Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Povrv – 548/2019-20
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, J. Jelačića 3
Povrv – 548/2019-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., O.:…, Z. (G. Z.), U. grada V. 41, Z. H. d.o.o. - P. Č., Z. (G. Z.), R. cesta 82, koje zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženice S. V., O.:…, iz L., L. 242, koju zastupa punomoćnik F. R. odvjetnik u Z., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 30. rujna 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 15. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj: O.-15477/2018 od 5. prosinca 2018.
II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 312,50 kn u roku 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženice kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine za isporučene usluge odvoza komunalnog otpada u iznosu od 244,26 kn (slovima: dvjestodvadesetčetiri kune i dvadesetišest lipa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i ovršnim troškom.
2. Povodom tog prijedloga za ovrhu javni bilježnik I. L. iz Z., T. hrvatskih velikana 4, donijela je Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-15477/2018 od 5. prosinca 2008. (list 2-3 spisa) kojim je usvojila prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja.
3. Odlučujući o pravovremenom prigovoru tuženice kao ovršenice na navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ovaj sud je Rješenjem broj Povrv-548/19-2 od 7. siječnja 2020. (list 16 spisa) stavio izvan snage Rješenje o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., T. hrvatskih velikana 4, broj O.-15477/2018 od 5. prosinca 2018. u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje.
4. Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
(U daljnjem tekstu tužitelj kao ovrhovoditelj = tužitelj, tuženica kao ovršenica = tuženica).
5. U prigovoru koji je podnijela tuženica protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 6-8) navela je da u cijelosti pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odnosno da osporava osnov i visinu novčane tražbine tužitelja. Ističe kako nema nepodmirenih obveza prema tuženiku. Iz vjerodostojne isprave koja je priložena prijedlogu za ovrhu nije razvidno odakle proizlazi istaknuto potraživanje niti je ičim dokazano postojanje obveze za plaćanje.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na 30. studeni 2018. (list 4 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima od 13. ožujka 2015. (list 21-27 spisa), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 28 spisa), neslužbenu verziju zemljišnoknjižnog izvatka (list 29 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 31 spisa), prijepise računa i izvod iz M. evidencije (list 31-74 spisa), preslik Presude O. građanskog suda u Z. broj 149 P-532/20-14 od 28. travnja 2020., odnosno u svu dokumentaciju priloženu spisu.
6.1. U podnesku od 17. lipnja 2020. (list 76-78 spisa) tuženica je predložila provođenje dokaza njezinim saslušanjem, saslušanjem predstavnika stanara A. Z. i svjedoka D. V. i D. V., te uvid u spis O. građanskog suda u Z. broj P-932/2019. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženice s obzirom na to da se nije pojavila na ročištu za glavnu raspravu na kojem se trebala saslušavati, te s tim u vezi niti predloženi svjedoci A. Z., D. i D. V..
7. Provedeni dokazi ocijenjeni su svaki zasebno i svi zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (N.N, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/04, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) u svezi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj br. 70/19).
8. Novčana tražbina tužitelja nije osnovana.
7. Predmet spora je potraživanje tužitelja za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada.
7.1. Između stranaka je sporna visina i osnova tužiteljeva potraživanja.
8. Novčana tražbina tužitelja odnosi se na naknadu za uslugu komunalnog otpada za mjesec studeni 2017. i prosinac 2017., zatim siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2018. u ukupnom iznosu od 244,26 kn (slovima: dvjestočetrdesetčetiri kune i dvadesetšest lipa). Visina naknade za svaki mjesec proizlazi iz tužiteljevog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 30. studenog 2018. (list 4 spisa).
9. Člankom 2. Općih uvjeta tužiteljevog poslovanja s korisnicima propisano je da je korisnik nekretnine vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluga.
9.1. Nadalje, člankom 5. točkom 3. Općih uvjeta propisano je da su korisnici usluga dužni redovito podmirivati obveze prema davatelju usluga u skladu s prihvaćenim Cjenikom.
10. Uvidom u Cjenik javnih usluga prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 28 spisa) utvrđeno je da će davatelj javne usluge sklopiti pojedinačne ugovore o pružanju javne usluge, a da cijena usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada iznosi 0,09622 kn/lit bez poreza na dodanu vrijednost (0,10873 kn/litri s PDV).
11. Tuženica u svojem podnesku od 17. lipnja 2020. (čist 76-78 spisa) u bitnome ističe da je rješenje o ovrsi donio nenadležni javni bilježnik koji ima sjedište u Zagrebu dok je njezino prebivalište u L., L. 242, zbog čega predlaže odbaciti ovršni prijedlog. Pored navedenoga, ističe da nije obveznik plaćanja s obzirom na to da nije korisnik usluga na navedenoj adresi niti ima dugovanja prema tužitelju kao i da joj nikad nisu dostavljeni sporni računi.
11.1. Nadalje, dostavlja presliku P. O. građanskog suda u Z. posl.br. P-532/20-14 od 28. travnja 2020. (list 79-84 spisa) iz čijeg obrazloženja presude proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle s nevlasnikom. Samim time tuženica navodi da nije korisnica usluge tužitelja već osobe vlasnici D. i D. V..
12. Iz Matične evidencije tužitelja od 26. travnja 2019. (list 25) proizlazi da se tuženica vodi kao obveznica plaćanja pružene usluge od 1. kolovoza 2017. kao novi vlasnik i to kako je naveo tužitelj temeljem Zemljišnoknjižnog izvatka odnosno uknjižbe prava vlasništva temeljem darovnog ugovora od 29. travnja 2016., a pod šifrom 9000008151736.
12.1. Nadalje, iz matične evidencije tužitelja proizlazi da je prije tuženice korisnik usluge bila Z. F. upisana pod šifrom 9034010424962 i to u razdoblju navedenom od 20. lipnja 2011. do 31. ožujka 2016. (list 33 spisa) i to s tri člana kućanstva.
13. Uvidom u preslike računa (list 35-74 spisa) utvrđeno je da su računi izdani na ime S. V. u utuženom razdoblju, te da je broj sistemskog obveznika naveden broj 9000008151736 kao i u točki 12. ovog obrazloženja presude.
14. Uvidom u Presudu O. građanskog suda u Z. posl.br. P-532/20-14 od 28. travnja 2020. (list 79-84 spisa) utvrđeno je da je da su D. i D. V. zakonski nasljednici iza sada pok. Z. F. s kojom su i živjeli u predmetnoj nekretnini kao i da su nastavili u predmetnom stanu živjeti i dalje nakon njezine smrti.
15. Uvidom u neslužbenu kopiju zk. ul. 23499 k.o.: 999901 Grad Zagreb (list 29-30 i 89-90 spisa) utvrđeno je da je tuženica od 25. siječnja 2017. pod brojem Z-3750/17 uknjižena kao vlasnica stana broj 21 površine od 32,30 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., K. ulica broj 2 i 4, sagrađenoj na čkbr. 7359/31. Tuženica je uknjižena kao vlasnica stana temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 29. travnja 2016., Izjave o promjeni osobnih podataka od 29. travnja 2016., Uvjerenja o prebivalištu MUP-a od 18. travnja 2017.
16. Iz neslužbene kopije zk.ul. broj 23499 k.o. G. Z. koju je tužitelj dostavio na spis proizlazi zabilježba spora koji se vodi pred O. građanskim sudom u Z., a koja zabilježba je upisana 11. travnja 2019. pod posl.br. Z-19224/2019, dakle nakon pokretanja ovoga postupka.
17. Člankom 57. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18,110/18) koji se primjenjivao u utuženo vrijeme, propisano je da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa, a da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge je korisnik usluge.
17.1. Člankom 94. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku, dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.
17.2. Člankom 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17) propisano je da je korisnik usluge iz stavka 1. istog članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik posebnog dijela nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
18. Odredbom čl. 221a Zakona o parničnom postupku propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
19. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tuženica tijekom svojih očitovanja za vrijeme trajanja postupka, između ostalog, isticala da na adresi Z., K. 2 nikad nije živjela te da je radi spornog vlasništva vođen parnični postupak kojim je utvrđena ništetna isprava temeljem koje je proveden njezin upis u zemljišne knjige za nekretninu na koju se odnosi pružanje usluge komunalnog otpada.
20. Nadalje, a primjenom članka 3. st. 2. Pravilnika o načinu pružanja i plaćanja cijena usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada tužitelja (u daljnjem tekstu: Pravilnika), a primjenjujući čl. 33. st. u vezi čl. 30. st.1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, načelo „onečišćivač plaća“ upućuje da je tužena dokazala da nije bila korisnik prijeporne nekretnine u utuženom razdoblju odnosno da nije koristila predmetne usluge tužitelja.
21. Naime, iako je tuženica upisana u matičnoj evidenciji tužitelja ka vlasnica nekretnine, te je ista tek nakon što je pokrenut ovopredmetni postupak obavijestila tužitelja o stvarnom stanju i stvarnim korisnicima usluge, kao i da navedena obavijest nije bila pravodobna, ovaj sud smatra da je tuženica tijekom postupka dokazala da uslugu tužitelja doista nije koristila iz određenog razloga, a koji razlog je navedeni u pravomoćnoj odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
22. U prilog tome, ističe se i zaključak V. suda R. H. sa sastanaka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio. treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ – proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom pa da nije moguće naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine koju ta usluga nije pružena, dakle od osoba koje nisu onečišćivači. (Presuda Ž. suda u R., posl.br. G.-1178/2019-2 od 1. srpnja 2019.)
23. Osim toga, iz obrazloženja presude proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle s nevlasnikom.
24. Na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) Dakle, nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima.
25. Prema odredbi čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjeren na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.
26. Dakle, i kad je provedena uknjižba prava vlasništva ista se mora temeljiti na valjano očitovanoj volji dotadašnjeg vlasnika usmjerenoj na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. U konkretnom slučaju ne postoji valjano očitovana volja dotadašnjeg vlasnika da vlasništvo stana prijeđe na tuženicu.
27. Na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige može se pozvati samo onaj koji stječe prava na temelju pravnog posla dok tužitelj nije stekao nikakova prava, a osim toga u zemljišnim knjigama je nakon pokretanja ovoga postupka upisana zabilježba spora. Naime, ako je spor zabilježen to je upis kojim se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnih prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, čl. 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19).
28. Prema navedenom tražbina tužitelja nije osnovana jer nije dokazao da je tuženica u mjesecima na koje se odnosi njegova tražbina bila zakonita posjednica ili korisnica nekretnine - stana na adresi Z., K. 2, a tuženica tvrdi da nije koristila stan, pa je sud uz činjenicu da tuženica nije vlasnica stana jer ga nije mogla steći od nevlasnika, prema svim navedenim zakonskim odredbama primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.
29. Iz neslužbene kopije zk.ul. broj 23499 k.o. G. Z. koju je tužitelj dostavio na spis ne proizlazi zabilježba spora koji se vodi u predmetu O. građanskog suda u Z. broj P-1932/19. Ukoliko je spor zabilježen to je upis kojim se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnih prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, čl. 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama.
30. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak može teći tek od dana donošenja prvostupanjske presude ( Zaključak V. od 2. lipnja 2017.).
31. Stoga je sud ukinuo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženici kao ovršenici naloženo da plati tužitelju kao ovrhovoditelju nastali trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama, te predvidive troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.
32. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o parničnim troškovima.
33. Tužitelj je zahtijevao troškove koji mu ne pripadaju jer nije uspio u sporu.
34. Tuženica je zahtijevala troškove u podnesku od 23. siječnja 2019., a koji se odnose na sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 250,00 kn (slovima: dvjestopedeset kuna) sud je prema Tbr. 11. st. 1., Tbr. 42., Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). odmjerio u ukupnom iznosu od 312,50 kn (slovima: tristodvanaest kuna i pedeset lipa).
35. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu dužan je tuženici naknaditi odmjerene parnične troškove kako je navedeno u točki II. izreke ove presude.
U Bjelovaru, 15. listopada 2021.
SUDAC
Neda Šola, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude u sporu male vrijednosti dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana. Rok za žalbu računa se od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci rok se računa od dana dostave.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 točka 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti odbacit će se kao nedopuštena (čl. 467 st. 1, 3, 4 i 5 ZPP).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.