.

- 153,93 kn koja teče od dana 10.06.2010.

- 150,47 kn koja teče od dana 12.07.2010.

- 146,95 kn koja teče od dana 10.08.2010.

- 155,58 kn koja teče od dana 10.09.2010.

- 141,29 kn koja teče od dana 11.10.2010.

- 143,45 kn koja teče od dana 10.11.2010.

- 139,81 kn koja teče od dana 10.12.2010.

- 146,47 kn koja teče od dana 10.01.2011.

- 135,86 kn koja teče od dana 10.02.2011.

- 121,00 kn koja teče od dana 10.03.2011.

- 126,98 kn koja teče od dana 11.04.2011.

- 124,72 kn koja teče od dana 10.05.2011.

- 128,40 kn koja teče od dana 10.06.2011.

- 121,61 kn koja teče od dana 11.07.2011.

- 139,26 kn koja teče od dana 10.08.2011.

- 117,21 kn koja teče od dana 12.09.2011.

- 106,40 kn koja teče od dana 10.10.2011.

- 105,73 kn koja teče od dana 10.11.2011.

- 97,36 kn koja teče od dana 12.12.2011.

- 97,44 kn koja teče od dana 10.01.2012.

- 93,54 kn koja teče od dana 10.02.2012.

- 83,02 kn koja teče od dana 12.03.2012.

- 82,50 kn koja teče od dana 10.04.2012.

- 75,00 kn koja teče od dana 10.05.2012.

- 72,38 kn koja teče od dana 11.06.2012.

- 64,19 kn koja teče od dana 10.07.2012.

- 60,65 kn koja teče od dana 10.08.2012.

- 54,13 kn koja teče od dana 10.09.2012.

- 47,16 kn koja teče od dana 10.10.2012.

- 43,34 kn koja teče od dana 12.11.2012.

- 36,03 kn koja teče od dana 10.12.2012.

- 31,43 kn koja teče od dana 10.01.2013.

- 24,95 kn koja teče od dana 11.02.2013.

- 16,94 kn koja teče od dana 11.03.2013.

- 12,70 kn koja teče od dana 10.04.2013.

- 6,13 kn koja teče od dana 10.05.2013.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; sve do konačne isplate.

 

III Nalaže s tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak 2.000,00 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 19. veljače 2019. se navodi kako su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 43129/09 24. svibnja 2006. temeljem koje je tužena odobrila nenamjenski kredit u iznosu od 18.780,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i ugovorenu kamatnu stopu od 6,99% godišnje time da je tužena bez posebnog ugovaranja i pregovora jednostrano za sebe pridržala pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke.

              Protivno ugovoru i oplatnom planu, a temeljem jednostranih odluka tužene tužitelju su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tužena naplatila veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u tom ugovoru ništetne su te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.

              Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je između ostalog i tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita budući je u ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je navedena odredba proglašena ništetnom što je uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene.

Tužitelj se poziva i na odluke ES koji na istovjetan način razmatraju gornju problematiku.

Slijedom navedenog zatraženo je obvezati tuženu na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju iznos od 1.318,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa kamatom na pojedinačne tamo pobliže navedene iznose i zatraženim parničnim troškom.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu. Smatra kako tužitelj nema osnova za podnošenje tužbe  jer je pravni odnos među strankama prestao ispunjenjem budući je kredit otplaćen 2013. te kako sporne odredbe nisu obuhvaćene razlozima ništetnosti budući ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno a sve su se promjene kretale unutar zakonom dopuštenih granica. Također drži kako činjenična utvrđenja iz presuda na koja se tužitelj poziva nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku, ističući kako konkretni ugovor o kreditu nije tipski ugovor te da je tužitelj bio upoznat sa Općim uvjetima tužene kao i odlukama tužene o promjeni kamata.

Istaknuo je i prigovor zastare za cjelokupnu tražbinu, osobito za eventualno plaćene anuitete u odnosu na koje je istekao petogodišnji zastrani rok prije pokretanja kolektivnog spora po tužbi od 4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Osporio je i visinu zahtjeva ne imajući saznanja o dokumentaciji i metodologiji temeljem koje je utužena sporna tražbina.

3.Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja i pozivom na isto zahtjev uredio podneskom od 19.srpnja 2021. tako što je pored glavnog zahtjeva na isplatu iznosa od 1.258,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan isplate s kamatama kako je tamo pobliže navedeno (razlika kamata) postavio i podredni zahtjev kojim je s istog osnova potraživao kunski iznos od 6.731,05 kuna s kamatama na pojedinačne iznose kako je tamo pobliže navedeno.

4.Tuženik se, smatrajući da je tužitelj podneskom od 19. srpnja 2021. preinačio tužbu, protivio preinaci.

5.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj 43219/06 od 24. svibnja 2006., otplatnog plana sa promjenama kamatnih stopa po kreditu, financijsko-knjigovodstvene dokumentacije, financijsko-knjigovodstvenim, vještačenjem po sudskom vještaku D. C. te pregledom njezina nalaza i mišljenja, time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao parnične stranke jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza je smatrao suvišnim, a stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

6.Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu spram tužene Banke i to temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa slijedom čega potražuje preplaćeni iznos kamata od ožujka 2007.do svibnja 2013.

8.Među strankama nije sporno kako su sklopile Ugovor o kreditu dana 24. svibnja 2006. kojim je tužena tužitelju stavila na raspolaganje iznos od 18.780,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz ugovornu otplatu mjesečnim anuitetima od po 283,30  CHF (tako 83 anuiteta i jedan anuitet od 282,44 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tužene na dan plaćanja.

9.Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 4. Ugovora o kreditu ugovorile kamatnu stopu od 6,99% godišnje glede koje je određeno da je promjenjiva, dok je čl. 9. t. 1. određeno da je redovna kamata promjenjiva te se utvrđuje Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Banke koja je u obvezi o promjenama izvijestiti korisnika kredita, ovdje tužitelja.

Tijekom otplate  kredita vršena je promjena kamatne stope prema Odlukama Banke, ovdje tužene pa je tako od 1.05.2006. do 31.01.2007. kamatna stopa iznosila 6,99%; od 1.02.2007. do 31.08. 2008. iznosila je 7,90 %; od 1.09.2008. do 30.11.2009. 8,90 % te od 1.12.2009. do 31.05.2013. bila je 10,40 % pri čemu je zaključno s danom 10. 05. 2013. obračunato i plaćeno 84 anuiteta te je kredit zatvoren.

10.Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 6., u ovoj parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).

Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U obrazloženju presude Visokog Trgovačkog suda (str. 62) navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("NNine" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09 – dalje ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

11.Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana treba uvijek procjenjivati prema svim konkretnim okolnostima slučaja.

Glede odredbi čl. 4. i 9. Ugovora o kreditu reći je kako bi se radilo o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu prema kojoj je redovna kamata promjenjiva te se utvrđuje odlukom banke o visini kamatnih stopa ili nekim drugim aktom kreditora, a nedvojbeno je da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji  npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

12.Prema Presudi ES pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13.U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

              ZZP/03 niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

              Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

              Prema odredbi članka 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

              Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto, a s tim se slaže i ovaj sud, "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja".

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

Iz navedenoga slijedi, a ne smatrajući predmetni slučaj drugačijim od drugih (i u konkretnom slučaju je ugovorena primjena općih akata tuženika) da se ima uzeti da se ni u ovom slučaju nije pojedinačno pregovaralo vezano uz spornu ugovornu odredbu.

      To što je tuženik eventualno dostavio otplatni plan tužitelju po nalaženju ovog suda nije od značaja za utvrđivanje navedene sporne činjenice da se o spornoj ugovornoj odredbi i pregovaralo. Naime, tuženik je bio i dužan sukladno ugovoru i dostaviti isti.

             Slijedom navedenog, kako tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora, a stavovi iznijeti u presudama po kolektivnom sporu vežu stranke na koje se isti odnosi, to je po nalaženju ovog suda u ovoj parnici bilo moguće ocijeniti da je ništetna odredba ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu.

              U nastavku je valjalo je ocijeniti visinu zahtjeva i po tuženiku istaknuti prigovor zastare.

14.U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.

 

Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom R. H. donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.

Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 19. veljače 2019. a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od ožujka 2007. pa nadalje do svibnja  2013. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba u kolektivnom sporu podnesena 4. travnja 2012., a  presuda pred Visokim Trgovačkim sudom R. H. donesena je 13. lipnja 2014., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 6,99 % a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

             

15.Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke D. C. (F. revizija d.o.o.) na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga  prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna.

Za vrijeme otplate kredita  kamatna je stopa mijenjana na više od ugovorene i u utuženom razdoblju se kretala od 6,99 % do 10,40% što je imalo za posljedicu  i povećanje anuiteta i to:

od 1.05 2006. do 31.01.2007. anuitet 283,30 CHF uz kamatnu stopu od 6,99 %

od 1.02 2007. do 31.08.2008. anuitet 291,07 CHF uz kamatnu stopu od 7,90 %

od 1.09 2008. do 30.11.2009. anuitet 297,70 CHF uz kamatnu stopu od 8,90 %

od 1.12 2009. do 31.05.2013. anuitet 305,24 CHF uz kamatnu stopu od 10,40 %

a u konačnici je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2007. do 1. siječnja 2014. odnosno 10. svibnja 2013. kada je kredit otplaćen tuženik obračunao a tužitelj platio ukupno 1.258,42 CHF odnosno iznos od 6.731,05 kuna više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini od 6,99 %, kako  to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja prema kojem je tužitelj podneskom od 19. srpnja 2021. uredio (preinačio) zahtjev potražujući glavnim zahtjev iznose u CHF u kunskoj protuvrijednosti, a podrednim zahtjevom kunske iznose, sve s kamatama kako je tamo pobliže navedeno.

Imajući u vidu činjenicu da je visina tužbenog zahtjeva utvrđivana tijekom postupka i to na jedini mogući način-vještačenjem, sud smatra kako tužitelj nije bio u ravnopravnom položaju s tuženikom te nije mogao pravilno precizirati tužbeni zahtjev sve dok mu nije dostavljena dokumentacija, odnosno dok vještak nije izradio nalaz i mišljenje.

Radi navedenog, sud je dopustio preinaku, smatrajući to svrsishodnim za donošenje odluke (čl. 190. st.3. ZPP-a).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, sud smatra kako se kod povrata stečenog bez osnove ne može primjenjivati ugovorena valutna klauzula, odnosno da je stjecatelj dužan vratiti ono što je primio bez osnove, a kako je tužitelj banci plaćao ugovorene anuitete u kunama, to bi banka bila dužna vratiti tužitelju onaj iznos kuna koji je platio bez pravne osnove.

Naime, tužitelj je  u otplati kredita banci vraćao kunske iznose radi čega, iako je ugovorena otplata kredita u anuitetima koji se otplaćuju mjesečno u iznosu CHF tužitelju ne pripada pravo tražiti od tužene isplatu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju, već mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa povećanih anuiteta po srednjem tečaju tužene za valutu CHF plaćenih na ime svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO (tako i Županijski sud u Zadru u odluci Gž-742/2020 od 4. veljače 2021.).

Budući da su iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu te kako je nedvojbeno da je tužitelj kredit vraćao u mjesečnim anuitetima, to istom pripada zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate i to u kunskom iznosu, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještakinje financijske i računovodstvene struke.

 

16.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Budući je sud odbio glavni zahtjev tužitelja, dok je prihvatio podredni zahtjev tužitelja, smatrati je kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pri čemu je odlučeno da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju od pojedinih troškova trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn.

             

U Splitu, 15. listopada 2021.

S U T K I N J A :

                                                                                                                  Mirjana Rubić v.r.

 

PRAVNA POUKA:  Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.