Poslovni broj: P Ob-210/19

                                                                      Poslovni broj: P Ob-210/2019-

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Puli – Pola po sutkinji tog suda Andrijani Modrušan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. L. iz C., Lj. G. …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. P. S., odvjetnica u K., protiv tuženika 1. S. L. iz C., Lj. G. …, OIB: …, 2. T. L. iz C., Lj. G. …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P. i 3. J. T. iz P., V., V. …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne stečevine i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane dana 31. kolovoza 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnice, prvotuženika osobno i njegova punomoćnika, punomoćnika drugotuženika i punomoćnika trećetužene, 15. listopada 2021. objavio i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica N. L., Lj. G. …, C., OIB: …, suvlasnica ½ dijela imovine:

-          kč.br. 1478 stambena zgrada, oranica površine 4492 m2,

-          kč.br. 1479 šuma površine 625 m2, obje upisane u zk.ul. 1328 k.o. V. zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli.

Tuženik S. L., Lj. G. …, C., OIB: …, tuženik T. L., Lj. G. …, C., OIB: … te tuženica J. T., V. …, P., OIB: …, dužni su trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime i u korist tužiteljice N. L., Lj. G. …, C., OIB: …, i to na ½ dijela nekretnine kč.br. 1478 stambena zgrada, oranica površine 4492 m2, kč.br. 1479 šuma površine 625 m2, obje upisane u zk.ul. 1328 k.o. V. zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli.

      Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

              II. Nalaže se tužiteljici N. L. da tuženici J. T. naknadi parnični trošak u iznosu od 13.750,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužbu tužiteljice N. L. sud je zaprimio 23. rujna 2016. godine u

kojoj navodi kako je bila primorana ustati ovom tužbom zbog činjenice da je dana 23. srpnja 2009. umro njen bivši suprug M. L.. Brak nje i pok. M. L. trajao je od …. pa sve do …. kada je razveden presudom Općinskog suda u Varaždinu P-... Smrću njezinog bivšeg supruga M. L. započeo je ostavinski postupak u kojem je kao ostavinska imovina navedena imovina stečena za vrijeme trajanja njihova braka, a koju imovinu tuženici S. i T. L. potražuju u svojstvu zakonskih nasljednika, a tuženica J. T. u svojstvu izvanbračne supruge pok. M. L.. Tužiteljica tvrdi da su za vrijeme trajanja braka ona i pok. M. L. stekli zajedničku imovinu među ostalim kč.br. 1478 stambena zgrada, oranica površine 4492 m2, kč.br. 1479 šuma površine 625 m2, obje upisane u zk.ul. 1328 k.o. V. zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli, staklenika za cvijeće, carinske oznake 94 06 00901 koji se sastoji od 32 palete i aluminijskih profila, te čeličnih konstrukcija, ukupne mase 21 000 kg. Tužiteljica tvrdi da su ona i pok. M. L. kupili navedenu imovinu zajednički sredstvima tijekom braka radi čega da ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu pa sukladno čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme kupnje iste, tužiteljica polaže vlasnička prava na ½ dijela navedenih nekretnina i pokretnina i predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev i donese presudu sadržajno kako je to navedeno u izreci.

 

2. Tuženici T. i S. L. su u odgovoru na tužbu od 25. travnja 2017. godine učinili nespornim sve činjenične navode navedene u tužbi te u cijelosti priznali osnovanost tužbenog zahtjeva.

 

3. Tužena J. T. je u pisanom odgovoru na tužbu zaprimljenom 18. svibnja 2017. godine navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da je tužiteljica tužbu podnijela zato što su to od nje tražili tuženici T. i S. L.. Ukazuje da tužiteljica već 20 godina zna da predmetne nekretnine k.o. V. ne predstavljaju bračnu stečevinu nje i pok. M. pa joj do sada i nije padalo na pamet tražiti utvrđenje suvlasništva u ½ dijela iste. Na ročištu održanom dana 2. veljače 2018. tuženica J. T. je učinila nespornom činjenicu da je predmetni staklenik za cvijeće carinske oznake 94 06 00901 koji se sastoji od 32 palete i aluminijskih profila, te čeličnih konstrukcija, ukupne mase 21 000 kg, u površini od 1000 m2, odnosno dio toga staklenika montiran u V., te da je taj staklenik u cijelosti bio bračna stečevina tužiteljice i pok. M. L. jer je kupljen tijekom 1996.g.

 

              4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sve dokaze uložene u spis, presliku spisa OS Varaždin posl.br. P-…, rodni list, neslužbenu kopiju zk. izvatka, pročitao je kupoprodajni ugovor sklopljen između B. P. i M. L. dana 4. srpnja 1997. godine u P.( l. 9-10 spisa), uvoznu carinsku deklaraciju i račune (l. 109-116 spisa), zapisnik javnog bilježnika A. C. posl.br. O-…, presudu OS Pula-Pola posl.br. P-… od …. godine, presudu Županijskog suda Pula-Pola posl. br. Gž-… od …., rješenje ovog suda O-… od ..., procjembeni elaborat (l. 65-80 spisa) , izvadak iz zk (l. 81-86 spisa), izlist fotografija (l. 87-96 spisa), ugovore o doživotnom uzdržavanju (l. 100-105 spisa), saslušao svjedoka B. W., tužiteljicu N. L., tuženika S. L. i tuženicu J. T..

 

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

 

6. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska odluka pod poslovnim brojem POb-… dana …. kojom je djelomično bio prihvaćen tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica staklenika za cvijeće, a odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, odnosno u pogledu predmetnih nekretnina. Postupajući po žalbi tužiteljice Županijski sud u Puli-Pola je presudom i rješenjem poslovni broj Gž Ob-… od ... djelomično potvrdio toč. I st.3 izreke te ukinuo i vratio na ponovni postupak točku I u st. 1., 2. i 4. te točku III pobijane presude. Županijski sud u Puli-Pola u obrazloženju presude i rješenja navodi da ovaj sud nije dao nikakve razloge, odnosno da razlozi kojima je ovaj sud obrazložio svoju odluku ne daju odgovor na pitanje kojim su to novčanim sredstvima kupljene predmetne nekretnine i to osam dana nakon prestanka zajednice života između tužiteljice i pok. L., da li se radi o sredstvima – novcu koji je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice istih, odnosno da li su to sredstva koja potječu iz te zajednice.

 

7.  Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

-          da su tužiteljica i pok. M. L. sklopili brak dana ….g. u C., a da je njihov brak pravomoćno razveden ... g. presudom Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P-… od ... g.,

-          da je prednik tuženika, pok. M. L., u svojstvu kupca sklopio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina kč.br. 1478 i kč.br. 1479 k.o. V. s prodavateljicom B. P. dana 4. srpnja 1997.,

-          da je prednik tuženika, pok. M. L., upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola kao vlasnik nekretnina kč.br. 1478 i kč.br. 1479 k.o. V..

 

8. Među strankama je sporno predstavljaju li predmetne nekretnine kč.br. 1478 i kč.br. 1479 k.o. V. bračnu stečevinu tužiteljice i pok. M. L., zatim trajanje njihove bračne zajednice te izvor sredstava kojima je pok. L. kupio predmetne nekretnine.

 

9. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva i razjašnjenja odlučnih činjenica sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka te izvršio uvid u presliku spisa Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P-...

 

10. Tužiteljica je u svom iskazu tvrdila da je živjela u bračnoj zajednici zajedno s pok. M. L. sve do listopada 1997. odnosno da su oni živjeli u bračnoj zajednici u vrijeme kada je kupljeno predmetno zemljište u V.. Tužbu za razvod braka tvrdi da je podnijela kad je saznala za činjenicu da suprug ima ljubavnicu, iako je on ljubavnice imao čitavo vrijeme, tužbu je podnijela u listopadu 1997. jer je bila ljuta. Tvrdi da su predmetne nekretnine u V. kupljene zajedničkim novcem stečenim za vrijeme trajanja braka te da je imala želju da je M. isplati, ali da to nije tražila jer je njihov zajednički sin S. započeo raditi s ocem u V.. Ne spori da je na svim nekretninama u C. bila upisana u ½ dijela zajedno s pok. M. L. te da je M. po prestanku njihova braka svoju polovicu darovao njihovim sinovima, upitana da pojasni zašto se i u V. nije upisala u ½ dijela kako je to uobičajeno činila odgovorila je da ne zna jer da jednostavno tad nisu razmišljali o rastavi. Dopunski saslušana 31. kolovoza 2021. ustrajala je kod svih ranijih tvrdnji, a u pogledu izvora novčanih sredstava kojima je pok. L. kupio predmetne nekretnine u V. iskazivala je na način da je tvrdila da je pok. L. iz sefa u kući 26. lipnja 1997. uzeo 45.000 DEM, što da je predstavljalo njihovu zajedničku ušteđevinu koju su stekli radom, i otišao sa S. kupiti to zemljište u P.. Tužiteljica je kako tvrdi tek kasnije saznala za činjenicu da je S. bila u ljubavnoj vezi s pok. L. to da nije znala u času kad je on uzeo novce iz sefa, za njihovu vezu saznala je tek kad su se oni vratili iz I.. Pok. L. da je uzeo sve novce koji su bili u sefu jer da nije znao koliko će točno platiti to zemljište. Tužiteljica smatra da je s danom 26. lipnja 1997. prestala njihova zajednica života. Tijekom 1999. tužiteljica je dala izraditi procjembeni elaborat radi procjene vrijednosti nekretnina u V. jer je smatrala da je ½ njezino vlasništvo, a onda su se dogovorili da će T. imati poslovanje u C., a S. u V. radi čega je odustala od traženja suvlasništva. Pri tome da nije bilo govora o nikakvoj diobi. Pok. L. da je sinu T. darovao jedan dio svojih nekretnina u C. kako bi on mogao otvoriti OPG, a drugi dio da je darovao S.. Tužiteljica je prvotno tvrdila i predlagala da se u svojstvu svjedoka sasluša S. jer da je ona bila prisutna kad je pok. L. uzeo novce iz sefa, da bi potom ispravila svoje tvrdnje na način da S. možda baš i nije bila prisutna kad je on uzeo novce iz sefa jer da se sef nalazio u njihovoj spavaćoj sobi, ali je ustrajala kod tvrdnji da je S. znala sve. Kad je njezin suprug otišao sa S. tužiteljica nije točno znala koje on zemljište kupuje, znala je samo da kupuje zemljište za postavu staklenika. Tužiteljica i pok. L. nisu vodili postupke za podjelu bračne stečevine jer je pok. L. svoju ½ darovao sinovima tako da nisu imali što dijeliti, a što se tiče V. dogovorili su se da će to biti S., a da T. ima u C.. Tužiteljica je na upit pun. tuženice ima li dokaza da je u sefu bilo 45.000 DEM odgovorila "a vi dokažite da je negdje posudio".

 

11. Radi utvrđenja sporne činjenice kad je prestala bračna zajednica tužiteljice i pok. M. L. sud je pribavio spis Općinskog suda u Varaždinu u predmetu njihova razvoda braka koji je vođen pod poslovnim brojem P-…. Uvidom u taj spis sud je utvrdio činjenice koje su u suprotnosti s iskazom tužiteljice kojeg je dala pred ovim sudom (str.107). Naime, iz tog spisa utvrđeno je da su tužiteljica i M. L. dana 28. srpnja 1997. podnijeli zajednički sporazumni prijedlog za razvod braka, a ne tužbu u listopadu 1997. kako to tvrdi tužiteljica. U tom je postupku na ročištu održanom 9. rujna 1997. saslušana tužiteljica koja je izjavila da je u braku nje i supruga bilo sve u redu do proljeća te godine (1997.) kada je M. zasnovao izvanbračnu zajednicu sa drugom ženom. Nadalje je navela da je M. odselio iz zajedničkog domaćinstva 26. lipnja 1997.g. pa da i obzirom na takav faktički prestanak njihove bračne zajednice, održanje iste za nju više nije prihvatljivo. Navedene činjenice potvrdio je i sam M. L. u svom iskazu u tom sporu, a sud ih je unio i u obrazloženje presude kojom se njihov brak razvodi.

Dakle, sud je spornu činjenicu trajanja bračne zajednice stranaka utvrdio uvidom u spis P-… i presudu OS V. od ... iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi da je bračna zajednica tužiteljice i M. L. prestala 26. lipnja 1997. kad je on odselio iz zajedničkog kućanstva zbog zasnivanja zajednice života s drugom ženom. Naime, o tim je činjenicama kao što je gore navedeno, iskazivala i sama tužiteljica u predmetu OS V. posl. br. P-…, a ovaj sud smatra da je ona tada bila bolje vremenski orijentirana no što je danas (op. zbog proteka vremena i zbog želje za postizanjem uspjeha u ovom sporu).

 

12. Sud ne prihvaća vjerodostojnim i istinitim iskaz tužiteljice jer je o odlučnim činjenicama iskazivala na način da ih je prilagođavala i modificirala potrebama, a sve s ciljem postizanja uspjeha u ovoj pravnoj stvari. Iz njezina iskaza proizlazi niz sitnih nelogičnosti naime prvotno je tvrdila da je osoba S. Z. (osoba s kojom joj je bivši suprug bio u ljubavnoj vezi u vrijeme kupnje predmetnih nekretnina u V.) bila osobno prisutna u času kad je novac uzet iz sefa, da bi potom pojasnila da se sef nalazio u njihovoj spavaćoj sobi i da S. možda baš i nije bila prisutna u času kad je novac uzet iz sefa. Zatim je tvrdila da su se dogovorili da će C. pripasti sinu T., a V. S. i da je stoga pok. L. darovao T. dio u C., no jednaki dio u C. u isto vrijeme darovao je i sinu S.. Upitana zašto se nije upisala u ½ dijela tvrdila je da ne zna jer da tada nije razmišljala o rastavi (op. a zajednica života prestala je 26. lipnja 1997. dakle prije kupoprodaje nekretnina u V.), a uz sve to nesporno su sve nekretnine koje su stjecali za vrijeme trajanja bračne zajednice bile upisane na jednake dijelove. Tužiteljica je tek u iskazu 31. kolovoza 2021. priznala činjenicu da je zajednica života nje i pok. L. prestala 26. lipnja 1997., a to njezino priznanje uslijedilo je nakon što joj je predočen sadržaj njezina iskaza iz spisa Općinskog suda u V. P.-…, dok je u svojim ranijim iskazima tvrdila da je zemljište u V. kupljeno za nju i M. L. ušteđenim novcem u vrijeme dok su još živjeli u zajednici života (list 107 spisa).

 

13. Sud ne prihvaća vjerodostojnim i istinitim ni dio iskaza svjedoka B. W. u dijelu u kojem je iskazivao o trajanju bračne zajednice tužiteljice i pok. M. jer je iskazivao neuvjerljivo, pristrano i subjektivno te u suprotnosti s utvrđenim relevantnim činjenicama iz predmeta posl. br. P-… Općinskog suda u V.. Iz istih razloga sud ne poklanja vjeru iskazu tuženika S. L. koji je također, iako u ovom sporu u ulozi tuženika, subjektivno zainteresiran da njegova majka uspije u ovom sporu radi čega je tvrdio da su se njegovi roditelji razišli tek u rujnu ili listopadu 1997.

 

14. Sud iz iskaza tužene J. T. nije utvrdio odlučne činjenice jer je ona svoju vezu s pok. M. L. započela tek 1999. pa tuženica nije ni iskazivala o izvoru sredstava kojima je kupljeno predmetno zemljište već samo o svojim saznanjima o doseljenju pok. M. L. u I.. Tužena je iskazivala da je on u njezinu kuću prvi puta došao još u svibnju 1997., a s njim da je tada bila njegova tadašnja djevojka S. s kojom je živio u P. U. kraj P. gdje je doselio iz C.. Prema njezinim tvrdnjama došao je s upitom može li mu tužena posuditi vodu i struju, a nedugo zatim započeli su radovi na parcelama koje je kupio,  montaža staklenika započeta je u srpnju 1997.g. Iz razgovora s M. saznala je da ima dva sina, suprugu, a da mu je S. djevojka. S. ga je napustila koncem 1998., a prema onome što joj je M. ispričao supruga ga je zatekla sa S. kako se kupaju u laguni i to joj je "prelilo čašu". M. je morao napustiti kuću u kojoj su živjeli tako da je jedno vrijeme živio kod S. roditelja, zatim kod svog brata i potom da su doselili u P..

 

15. Uvidom u kupoprodajni ugovor (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je pok. M. L. 4. srpnja 1997. godine sklopio kupoprodajni ugovor u svojstvu kupca, s prodavateljicom B. P. za nekretnine kč.br. 1478 i 1479, k.o. V. za koje je platio kupoprodajnu cijenu od 53.400,00 kuna. 

 

16. Bračni drugovi mogu imati zajedničku i posebnu imovinu (čl.276. Zakona o braku i porodičnim odnosima). Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina (čl. 277. Zakon o braku i porodičnim odnosima). U ovom predmetu ima se primijeniti odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima jer je bračna zajednica trajala do konca lipnja 1997.g.

 

17. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je pok. M. L. predmetne nekretnine u V. kupio za vrijeme formalnog trajanja braka s tužiteljicom dana 4. srpnja 1997. jer je njihov brak razveden tek pravomoćnošću presude Općinskog suda u V. posl. br. P-…. od …., dana 10. listopada 1997., međutim sporna je činjenica je li tada egzistirala bračna zajednica tužiteljice i M. L.. Prema citiranoj odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima za utvrđenje da je imovina zajednička nužno je da su ispunjeni uvjeti da su je bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili da potječe iz te imovine. U ovom postupku utvrđeno da u času stjecanja predmetnih nekretnina nije egzistirala bračna zajednica tužiteljice i prednika tuženika jer je ona prestala 26. lipnja 1997.g. kad je M. L. iselio iz njihova zajedničkog kućanstva i zasnovao  zajednicu života s drugom ženom. No, u pravu je sud drugog stupnja koji ukazuje na činjenicu da su predmetne nekretnine kupljene svega osam dana nakon prestanka bračne zajednice stranaka pa da je stoga upitan izvor sredstava kojima su one plaćene. Ovaj parnični postupak pokrenut je sedam godina nakon smrti M. L., a 19 godina nakon prestanka braka njega i tužiteljice pa je stoga doista otežano utvrditi izvor sredstava kojim su stečene predmetne nekretnine, čega je svjesna i tužiteljica (op. moguće to i koristi s ciljem postizanja uspjeha u ovoj pravnoj stvari) koja tvrdi da ona ne može dokazati da je u sefu bilo 45.000 DEM-a, odnosno da ih je pok. L. uzeo, ali da niti druga strana ne može dokazati da su nekretnine kupljene nekim drugim izvorom financiranja pr. posudbom. Obzirom na kratko razdoblje od dana prestanka zajednice života tužiteljice i pok. M. L. do predmetne kupoprodaje sud prihvaća tvrdnje tužiteljice da su predmetne nekretnine kupljene ušteđevinom stečenom radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice jer suprotno nije dokazano, ali sud ne vjeruje tvrdnjama tužiteljice da je pok. L. tada 26. lipnja 1997. iz sefa uzeo svu ušteđevinu u iznosu od 45.000 DEM-a jer je to životno nelogično obzirom na slijedeće utvrđene činjenice:

-  pok. L. napustio je bračnu zajednicu 26. lipnja 1997. jer je na proljeće 1997. zasnovao izvanbračnu zajednicu s drugom ženom (iskaz tužiteljice u P-… OS V.),

-  tužiteljica ne sudjeluje u kupoprodaji već s pok. L. u V. kupiti predmetne nekretnine odlazi S. (osoba s kojom je tada bio u ljubavnoj vezi), a tužiteljica nikada nije bila u V. (niti prije niti nakon predmetne kupoprodaje),

- spoznaja tužiteljice da je pok. L. imao ljubavnice čitavo vrijeme – iskaz tužiteljice (str.107 spisa),

- sve nekretnine koje su tužiteljica i pok. M. L. stjecali za vrijeme trajanja bračne zajednice oni su pri stjecanju upisivali kao zajedničku imovinu svakog u ½ dijela,

-  sve nekretnine na kojima je M. L. bio upisan u ½ dijela, a koje je stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljicom on je za života (među strankama nesporno) darovao svojim sinovima.

U kontekstu navedenih utvrđenja nelogična je i životno neuvjerljiva tvrdnja tužiteljice da je pok. L. iz sefa uzeo njihovu zajedničku ušteđevinu koju su stekli radom i to svih 45.000,00 DEM-a te da je to učinio 26. lipnja 1997., na dan koji je utvrđen danom prestanka njihove zajednice života, tom prilikom da je uzeo cjelokupan iznos ušteđevine jer da nije znao koliko će platiti nekretnine, a da tužiteljica tada nije znala za činjenicu da su pok. L. i S. u ljubavnoj vezi te da je pok. L. predmetne nekretnine kupovao za sebe i tužiteljicu. Navedeno je životno neuvjerljivo i u suprotnosti sa iskazom tužiteljice u P-… OS V. iz slijedećih razloga, dakle prema iskazu tužiteljice u P-… pok. L. napušta bračnu zajednicu jer je na proljeće 1997. zasnovao zajednicu života s drugom ženom, dakle tužiteljica je za tu činjenicu ipak znala jer i sama tvrdi da je M. L. ljubavnice imao čitavo vrijeme (iskaz tužiteljice, str. 107). Kako su tužiteljica i pok. L. za vrijeme trajanja bračne zajednice, pri stjecanju nekretnina, uvijek sve odmah upisivali na jednake dijelove, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi, u okolnostima u kojima je pok. L. napustio tužiteljicu zbog druge žene, tužiteljica bila dopustila da on tada 26. lipnja 1997. sa sobom uzme svu ušteđevinu (op. tužiteljica ne spori da je znala da je on iz sefa uzeo svu ušteđevinu, dakle on ju nije uzeo bez njezina znanja). Navedeno je dodatno životno neuvjerljivo i stoga što je tužiteljica u ovom postupku inzistirala na tvrdnjama da su zemljište u V. kupili ona i pok. L. zajedno za sebe, zatim na tvrdnji da nije znala za ljubavnicu i dr., a tužbu za utvrđenje bračne stečevine podnijela je tek sedam godina nakon smrti bivšeg supruga i čitavih 19 godina nakon prestanka njihova braka, naime da je sve doista tako kako tužiteljica tvrdi ona bi zasigurno tužbom radi utvrđenja bračne stečevine bila ustala daleko ranije. Iz navedenog proizlazi logičan zaključak, koji je suprotan tvrdnji tužiteljice, a to je da su oni u času prestanka zajednice života ušteđevinu podijelili na jednake dijelove. Nelogičnost i neuvjerljivost tvrdnji tužiteljice da je pok. L. uzeo svih 45.000,00 DEM-a koliko je prema tvrdnji tužiteljice iznosila njihova ušteđevina proizlazi i iz utvrđenja da je predmetno zemljište pok. L. platio 53.400,00 kuna (kupoprodajni ugovor, str. 9-10 spisa) što prema pretvorbenom tečaju DEM-a iznosi 14.115,75 DEM-a. Tužiteljica je na ročištu 31. kolovoza 2021. verbalizirala svijest da ona ne može dokazati da je u sefu bilo 45.000,00 DEM (op. kao što ne može dokazati niti činjenicu da je pok. L. uzeo svih 45.000,00 DEM-a) pa stoga sud promatrajući "širu sliku" u kontekstu cjelokupne situacije u času prestanka zajednice života tužiteljice i pok. L. i njihova postupanja za vrijeme trajanja zajednice života posebno činjenicu da su sve nekretnine stjecali u jednakim dijelovima (nesporno, ugovori str. 100-105 spisa), zatim visinu kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine, zatim činjenicu da tužiteljica sve do smrti bivšeg supruga nije pokretala postupke radi utvrđenja da je stekla ½ dijela predmetnih nekretnina (op. za što sudu u pogledu dogovora i razloga daje nelogične i oprečne odgovore) zaključuje da je pok. L. predmetne nekretnine u V. kupio svojom polovinom ušteđevine (novčanih sredstava) stečene za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom i da stoga predmetne nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu, a ne bračnu stečevinu. Naime, tužiteljica je 1999. godine dala izraditi procjembeni elaborat vrijednosti nekretnina u V., nakon čega je uslijedilo darovanje svih nekretnina na kojima je pok. M. L. bio upisan u ½ dijela u C., kojim je on svoj dio darovao sinovima T. i S. i to svakom jednaki dio, u tom smislu također su nelogične tvrdnje tužiteljice o razlozima toga darovanja, naime ona tvrdi da je s pok. M. L. postigla dogovor da nekretnine u C. pripadnu sinu T., a nekretnine u V. sinu S. pa da stoga nije pokretala nikakve postupke u pogledu predmetnih nekretnina sve do 2016., nelogičnost njezinih tvrdnji ogleda se u činjenici da je pok. L. svoju polovinu svih nekretnina u C. darovao svojim sinovima u jednakim dijelovima, pa iz toga proizlazi da nije postojao dogovor o tome da će T. pripasti sve nekretnine u C. (op. jer bi mu u tom slučaju bio darovao svoju polovinu u cijelosti), a sinu S. sve u V., već upravo suprotno, pok. L. je sinovima darovao sve svoje udjele u C. na jednake dijelove, a za sebe zadržao nekretnine u V. što dodatno upućuje na zaključak da ih je smatrao svojom posebnom imovinom, a ne imovinom stečenom u bračnoj zajednici s tužiteljicom.

Sud je s ciljem istinitog utvrđenja svih relevantnih činjenica u konkretnom slučaju cijenio sve navode tužiteljice i njihovu životnu logičnost primjenjujući ih na konkretnu životnu situaciju i okolnosti prestanka zajednice života tužiteljice i pok. L., kao i okolnosti njihova postupanja pri stjecanju imovine za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, te temeljem toga došao do zaključka da je u času prestanka zajednice života stranaka postojala ušteđevina koja je bila stečena radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice koja predstavlja bračnu stečevinu, no da su tu ušteđevinu tužiteljica i pok. L. između sebe podijelili najkasnije 26. lipnja 1997.

 

              18. Odredbom čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je prvostupanjski sud dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Kako u konkretnoj pravnoj stvari do povrede postupka zbog koje je ukinuta pobijana presuda nije došlo u fazi pripremnog postupka sud je odbio provesti dokaze uvidom u isprave i saslušanjem svjedoka koje je tužitelja predložila nakon zaključenja prethodnog postupka. Razlog zbog kojeg je tek naknadno predložila saslušanje svjedoka i priložila isprave je činjenica što je tužiteljica promijenila odvjetnika koji ju zastupa u ovom postupku, a prema utvrđenju ovog suda navedeno ne predstavlja opravdani razlog zbog kojeg bi se to trebalo dopustiti, naime nije riječ o dokazima i osobama za koje tužiteljica nije znala i ranije. Sukladno čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

19. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I jer je tijekom ovog postupka utvrđeno da je pok. M. L. predmetne nekretnine kupio svojim dijelom ušteđevine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice s tužiteljicom radi čega one predstavljaju njegovu posebnu imovinu, a ne bračnu stečevinu.

 

20. Unatoč činjenici što su tuženici T. i S. L. u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev tužiteljice sud nije donio presudu na temelju priznanja jer su oni zajedno s tuženicom J. T. u ovoj pravnoj stvari jedinstveni i nužni suparničari.

 

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem koje je tužiteljica koja je ovu parnicu u pretežnom dijelu izgubila u obvezi naknaditi trošak tuženici J. T.. Trošak tuženice obuhvaća trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za slijedeće radnje sastav odgovora na tužbu 250 bodova Tbr.7/1, zastupanje na ročištu 9. lipnja 2017.g., 6. listopada 2017. i 2. veljače 2018.g. te 31. kolovoza 2021. (4x250 bodova) Tbr. 9/1 Odvjetničke tarife, za zastupanje na ročištu 19. veljače 2020. 125 bodova Tbr 9/2 ukupno 1375 bodova, što uvećano za vrijednost boda iznosi 13.750,00 kn. Ukupni trošak tuženice kojeg je dužna platiti tužiteljica iznosi 13.750,00 kn.

 

22. Odbijen je zatraženi parnični trošak tužiteljice u iznosu od 44.918,75 kuna jer je tužiteljica ovu parnicu izgubila pa nema pravo na naknadu parničnog troška. Naime, omjer njezina uspjeha koji se odnosi na dio deklaratornog tužbenog zahtjeva (iz presude POb-… od ….) s kojim dijelom je tužiteljica bila uspjela u ovoj pravnoj stvari je neznatan, a u odnosu na njega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, naime tuženica J. T. taj je dio zahtjeva na utvrđenje tijekom postupka učinila nespornim pa je stoga za taj djelomični uspjeh ne pripada pravo na troškove. 

 

 

U Puli 15. listopada 2021.

 

 

                                                                                                                      Sudac                                                                                                                                                    Andrijana Modrušan

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1. tužiteljici po pun.
2. I i II tuženicima po pun.
3. III tuženici po pun.