1

5Psp-70/19

 

 

 

                                                                                                                              5Psp-70/19-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. R., M., K. 3, zastupanog po punomoćniku A. N., odvjetniku iz M. protiv tuženika ad/1 I. K. , M., K. 1 zastupanog po punomoćnici I. H. M., odvjetnici iz S. i ad/2 S. K., M., K. 1, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2021. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja A. N., odvjetnika, punomoćnice tuženika ad/1 I. H. M., odvjetnice, te tuženika ad/1 i ad/2, dana 15. listopada 2021. godine

r i j e š i o   j e

             

 

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

 

„ I/ Tuženici su smetali tužitelja u posljednjem, mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine označene kao dio čest.zgr. 117 K.O. K. (po staroj izmjeri), odnosno k.č.br. 3874 K.O. M.-M. (po novoj katastarskoj izmjeri), koji dio nekretnine je prikazan na skici – vještvu od 08.01.2001.godine vještaka za geodeziju N. B. u predmetu Općinskog suda M. br. P-689/97 i u istom vještvu označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2, a u drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl.ing. geod. od 25.travnja 2017.g, (na sudu zaprimljena 26. travnja 2017.godine) prikazan kao dio č.zgr. 117 (zemljišna knjiga, K.O. K.) označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1,80 m2 ili kao dio č.zem. (k.č.br.) 3874 (katastar, K.O. M.-M.) označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1,80 m2 i to na način da su najprije dana 11. siječnja 2008.godine s tog dijela nekretnine sa poteza označenog slovima E-D porušili i uklonili tužiteljev betonski zidić sa željeznom "matom" (armaturnom mrežom), te što su dana 22.svibnja 2012.godine na spornom dijelu č.zgr. čest.zgr. 117 K.O. K. ( po staroj izmjeri), odnosno na k.č.br. 3874 K.O. M. ( po novoj katastarskoj izmjeri) i to baš na potezu koji je na vještvu vještaka B. iz predmeta Općinskog suda M. br. P-689/97 označen slovima E-G-C-H izgradili betonski zid dužine cca 5 (pet) metara, širine cca 20-25 cm, a visine sa sjeverne strane cca 35 cm, a sa južne cca 45-50 cm, te što su  dana 26. rujna 2014.godine na spornom dijelu č.zgr. čest. zgr. 117 K.O. K. (po staroj izmjeri), odnosno na k.č.br. 3874 K.O. M. (po novoj katastarskoj izmjeri) i to baš na potezu koji je na vještvu vještaka  B. iz predmeta Općinskog suda  M. br. P-689/97 označen slovima E-G-C-H, produžili (dogradili) betonski zid izgrađen još 22.svibnja 2012.godine i to za još nekih dodatnih 1,5-2 m, na isti taj ranije izgrađeni zid i na njegov dograđeni  produžetak postavili metalnu ogradu  kvadratnih profila ukupne dužine cca 6 (šest) metara i visine cca 0,70 metara, koji zid i metalna ograda su prikazani na trećoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25. studenog 2017. (na sudu zaprimljena 28. studenog 2017.godine) kao sjeveroistočni zid označen slovima A-B-C-E u duljini 4,96 m, te još paralelno sa opisanim zidom i na njemu postavljenom metalnom ogradom, na udaljenosti od cca 1,20 m izgradili novi betonski zid dužine cca 2 (dva) metra, širine cca 10-15 cm, a visine sa cca 15-20 cm, koji zid je prikazan na trećoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25.studenog 2017.godine (na sudu zaprimljena 28.studenog 2017.godine) kao jugozapadni zid označen slovima F-D-G u duljini 4,39 m, pa su sukladno prednjem dužini uspostavili ranije posjedovno stanje na način da u roku od 8 (osam) dana sruše i uklone novoizgrađeni zid i na njemu postavljenu metalnu ogradu, u trećoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25.studenog 2017.godine (na sudu zaprimljena 28. studenog 2017.godine) opisan kao sjeveroistočni zid i označen slovima A-B-C-E u duljini 4,96 m, kao i da sruše i uklone novoizgrađeni zid, u trećoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25.studenog 2017. (na sudu zaprimljena 28.studenog 2017.godine) opisan kao jugozapadni zid i označen slovima F-D-G u duljini 4,39 m, te uklone i odvezu sav otpadni građevinski materijal , kao i da tužitelju prepuste u nesmetan posjed dio čest. zgr. 117, KO K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č.br. 3874, KO M. (po novoj katastarskoj izmjeri), koji dio je u drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25.travnja 2017. (na sudu zaprimljena 26.travnja 2017.godine) prikazan kao dio č.zgr.117 (zemljišna knjiga, K.O. K.) označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1,80 m ili kao dio č.zem. (k.č.br) 3874 (katastar, K.O. M.-M.) označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1,80 m2, kao što su dužni u roku od 8 (osam) dana ponovno napraviti armirano-betonski zid dužine 2,80 m, visine cca 0,60 m i širine cca 0,20 m i to na potezu koji je na vještvu vještaka B. iz predmeta Općinskog suda M. br. P-689/97 označen slovima E-D, a u drugoj dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke P. P. dipl. ing. geod. od 25. travnja 2017. (na sudu zaprimljena 26. travnja 2017. godine) na potezu D-E-A, odnosno u istom roku dopustiti i trpjeti da to o trošku tuženika izgradi sam tužitelj, te im se u buduće zabranjuje svako ovakvo ili slično smetanje posjeda. „

 

              II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad/1 trošak parničnog postupka u iznosu od 5.128,12 kn (pet tisuća sto dvadeset osam kuna i dvanaest lipa), a sve u roku od 15 dana.

 

              III/ Odbija se privremena mjera koja glasi:

 

              "Nalaže se tuženicima da sruše i uklone novoizgrađeni zid i metalnu ogradu koji su izgradili na spornom dijelu č.zgr. čest.zgr. 117 KO K. (po staroj izmjeri), odnosno na k.č.br. 3874 KO M. (po novoj katastarskoj izmjeri) na potezu koji je na vještvu vještaka B. iz predmeta Općinskog suda M. br. P-689/97 označen slovima E-G-C-H, a nakon čega ime se zabranjuje svaki dalji pristup, bilo s osobljem ili mehanizacijom na sporni dio nekretnine označen kao dio čest.zgr. 117 KO K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č.br. 3874 KO M. (po novoj katastarskoj izmjeri), koji dio nekretnine je prikazan na skici – vještvu od 08.01.2001.godine vještaka za geodeziju N. B. u predmetu Općinskog suda M. br. P- 689/97 i u istom vještvu označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2, te im se zabranjuje i svako dalje mijenjanje faktičkog stanja i izvođenje bilo kakvih građevinskih radova, a što će , ukoliko se tomu tuženici budu protivili, provesti sudski ovršitelj uz nazočnost djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, a za svako nepoštivanje ove privremene mjere tuženicima se zaprječuje novčanom kaznom od po 15.000,00 kn, svakom , koju kaznu će sud za slučaj nepoštivanja iste tuženicima i izreći.

 

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog po gornjoj posjedovnoj tužbi, a tuženici su dužni naknaditi tužiteljima trošak i ovog postupka radi osiguranja privremenom mjerom."

 

Obrazloženje

 

Tužitelj A. R. podnio je tužbu protiv tuženika ad/1 I. K. i ad/2 S. K., radi smetanja posjeda , dana 29. siječnja 2008. godine u kojoj navodi da se nalazi u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao čest. zgr. 117, K.O. K. (po staroj izmjeri) odnosno kat. čest. 3874 K.O. M.-M. (po novoj izmjeri), koji dio je na skici vještaka mjernika N. B. u predmetu Općinskog suda u M. broj P-689/97 označen slovima E-G-C-D-E. ističe da je u navedenom parnici koja se vodila pod brojem p-689/97 tužitelj uveden u posjed predmetnog dijela nekretnine ovršnim putem u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-100/05 i to dana 28. lipnja 2007. godine, pa da je tužitelj sporni dio nekretnine pregradio komadom pletene željezne pregrade zv. „mata.“ koju je zavezao za kolce. Nadalje, navodi da su tuženici dana 15. prosinca 2007. godine digli ovaj komad „mata“, ali da je tužitelj dana 26. prosinca 2007. godine ponovo uspostavio posjed, te je taj komad "mate“ zavario na željezne stupove, te da je tako i nadalje zadržao posjed, a da tuženici to ponovo ne bi uklanjali dana 11. siječnja 2008. godine na tom dijelu nekretnine na mjestu gdje je bila „mata“ da je izgradio betonski zidić, kojeg da su tuženici već istog dana srušili, pa je tužitelj pozvao policiju, ali da je policija samo sačinila zapisnik i podnijela prijavu zbog prekršaja javnog reda i mira protiv tuženika. Tijekom postupka odnosno točnije tužitelj podneskom od 31. svibnja 2012. godine navodi da je  stanje navedeno u tužbi trajalo do 22. svibnja 2012. godine kada su tuženici prvo bojom trasirali po njim utvrđenu granicu između nekretnina stranaka, ada  se radi o potezu koji bi na skici vještaka za geodeziju Nedjeljka Bitange iz predmeta ovog suda broj P-689/97 odgovarao potezu označenom slovima E-G-C i dalje sve do slova H. Nakon što su to trasirali da su postavili drvene oplate u duljini 5 metara, potom u iste stavili željezne šipke i nakon toga nalili sveži beton radi izgradnje zida u duljini od 5 metara koji zid da je sa sjeverne stane visok 35 cm, a sa donje cca 45 -50 cm., nakon čega je sukladno navedenom uskladio tužbeni zahtjev, dok je uz tužbu kao i u ovom podnesku predložio donošenje privremene mjere. Podneskom od 17. listopada 2014. godine tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev, te ističe da su tuženici izvršili novo smetanje na način da su na već ranije izgrađeni betonski zidić dogradili za nekih 1,5-2 metra, te na taj ranije izgrađeni zid kao i njegov produžetak postavili metalnu ogradu kvadratnih profila ukupne dužine cca 6 metara, te još sa opisanim zidom  i na njemu postavljenom ogradom na udaljenosti od cca 1,20 metara izgradili novi betonski zid duljine cca 2 metra i širine cca 10-15 cm i visine cca 15-20 cm.

U odgovoru na tužbu tuženik ad/1 navodi da tužitelj nije nikada bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine, te da je nesporno da je ovaj tuženik nesporno u posjedu predmetnog dijela nekretnine, a da to pokazuje rezultat postupka broj P-680/05 pokrenut po tužbi Hrvatskih šuma protiv ovdašnjeg tuženika ad/1. Tuženik ističe da sporni dio nekretnine  bi predstavljao dio čest. zem. 289/1 koji se vodi kao vlasništvo Republike Hrvatske dato na korištenje Hrvatskim šumama , a tuženik ad/1 da je drži u posjedu te koristi kaso prilaz svojoj kući. Posebno ističe da bi predmetni dio čest. zem. 289/1 koristio bivši vlasnik M. R., a prije njega njegovi izravni prednici kao prilaz njihovim nekretninama, a pod istim uvjetima da je to kupio tuženik ad/1 i pod istim uvjetima da koristi kao prilaz svojoj kući. Ističe da su predstavnici Hrvatskih šuma prije otprilike dvije godine bili na terenu te da su identificirali sporni dio nekretnine kao vlasništvo Republike Hrvatske u posjedu kojeg dijela da je tuženik ad/1, a tada da je bio prisutan i A. R. koji na utvrđenja Hrvatskih šuma nije imao primjedbi. Nadalje, ističe da tuženik ad/2 nije nikada  bio u posjedu predmetnog dijela nekretnine, niti je ikada poduzimao bilo kakve radnje na tom dijelu, pa tako niti radnje koje tužitelj navodi u svojoj tužbi.

U odgovoru na tužbu tuženik ad/2 ističe da tužba nije osnovana, te da tužitelj nije stranka u postupku između vlasnika zemlje, te obitelji K., dok je vlasnik zemlje Hrvatske šume omeđio dio kojeg je tužitelj uz pomoć V. I., N. B. i svog zastupnika nečasnim radnjama prisvojio.

Tijekom postupka tuženik ad/1  navodi da je imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva tužitelj tijekom ovog postupka bio dužan dokazati  da su za svako pojedino smetanje posjeda koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom , ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke, odnosno da je tužitelj bio dužan dokazati postojanje posljednjeg mirnog posjeda  u odnosu na svaki od pojedinih smetanja posjeda . Ističe da iako je tužitelj uveden dana 28. lipnja 2007. godine u posjed dijela čest. zgr. 117, k.o. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874, k.o. M.-M. po novoj izmjeri, koji dio je na skici vještaka N. B. označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2, da tužitelj nije dokazao da je ostao u posjedu navedenog dijela, a niti da je bio posljednji mirni posjednik što je nužna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u presliku tužbe  u predmetu P-682/05, skicu vještaka  Z. R., presliku zapisnika u predmetu Općinskog suda u M. broj Ovr-100/05, presliku rješenja iz predmeta broj Ovr-100/05, skicu mjerenja vještaka mjernika N. B., zapisnik o policijskom postupanju PP M. broj 511-12-29-02/2-74-24/2012 od 24. svibnja 2012. godine , presliku optužnog prijedloga protiv S. K., fotografije, izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. (list 41-45 i 57-60),izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka P. P. od 29. 09. 2015. godine (list 67-75), dopunski nalaz i mišljenje vještaka P. P. od 27. 01. 2016. godine (list 88-90), presliku presude iz predmeta Općinskog suda u M. broj P-337/72 (list 11-112), presliku presude iz predmeta P-202//76 (list 114-115), presliku zapisnika  Općinskog suda u M. iz spisa broj P-337/15 (list 116), presliku rješenja Okružnog suda u S. broj Gž-19662/74 (list 119), izveo dokaz saslušanjem svjedokinje T. R. (list 120-121), izvršio uvid u dopunsko očitovanje vještaka P. P. od 26. travnja 2017. godine (list 162-164), izvješće PP M. s prilozima i to presudom prekršajnog suda u M. broj II-J-1/08, optužni prijedlog zapisnik o ispitivanju osumnjičenika , službenu zabilješke, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi, (list 169-185), dopunu nalaza i mišljenja vještaka P. P. od 28. studenog 2017. godine (list 191-193) presliku rješenja o izvedenom stanju Grada M. od 31. listopada 2013. godine (list 200), presliku zapisnika sa sjednice SO M. (list 201-203), izvršio uvid u spise ovog suda broj P-689/97, Ovr-100/05 i spis R1-51/13, izveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedokinje T. R. (list 265-267), izveo dokaz saslušanjem svjedoka N. Č. i M. K. (list 289-292).

Ovaj sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka M. R. obzirom okolnost na koju je predloženo njegovo saslušanje nema utjecaja na konkretnu parnicu zbog smetanja posjeda, a sami tuženici u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka su isticali da je vlasnik spornog dijela zemljišta Republika Hrvatska odnosno Hrvatske šume, pa je iz navedenog razvidno da saslušavanje svjedoka na prethodno spomenute okolnosti ne može biti od značaja za postupak zbog smetanja posjeda u kojim postupcima je već unaprijed zadan način raspravljanja koji je ograničen na raspravljanje o pitanju posljednjeg mirnog posjeda i spornog čina smetanja.

U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je pod brojem Psp-71/15 od dana 27. ožujka 2018. godine donio rješenje kojim je prihvatio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

Županijsku sud u K. je svojim rješenjem broj Gž-600/2018-2 od 16. srpnja 2018. godine ukinuo prethodno navedeno rješenje ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak

U obrazloženju rješenja Županijskog suda se navodi da je predmet spora u predmetu Općinskog suda u M. poslovni broj P-689/97 smetanje posjeda dijela zemljišta označenog slovima E-G-C-D-E skice očevida, dok je u ovom postupku predmet smetanja posjeda i dio zemljišta na kojem je napravljen betonski podzid u dužini oko 5 m, što nije bilo u predmetu spora u postupku radi smetanja posjeda vođenom pod poslovnim brojem P-689/97. Nadalje, navodi se da prvostupanjski sud u pogledu potonjeg nije utvrdio relevantne činjenice sa sigurnošću, te nije utvrdio ni posljednji mirni posjed dijela zemljišta označenog slovima E-G-C-D-E (u ovom predmetu A-B-C-D-E-A), jer da činjenica da je tužitelj uveden u posjed spornog dijela zemljišta po sudskom ovršitelju ne znači, samo po sebi, da je on i ostao u posjedu spornog dijela zemljišta do čina smetanja opisanog od strane tužitelja, jer iskaz svjedokinje T. R., više predstavlja opis međususjedskih odnosa stranaka nego izvor utvrđenja relevantnih činjenica.

Temeljem čl. 377. st. 1. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svojim rješenjima.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis Općinskog suda u Makarskoj broj P-689/97 utvrđeno je da je navedeni postupak pokrenut po tužbi tužitelja A. R. protiv tuženika  J. K., i I. K. i S. K. i G. M. dana 23. ožujka 1992. godine kojom tužitelj od tuženika traži predaju posjeda  dijela betonskog dvorišta-prilaza sa jugoistočne strane ispod kuće K. br. 3 u M. u sklopu kojeg postupka je izvršen očevid i mjerničko vještačenje po mjerniku Z. R. koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da sporni dio zemljišta površine 1,5 m2 se nalazi u sastavu čest. zgr. 117 u kojem je donesena prvostupanjska presuda  dana 25. 08. 1994 godine koja je ukinuta od strane Županijskog suda u S. rješenjem broj Gž-2952/94 od 23. studenog 1994. godine, te je predmet vraćen na ponovno raspravljanje. Nakon dopunjenoga postupka u kojem se vještak mjernik V. I. podneskom izjasnio da sporni dio zemljišta u predmetu P-55/95 obuhvaćen predmetnim zemljištem u predmetu P-202/76 i to na njegovoj skici od 21. 05. 1973. godine te ima oblik trokuta nakon čega je donesena presuda  pod brojem P-55/95 dana 12. lipnja 1997. godine koja je ukinuta i predmet ponovo vraćen na raspravljanje. U ponovljenom postupku izveden je dokaz mjerničkim vještačenjem po vještaku mjerniku N. B. koji je u svom nalazu ustvrdio da je  predmet spora u ovoj pravnoj stvari i dio čest. zgr. 117  u kojem postupku se navedeni vještak dopunski očitovao na ročištu kao i vještaka M. P. nakon čega je raspravljanje dovršeno, te je donesena presuda  kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike ad/2 I. K. i ad/3 S. K. dok je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu  na tuženika ad/1 J. K., kojom presudom je utvrđeno da sporni dio zemljišta pripada čest. zgr. 117 K.O. K. čiji je tužitelj A. R. upisani suvlasnik , a ne čest. zem 290/9, K.O. K., koja presuda je  potvrđena presudom Županijskog suda u S. broj Gž-1575/03 od  02. prosinca 2004. godine.

Uvidom u predmet ovog suda broj Ovr-100/05 utvrđeno je  da je A. R. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika I. K. i S. K. zbog predaje u posjed dijela čest. zgr. 117, K.O. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874 (nova izmjera) koji dio je prikazan u  na skici vještaka N. B. od 08. siječnja 2001. godine u predmetu Općinskog suda u M. broj P-689/97 označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2. Utvrđeno je da je dana 28. lipnja 2007. godine na terenu provedena ovrha, te je ovrhovoditelj A. R. uveden u posjed zemljišta i to dijela čest. zgr. 117, K.O. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874 (nova izmjera) , a koji dio je prikazan na skici vještaka N. B. od 08. 01. 2001. godine i označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2 te je ovršenicima ubuduće zabranjeno bilo kakvo pačanje u taj dio nekretnine, dok je rješenjem od 11. rujna 2007. godine utvrđeno da je ovrha u predmetnoj pravnoj stvari dovršena.

Uvidom u zapisnik sastavljen na očevidu dana 20. svibnja 2015. godine sud je utvrdio da se sporni dio nekretnine nalazi ispred ulaza u kuću tuženika i da ima oblik trokuta, da se nalazi unutar izbetoniranog prilaza do ulaza u kuću širok cca 1.10 m s time da se s obje strane betonskog prolaza nalazi betonski zidić sa sjeverne strane visok 0,5 m na kojem se nalazi željezna ograda, da je na terenu vidljiv različit izgled izbetoniranog prilaza i to na način da je u dijelu vidljiv stari beton, dok je crta koja omeđuje izgled trokuta na dvorišnom prilazu izbetonirana naknadno, obzirom je vidljivo da bi se radilo o novijem cementiranju.

Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. od dana  29. 09. 2015. godine utvrđeno je da se sporni prostor nalazi u M. u K. ulici ispred kuće anagramske oznake 1A, te se radi o prostoru trokutastog oblika opisan slovima A-B-C-D-E-A i obojen žutom bojom i na terenu vidljiv kao ispuna betonom koji se od okolnog betona razlikuje u boji i smješten unutar dvaju betonskih zidova između kojih je betonski prilaz širine cca 1,40 m, da je zapadnije  položen zid duljine 4,39 m i visine cca 20 cm dok je istočno položen zid duljine 4,996 m i visine 5-20 cm  i na kojem se nalazi metalna ograda duljine cca 4,30 m visine 0, 58 m, te da je uz ovaj zid je nacrtana linija sprejom ljubičaste boje. U svom nalazu vještak P- P. je ustvrdio da se sporni prostor pokazan na terenu i omeđen slovima A-B-C-D-E-A u obliku pravokutnog trokuta se u dijelu omeđenom točkama A-B-E-A (manji trokut) nalazi na čest. zgr. 117 u površini od 0,4 m2 , dok dio omeđen točkama B-C-D-E-B čini dio čest. zem. 289/1 u površini od 1,4 m2, K.O. K., dok se u novoj izmjeri koja je službena u katastru zemljišta trokut A-B-C-D-E-A u cijelosti nalazi na č. z. 3874 površine 1,8 m2 K.O. M. M..

Uvidom u dopunski nalaz i mišljenje vještaka P. P. od dana  26. travnja 2017. godine  utvrđeno je da je vještak svoj nalaz i mišljenje ispravio na način da je utvrdio da se čitav sporni prostor nalazi na čest. zgr. 117, a što je i prikazao na skici slovima A-B-C-D-E-A u površini od 1,8 m2 što se odnosi na čest. zgr. 117 K.O. K., dok prema stanju u katastru sporni dio zemljišta je označen slovima A-B-C-D-E-A površine 1,8 m2 se odnosi na kat. čest. 3874, K.O. M.-M., dok je u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 28. 11. 2017. godine isti dopunio na način da je označio zidove tako da je sjeveroistočni zid označen slovima A-B-C-E u duljini od 4,96 m dok je jugozapadni zid označen slovima F-D-G- u duljini od 4,39 m.

Nalazu i mišljenju vještaka mjernika P. P., kao i dopunama navedenog nalaza i mišljenja ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je isti izrađen stručno  i u skladu s pravilima struke i znanosti, a koja utvrđenja vještaka , po mišljenju ovog suda, primjedbe  istaknute od strane tuženika, nisu dovele u pitanje, pogotovo iz razloga što se radi o  paušalno iznesenim neobrazloženim primjedbama.

Uvidom u presudu Prekršajnog suda u M. broj II-J-1/08 od 19. veljače 2008. godine utvrđeno je da je isti kriv  što je dana 11. siječnja 2008. godine vikom i galamom narušavao javni red i mir u vrijeme kada je A. R. izvodio građevinske radove na postavljanju zidića, da je iščupao željeznu matu koju je postavio R., te sav beton koji je prije stavio bacio u njegovo dvorište.

Uvidom u službenu zabilješku PP M. broj 511-12-29-08-8 /08 od 11. 01. 2008. godine utvrđeno je da su policijski službenici dobili dojavu od A. R. dana 11. 01. 2008. godine, te su se uputili na adresu K. 1A , gdje je na terenu zatečen S. K. i J. R., sin A. R. s tim da je S. K. upitan izjavio da je u odsutnosti A. R. bacio postavljeni beton koji je prethodno ostavljao R., a po njegovom povratku da mu je uputio par prijetećih riječi, jer da se radi o spornom zemljištu

Uvidom u zapisnik o policijskom postupanju-izvješće  PP M. od dana 24. svibnja 2012. godine utvrđeno je  da su policijski službenici postupali po dojavi A. R., te su po izlasku na teren zatekli S. K. koji je izvodio radove sa sjeveroistočne strane kuće na adresi K. 1A na način da je kopao kanal duljine 6 metara i širine 20 c u namjeri izgradnje zida visine cca 60 cm , a isti je u obavljenom razgovoru naveo da zid gradi na zemljištu Hrvatskih šuma koje zemljište da je otkupio, a potom da je došao A. R. i pokazao  da sporni dio zemljišta na kojem njegov susjed K. gradi zid je u njegovom vlasništvu, a ne Hrvatskih šuma i u prilog tome prilaže presudu Županijskog suda u S..

Iz iskaza svjedokinje T. R. utvrđeno je da je njen otac početkom 1964. godine kupio lokaciju na kojoj danas stanuje u obiteljskoj kući, da su oni tada jedini živjeli na tom području i bili u mirnom posjedu te svoje parcele do 1972. godine kada su prednici tuženih R. se počeli pačati u njihovo zemljište. Iz iskaza je utvrđeno da se granica na terenu ne slaže sa katastarskim granicama zbog čega se vodio spor u kojem postupku je utvrđeno da je stvarna granica suhozid koji je postojao na terenu njihove i nekretnine prednika tuženika R.. Nakon toga da je njena obitelj bila u mirnom posjedu sve do 1992. godine kada su tuženici kupili parcelu od prednika, te su se nešto kasnije zapačali u sporni dio nakon čega je vođena parnica koju je pokrenuo otac svjedokinje radi zaštite prava vlasništva i koja parnica je završila u korist njenog oca. Nakon toga da je po odluci suda i uveden u posjed spornog zemljišta 2005. godine, a koji sporni dio da je prilikom uvođenja u posjed obilježen crvenom bojom. Nakon toga da je njen otac sagradio zidić u granicama u kojima je i uveden u posjed spornog zemljišta koji je preko noći srušen, da nije osobno vidjela tko je to učinio, ali da pretpostavlja da su to učinili tuženici. Njen otac da je nakon toga na mjesto srušenog zidića postavio željeznu „matu“, a u siječnju 2008 godine tuženici su uklonili tu „matu“, a nakon toga su pokrenuli ovaj postupak za smetanje posjeda u siječnju 2008. godine. Takvo stanje na terenu da je bilo sve do 22. svibnja 2012. godine kada su tuženici bojom označili pravac za koji oni smatraju da je granica između njih i tužitelja i po toj liniji sagradili betonski zid, uslijed čega da je njena obitelj zvala policiju koja je došla na teren i sastavila zapisnik i takvo stanje da je na terenu bilo do rujan 2014. godine a očevid je bio određen za 14. rujna 2014. koji je odgođen, a tuženici da su već tjedan kasnije  produžili betonski zidić sve do ceste odnosno K. ulice i postavili željeznu ogradu na tom zidu. Svjedokinja navodi da su tuženici boju kojom su sudski službenici tijekom uvođenja u posjed tužitelja spornog dijela nekretnine, spornog trokuta, premazali betonskim premazom zbog čega d ta boja nije više vidljiva na terenu.

Iz dopunskog iskaza svjedokinje T. R. utvrđeno je  da je njen otac uveden u posjed spornog djela zemljišta 28. lipnja 2007. godine od strane sudskog ovršitelja i u prisutnosti vještaka geodetske struke koji je na terenu odredio granice zemljišta u čiji posjed je njen otac uveden, a na tu liniju da je njen otac postavio željeznu armaturu između dva  željezna stupa. Takva situacije da je bila cijelo ljeto sve do 15. prosinca 2007. godine, a da da su tuženici tu armaturnu mrežu uklonili. Svjedokinja da to nije osobno vidjela, ali da je vidio njen otac i to joj rekao. Njen otac da je nakon toga dana 27. prosinca 2007. godine ponovo na isto mjesto postavio armaturnu mrežu koju je zavario na željezne stupiće i takva situacija da je bila na terenu sve do 11. 01. 2008. godine kada je njen otac betonom učvrstio armaturnu mrežu, da je preko noći sve srušeno od strane tuženika, da svjedokinja to nije vidjela, ali da pretpostavlja da su to učinili tuženici, nakon čega da je njen otac podnio tužbu dana 29. 01. 2008. godine. Utvrđeno je da je od tada pa negdje do svibnja 2012. godine ostalo na terenu takvo stanje nepromijenjeno, da bi u svibnju 2012. godine tuženici ušli u posjed zemljišta njenog oca, te da su na terenu povukli crtu i na toj crti da su sagradili betonski zid. Od svibnja 2012. godine, pa do rujna 2014. godine na terenu da je ostalo opisano stanje s tim betonskim zidićem. Da su dana 26. rujna 2014. godine da su tuženici na taj betonski zid stavili ogradu željeznu te produžili betonski zid sve do K. ulice te da se i danas nalaze na terenu taj betonski zid i ograda što su izgradili tuženici. Iz iskaza svjedokinje utvrđeno je  da sada tužitelj može doći do svoje kuće od K. ulice, ali da za to morate biti dosta spretan vozač jer je sve puno uže. Utvrđeno je da se na liniji označenoj slovima A-G nalazi ulaz u objekt tuženika, a što da je razvidno iz fotografije broj 5 na kojoj se vide ulazna vrata za objekt tuženika. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedokinja bila prisutna prilikom uvođenja njenog oca u posjed  2007. godine, da su tuženici koristili sporni dio zemljišta, a odmah do spornog zemljišta  da se nalazi ulaz u anex objekta tuženika dok se glavni ulaz nalazi južnije. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja nije nikada ulazila u anex objekta tuženika, da ne zna kada je izgrađen, ali  da je isti postojao 2007. godine u vrijeme kada je otac svjedokinje uveden u posjed spornog zemljišta. Iz iskaza je utvrđeno da je ona o smetanjima posjeda bila prva obaviještena od strane svog oca, te da bi ona odmah po pozivu došla, jer ne stanuje na adresi tužitelja.

Iz iskaza svjedoka N. Č. utvrđeno je da je tuženik ad/1 kupio zemljište u M. od obitelji R. prije 1990-te godine a svjedok da je  njima sa svojim kamionom  dovozio građevinski materijal za gradnju kuće, a prethodno da je iskopao teren. Svjedok da je tu dovozio građevinski materijal nekih 2 godine koliko je trajala gradnja kuće, a cijelo to vrijeme dok su K. gradili kuću da nije vidio da bi ih itko sa strane smetao a tužitelj i njegova supruga da su pomagali tuženicima prilikom gradnje njihove kuće.  Predmetno zemljište koje se nalazi ispred kuće tuženika da je jedini prilaz kući tuženika za koji svjedok zna, a taj dio zemljišta da koriste samo tuženici za prilaz do kuće odnosno apartmana koji se tu nalaze. Nakon što su tuženici završili s gradnjom kuće da svjedok kod njih dođe 1 do 2 puta godišnje, a prilikom tih posjeta da nije vidio nikog od strane tužitelja ili njegove obitelji da bi na bilo koji način koristila sporni dio zemljišta. Iz iskaza je utvrđeno da sporni dio zemljišta predstavlja prilaz do ulaza u novi dio kuće tuženika odnosno u njihove novoizgrađene apartmane, a odmah do tog ulaza da se nalazi njihov stari dio kuće, ali da se iz tog starog dijela kuće ne može ući u novi već isključivo preko nanovo napravljenog ulaza do kojeg se pristupa spornim dijelom zemljišta označenog kao čet. zgr. 117  koji je svjedok pokazao na sivi na ročištu. Iz iskaza je utvrđeno da taj novi dio kuće je odvojen od starog, te je i niži u odnosu na stari dio kuće, a taj novi dio kuće da se u turističke svrhu  iznajmljuje više od 15 godina.

Iz iskaza svjedokinje M. K. utvrđeno je da se predmetno zemljište koristi godinama kao jedini prilaz do novoizgrađenog objekta njenog strica tj. tuženika ad/1. Njen stric  da je to gradio prije 25 godina i cijelo to vrijeme da on to isključivo koristi kao prilaz do ulaznih vrata. Svjedokinja da u kući do tog objekta živi već 40 i nešto godina konstantno, a tužitelj i njegova obitelj da nisu koristili sporni dio zemljišta ni na koji način i to im nije bilo potrebno. Iz iskaza svjedokinje je utvrđeno da se sjeća da je tužitelj stavljao nešto između svog dijela zemljišta i ovog spornog, ali stric svjedokinje (tuženika ad/1) da bi to morao ukloniti kako bi omogućio prilaz svom objektu, a predmetni dio zemljišta je jedini i isključivi prilaz do objekta tuženika ad/1.  Iz iskaza je utvrđeno da bi tužitelj na sporni dio zemljišta znao stavljati razne stvari i to žicu odnosno mrežu, automobil, prikolicu, ali bi to njen stric sve odmah uklonio kako bi mogao pristupiti do svog dijela objekta, te da isti sporno zemljište koristi konstantno kao prilaz. Iz iskaza je utvrđeno da je sporni betonski zid izgradila njena obitelj te postavila metalnu ogradu, a to da su učinili da više ne dolaze u situaciju da moraju uklanjati razne prepreke koje je na taj sporni dio zemljišta postavljao tužitelj, a kako bi stric svjedokinje mogao nesmetano prilaziti svom objektu.  Iz iskaza je utvrđeno da kada svjedokinja koristi riječ prilaz da pri tome misli na cijeli potez od K. ulice, pa do vrata tuženika ad/1, a taj dio da je njen stric godinama posjedovao i koristio ga, te ga i sada koristi. Iz iskaza je utvrđeno da izgradnjom spornog betonskog zida tužitelju nije onemogućen pristup njegovom objektu, a to da joj je poznato jer konstantno živi na toj adresi te je upoznata s činjenicom da tužitelj i njegovi gosti normalno ulaze i izlaze do tužiteljevog objekta. Svjedokinja da ne zna koji bi bio razlog tužiteljevog prolaska preko spornog zemljišta, te da je moguće da je on koji put prošao istim, ali da on to nije koristio kao svoje, niti itko od strane njegove obitelji.

Iskazima svjedoka N. Č. i M. K. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom iste smatra životnima i logičnima, a koji iskazi su u skladu sa ostalim izvedenim dokazima u spisu.

U odnosu na iskaze svjedokinje T. R., koja u iskazu navodi da nije imala neposrednih saznanja o predmetu spora nego isključivo saznanja dobivena od strane tužitelja, da ista ne stanuje na adresi tužitelja, te da je svjedokinja kći tužitelja, to iz navedenih razloga, po mišljenju ovog suda, navedena svjedokinja bila bi i osobno zainteresirana za uspjeh tužitelja u ovom postupku.

Naime, u odnosu na iskaze  iste bitno je za navesti da je svjedokinja T. R. na ročištu dana 02. lipnja 2016. godine u bitnom iskazivala o međususjedskim i vlasničkopravnim odnosima stranaka, što za postupak zbog smetanja posjeda nije relevantno, dok  je u odnosu na činjenice bitne za ovaj postupak njen iskaz paušalan i to vezano za vremensko uvođenje u posjed i  izvršeno smetanje, tako i u pogledu opisa radnji smetanja počinjenih od strane tuženika, za koje ista navodi da ih nije osobno vidjela već je za iste saznala od strane tužitelja. Međutim, svjedokinja u svom dopunskom iskazu koji je dala na ročištu dana 03. ožujka 2020. godine, za razliku od prvotnog svjedočenja, te s vremenskim odmakom od 4 godine, iznosi sada detaljno podatke s točno  istaknutim datumima i svim bitnim radnjama smetanja posjeda.

Po mišljenju ovog suda upravo to nesuglasje između prvotnog i dopunskog iskaza svjedokinje T. R., koja je ujedno kćerka tužitelja, koja je zbog navedenog i osobno zainteresirana za uspjeh tužitelja u postupku, te imajući u vidu i ostale dokaze izvedene tijekom postupka, ukazuju da je iskaz iste  neobjektivan  i neuvjerljiv, pa stoga sud iskazima navedene svjedokinje nije niti mogao pokloniti vjeru.

Odredbom čl čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, u daljem tekstu ZV) propisano je da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na prava na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke nekretnine njezin je posjednik.

Odredbom čl. 441. Zakona o parničnom postupku propisano je da se sud kod raspravljanja o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Imajući u vidu sadržaj tužbenog zahtjeva, te imajući u vidu prethodno navedene zakonske odredbe, tužitelj je bio dužan dokazati da su za svako pojedino smetanje posjeda koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom, ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za pružanje posjedovane zaštite sukladno čl. 22. ZV-a

Kako je sukladno čl. 22. st. 1. ZV-a jedna od pretpostavki za pružanje posjedovne zaštite postojanje posljednjeg mirnog posjeda, to je stoga tužitelj bio dužan prije svega dokazati činjenicu posljednjeg mirnog posjeda odnosno da je ova pretpostavka ispunjena u odnosu na svaki pojedini čin smetanja posjeda koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom.

Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj  izvodi osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno činjenicu postojanja posljednjeg mirnog posjeda iz presude Općinskog suda u Makarskoj poslovnog broja P-689/97 i ovršnog postupka  koji se radi izvršenja prethodno navedene presude pred Općinskim sudom u M. vodio pod poslovnim brojem Ovr-100/05, a u kojem postupku je tužitelj dana 28. lipnja 2007. godine uveden u posjed dijela čest. zgr. 117, K.O. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č.br. 3874 k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) i koji dio je na skici vještaka mjernika N. B. označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2.

U odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na radnje smetanja posjeda koje su, prema tužbenom zahtjevu, tuženici počinili dana 11. siječnja 2008. godine, na način da su sa poteza označenog slovima E-D porušili i uklonili betonski zidić tužitelja sa željeznom „matom“(armaturnom mrežom) ovaj sud je cijeneći izvedene dokaze došao do uvjerenja da tužitelj nije dokazao da je bio posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine, a što je nužna pretpostavka koja se mora kumulativno ispuniti sa drugim elementom odnosno postojanjem samog čina smetanja posjeda.

Naime,   drugostupanjski sud  odnosno Županijski sud u K. je u svojoj odluci broj Gž-600/2018-2 izričito naveo da činjenica da je tužitelj uveden u posjed spornog dijela zemljišta (dio zemljišta koji je u nalazu i mišljenju vještaka N. B. označen slovima E-G-C-D-E, a u nalazu i mišljenju vještaka P. P. slovima A-B-C-D-E-A) ne znači samo pod sebi da je tužitelj i ostao u posjedu tog zemljišta do čina smetnja opisanog od strane tužitelja.

Prema sadržaju tužbenog zahtjeva i činjeničnim navodima tužbe, tužitelj je nakon uvođenja u posjed (28. lipnja 2007. godine) dijela čest. zgr.117, k.o. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874, k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) koji dio je na skici vještaka N. B. označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2, dana 28. lipnja 2007. godine na potezu označenom na skici vještaka mjernika N. B. slovima E-D postavio kolce na koje je pričvrstio pletenu željeznu pregradu zv. „mata“, a što su tuženici prema navodima tužitelja uklonili dana 15. prosinca 2007. godine, da bi potom tužitelj dana 26. prosinca 2007. godine ponovo uspostavio posjed te je ovaj komad „mate“ zavario na željezne stupove, a dana 11. siječnja 2008. godine na mjestu gdje je bila „mata“  je izgradio betonski zidić kojeg da su tuženici istog dana srušili.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, kao i sve izvedene dokaze ovaj sud je mišljenja da prethodno izneseni navodi tužitelja nemaju uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Naime, iako je tužitelj dana 28. lipnja 2007. godine uveden u posjed dijela čest. zgr. 117 ( po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874 k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) koji dio je na skici vještaka mjernika N. B. označen slovima E-G-C-D-E odnosno u nalazu vještaka P. P. označen slovima A-B-C-D-E-A, tužitelj, po mišljenju ovog suda, tužitelj nije dokazao da je ostao u posjedu navedenog dijela nekretnine niti da je bio posljednji mirni posjednik tog dijela zemljišta, a što je nužna pretpostavka  za ostvarivanje sudske zaštite posjeda.

Iz skica lica mjesta  sadržanih u osnovnom nalazu i mišljenju, kao i dopunama stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. P., kao i fotografija priloženim tom nalazu i mišljenju, proizlazi nesporno, da se sporni dio čest. zgr. 117 k.o. K. ( po staroj izmjeri) odnosno k.č. br. 3874, k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) koji je ujedno u nalazu vještaka mjernika P. P. prikazan i označen slovima A-B-C-D-E-A ( u nalazu i mišljenju vješta N. B. označen slovima E-G-C-D-E) nalazi neposredno ispred ulaznih vrata u objekt tuženika ad/1 sagrađenog na čest. zem. 290/9, dok iz iskaza saslušanih svjedoka  N. Č. i M. K. , kojima je ovaj sud poklonio vjeru, proizlazi kako je to jedini mogući prilaz odnosno ulaz u objekt tuženika ad/1, a osim toga iz iskaza svjedokinje M. K. proizlazi kako je tuženik ad/1 odmah uklonio sve što bi tužitelj postavio na sporni dio, a sve kako bi mogao pristupiti do svojih vrata.

Stoga, imajući u vidu položaj i površinu spornog dijela nekretnine, može se zaključiti da je tužitelj pregrađivanjem spornog dijela zemljišta željeznim pregradama, zidom i sličnim stvarima onemogućavao slobodan i neometan ulaz u objekt tuženika ad/1, koji objekt tuženik koristi i za iznajmljivanje turistima, što je u svom iskazu potvrdio svjedok N. Č..

Upravo sve prethodno navedeno ukazuje da ne bi bilo životno, a niti logično da su tuženici,  imajući u obzir da se radi o zemljištu ispred ulaznih vrata tuženika ad/1, samo pasivno promatrali punih šest mjeseci, koji uključuju i turističku sezonu, situaciju u kojoj je željeznom pregradom onemogućen slobodan ulaz u objekt tuženika ad/1, a koju je prema navodima tužbe postavio tužitelj nakon uvođenja u posjed dana 28. lipnja 2007. godine i tako propustili poduzeti bilo kakve radnje do 15. prosinca 2007. godine kada su je po navodima tužbe tuženici uklonili, da bi tek nakon 15. prosinca 2007. godine počeli s uklanjanjem svega što bi na spornom prostoru izgradio ili postavio tužitelj.

U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na radnje smetanja posjeda tužitelja koje bi počinili tuženici dana 22. svibnja 2012. godine i dana 26. rujna 2014. godine treba istaknuti da  osim okolnosti postojanja presude Općinskog suda u M. poslovni broj P-689/97 i ovršni postupak koji proveden po toj presudi ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao da tužitelju kao posljednjem mirnom posjedniku pripada pravo na sudsku zaštitu posjeda dijela nekretnine koje su naznačene u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.

Okolnost što je tužitelj presudom ovog suda broj P-689/07 dana 28. lipnja 2007. godine uveden u posjed dijela čest. zgr. 117 , k.o. K. odnosno k.č. 3874 k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) koji dio je na skici vještaka mjernika N. B. označen slovima E-G-C-D-E u površini od 1,70 m2, po mišljenju ovog suda, nije dokaz tužiteljevog posljednjeg mirnog posjeda dijelova predmetne nekretnine na kojima su izgrađeni zidovi obuhvaćeni preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelja, jer navedeni dijelovi nisu bili predmet postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-689/97

Nadalje, kada se uzme u obzir da usporedbom skice vještaka N. B. koja prileži nalazu i mišljenju izrađenom za potrebe postupka brojP-689/07 sa skicama vještaka mjernika P. P. koje su izrađene za potrebe ovog postupka, može se zaključiti kako dio čest. zgr. 117 k.o. K. (po staroj izmjeri) odnosno k.č. 3874, k.o. M.-M. (po novoj izmjeri) koji je na skici vještaka N. B. označen slovima E-G-C-D-E u površini do 1,70 m2 i u koji posjed je tužitelj uveden dana 28. lipnja 2007. godine, ne obuhvaća i dio na kojem je izgrađen sjeveroistočni zid duljine ukupne duljine 4,96 m i jugozapadni zid ukupne duljine 4,39 m koji su u nalazu i mišljenju vještaka mjernika označeni slovima A-B-C-E odnosno F-D-G.

Stoga, imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice iskaze svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i ostale izvedene dokaze, i to prvenstveno utvrđenja sa provedenog očevida na licu mjesta na kojem je nedvojbeno utvrđeno da se predmetni dijelovi nekretnine nalaze upravo ispred ulaza u objekt tuženika ad/1, te da su se tuženik ad/1odnosno tuženici ad 1/ i 2/ evidentno koristili cijelim potezom od K. ulice, kao prilazom do vrata svog objekta, koji je izgrađen na čest. zem. 290/9, upućuju na zaključak da tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je on bio posljednji mirni posjednik dijelova nekretnine na kojima su položeni sjeveroistočni i jugozapadni zid, ta da stoga tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu posjeda, zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu ukazuje neosnovanim.

Kako je teret dokazivanja na strani tužitelja, a isti temeljem izvedenih i predloženih dokaza, po mišljenju ovog suda, nije uspio na nedvojben način dokazati svoj posljednji mirni posjed, to je iz istog razvidno da element posljednjeg mirnog posjeda koji mora biti kumulativno ispunjen sa elementom čina smetanja kako bi se ostvarilo pravo na posjedovnu zaštitu, u konkretnom slučaju nije ispunjen sukladno čl. čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je slijedom navedenog i odbijen tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci sukladno čl. 21. i 22. ZV-a

Nadalje, u odnosu na navode tuženika iznesenih tijekom postupka da bi sporni dio nekretnine predstavljao dio čest. zem 289/1 u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje da je dano na korištenje Hrvatskim šumama, ovaj sud nije posebno cijenio, imajući prije svega u vidu odredbu čl. 441. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da je  u postupcima zbog smetanja posjeda isključeno raspravljati o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda, savjesnosti li nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevu za naknadu štete.

Tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen je kao neosnovan, obzirom tužitelj nije dokazao da su se ostvarili zakonski preduvjeti propisani odredbom čl. 298 Ovršnog zakona, slijedom čega je i odlučeno kao pod točkom III izreke.

Tuženiku ad/1 je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu, i to za sastav žalbe  od 04. travnja 2018. godine iznos od 625,00 kn prema Tbr.10 toč.1 koji iznos uvećan za 10% prema Tbr.36 iznosi 687,50 kn, za zastupanje na ročištu dana 05. lipnja 2019. godine iznos od 500,00 kn prema Tbr. 9.1 koji uvećan za 10% prema Tbr. 36 iznosi 550,00 kn, za sastav podneska od 26. veljače 2020. godine iznos od 125,00 kn prema Tbr. 8. toč.3., za zastupanje na ročištima dana 03. ožujka 2020. godine, dana 15. lipnja 2021. godine i dana 03. rujna 2021. godine, svaka radnja po 500,00 kn prema Tbr. 9. toč.1., za sastav podneska od 21. listopada 2013. godine i dana 29. srpnja 2021. godine , svaka radnja po 500,00 kn prema Tbr. 8. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-a iznose  4.828,12 kn. Tuženiku ad/1 priznat je i trošak pristojbe na žalbu protiv rješenja o smetanju posjeda u iznosu od 300,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, što ukupno čini trošak tuženika ad/1 u iznosu od 5.128,12 kn.

Tuženiku ad/1 nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu  obzirom navedeni trošak nije bio neophodan za vođenje ovog postupka, a sve to sukladno čl. 155 ZPP-a.

Tužitelju nije priznat zatraženi parnični trošak obzirom su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tuženiku ad/2 nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom navedeni tuženik nije  postavio svoj zahtjev za naknadom troška određeno navodeći, razvrstano za svaku radnju, osnovu i visinu troška, a sve to sukladno čl. 164. st. 2 ZPP-a.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

                                          U Makarskoj, 15. listopada 2021. godine                                                                                                                                                                                    Sudac:

                                                        Angela Koštro,v.r.