Poslovni broj: 78 Pž-4562/2020-3

 

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 78 Pž-4562/2020-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja A. T. d.o.o. u stečaju, Đ., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Z. i partneri d.o.o. O., protiv tuženika G. j.d.o.o. Đ., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 56.250,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-160/2019-26 od 18. rujna 2020., 15. listopada 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-160/2019-26 od 18. rujna 2020. u pobijanim točkama 1. i 3. njene izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-160/2019-26 od

18. rujna 2020. platni je nalog održan na snazi za glavnicu, kamatu i stvarni trošak ovrhe (točka 1. izreke), platni je nalog ukinut u odnosu na predvidivi trošak ovrhe (točka 2. izreke), dok je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.390,37 kn (točka 3. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos primjenom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), kao i da tuženik nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tužitelju, temeljem koje bi mogao izvršiti prijeboj iz čl.

195. ZOO-a. Pri tome u obrazloženju presude navodi kako je ocijenio osnovanim prigovore tužitelja na nalaz vještaka da je kompenzacijom plaćeno potraživanje tužitelja, te stoga prilikom donošenja odluke nije cijenio nalaz i mišljenje, te dopunu financijsko knjigovodstvenog vještaka.

 

2. Protiv točke 1. i 3. navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, bez obrazloženja. Ukazuje kako tuženik nije besplatno preuzeo dugovanje tužitelja prema društvu F. commerce d.o.o., jer je između tužitelja, tuženika i tog društva sklopljena trostrana kompenzacija, na koju je pristao tužitelj potpisom na istoj, a sud se poziva na pogrešnu odredbu zakona kada govori o ništetnosti kompenzacije, niti obrazlaže kojoj bi to prisilnoj odredbi ista bila protivna. Kako je vještak utvrdio da je utuženi računu plaćen u cijelosti, predlaže preinačiti presudu uz naknadu troška tuženiku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

6. U ovom postupku slijedeće činjenice nisu sporne:

- tuženik je primio robu od tužitelja i prema računu 64-1-1 od 12. rujna 2017. duguje iznos od 56.250,00 kn,

- 1. rujna 2017. tuženik, tužitelj i društvo F. commerce d.o.o. sklopili su ugovor o preuzimanju duga, prema kojemu je dugovanje tužitelja prema društvu F. commerce d.o.o. u iznosu od 100.000,00 kn preuzeo tuženik,

- 31. siječnja 2018. te tri strane sklopile su i ugovor o kompenzaciji, prema kojoj su izvršile prijeboj potraživanja u iznosu od 56.250,00 kn, i to navodeći kako je A. transport d.o.o. dužan F. commercu d.o.o iznos od 56.250,00 kn temeljem pozajmice, F. commerce d.o.o. je dužan G. j.d.o.o. iznos od 56.250,00 kn temeljem ugovora o preuzimanju duga, dok je G. j.d.o.o. dužan A. transportu d.o.o. iznos od 56.250,00 kn temeljem fakture,

- u svom je nalazu utvrdio postojanje dugovanja tužitelja prema društvu F. commerce d.o.o. temeljem uplaćenih pozajmica, pri čemu zaključuje kako je dugovanje tuženika prema tužitelju plaćeno kompenzacijom od 31. siječnja 2018., a ovakav zaključak potvrđuje i u očitovanju na prigovore tužitelja,

- stranke nisu imale daljih dokaznih prijedloga.

 

7. Imajući u vidu ovako nesporno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je Izjava o kompenzaciji od 31. siječnja 2018. ništetna, bez obzira na to što se pozvao na pogrešno odredbu Zakona o obveznim odnsoima. Naime, višestruka kompenzacija, bez obzira kako istu stranke nazivale, mora se promatrati kao i svaki drugi ugovor u kojemu sudjeluje više strana, uz određene specifičnosti vezane za učinke prijeboja (čl. 195.-202. ZOO-a).

 

8. Prema odredbi čl. 195. ZOO-a dužnik može izvršiti prijeboj tražbine, koju ima prema vjerovniku, s onim što ovaj traži od njega, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istoga roda, iste kakvoće i ako su obje tražbine dospjele, pri čemu prijeboj nastaje davanjem izjave o prijeboju (čl. 196. st. 1. ZOO-a). No, za razliku od običnog prijeboja, kod višestrukog prijeboja dužnik ne prebija svoje dugovanje prema jednom vjerovniku sa svojom tražbinom prema tom istom vjerovnik (za što je dovoljna jednostrana izjava) već se takav prijeboj vrši dogovorom stranaka. Takvim dogovorom svaka od ugovornih strana pristaje staviti svoje potraživanje prema određenom dužniku u lanac kompenzacije, koji će u konačnici završiti podmirenjem svih sudionika višestruke kompenzacije, u iznosu za koji je isti sklopljena. Dakle, osnovni preduvjeti za provođenje višestruke kompenzacije su postojanje međusobnih, dospjelih i istovjetnih dugovanja/potraživanja, te volja stranaka da se ta dugovanja/potraživanja riješe upravo na navedeni način.

 

9. Pravni učinak ugovora o preuzimanju duga na koji je pristao vjerovnik jest taj da preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze (čl.

98. st. 1. ZOO-a). To znači da je, u konkretnom slučaju, na mjesto ranijeg dužnika A. transportu d.o.o. u pravni odnos prema vjerovniku F. commerce d.o.o. stupio G. j.d.o.o. kao novi dužnik. Prema tome, odredba Izjave o kompenzaciji od 31. siječnja 2018. prema kojoj je F. commerce d.o.o. temeljem Ugovora preuzimanju duga postao dužnik u odnosu na društvu G. j.d.o.o. protivna je zakonu, pa je stoga i ugovor nazvan Izjava o kompenzaciji br. 1. od 31. siječnja 2018. ništetan i ne proizvodi pravne učinke, sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

 

10. Pri tome ovaj sud ukazuje i na to kako je Ugovor o preuzimanju duga sklopljen 1. rujna 2017., dok je račun 64-1-1 sačinjen 12. rujna 2017., s dospijećem

20. rujna 2017. Kako tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti predlagao dokaza o tome da bi Ugovor o preuzimanju duga od 1. rujna 2017. imao kakvu drugu svrhu od one koju propisuje zakon, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik nije dokazao kako je podmirio utuženo dugovanje nastalo temeljem ugovora o kupoprodaji (čl. 376. ZOO-a).

 

11. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

12. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

13. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

Zagreb, 15. listopada 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić, v.r.