Poslovni broj: 78 Pž-929/2020-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-929/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić u pravnoj stvari tužitelja P. S. d.o.o., OIB …, S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u O. D. L. – V. & partneri d.o.o. u S., protiv 1. tuženika Ž. U. Z. C. S., OIB …, S., i 2. tuženika GRAD S., OIB …, S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
P-297/2018-19 od 20. prosinca 2019., 15. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Grad S. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-297/2018-19 od 20. prosinca 2019.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-297/2018-19 od 20. prosinca 2019., kojom je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na tuženika Županijska uprava za ceste Split i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

II. O troškovima žalbenog postupka u odnosu na žalbu tužitelja odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

 

III. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-297/2018-19 od 20. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženiku Grad Split naloženo platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 51.437,50 kn s kamatama.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj
P-297/2018-19 od 20. prosinca 2019., naloženo je tuženiku G. S. platiti tužitelju iznos od 221.937,09 kn s kamatama od 1. listopada 2019. (izreka presude), utvrđeno je povlačenje tužbe u odnosu na tuženika Ž. U. Z. C. S. (točka I. izreke rješenja), tuženiku G. S. je naloženo platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 51.437,50 kn s kamatama, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za isplatu troška u iznosu od 54.062,50 kn (točka II. izreke rješenja). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev, a kamata je dosuđena primjenom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), po stopi za trgovačke ugovore. Naime, tužitelj i G. S. kao javni naručitelj sklopili su 28. svibnja 2013. Dodatak I osnovnom ugovoru, a 19. prosinca 2013. Dodatak II osnovnom ugovoru, kojima je G. S. preuzeo obvezu plaćanja izvedenih radova, čime je preuzeo dug tuženika Ž. U. Z. C. S. (čl. 98. ZOO-a) iz Ugovora sklopljenog 18. srpnja 2011., za radove izvršene 2012. Visinu tužiteljevog potraživanja izračunao je sudski vještak, na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbe. Nadalje, navodi kako je tužitelj podneskom od 4. studenoga 2019. povukao tužbu u odnosu na tuženika Ž. U. Z. C., a takvom se povlačenju tuženik nije usprotivio, pa je stoga riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

 

2. Protiv presude te odluke o troškovima žalbu je podnio tuženik G. S., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako rok za ispunjenje obveze počinje teći 29. listopada 2014., kada je nadzorni inženjer ovjerio 16. privremenu situaciju. Sudska odluka suprotna je nalazu vještaka, pa nije jasno kako sud navodi da je istu utemeljio na navedenom nalazu, zbog čega odluku smatra nezakonitom, posebno stoga što je tuženik izvršio cjelokupnu obvezu prema tužitelju. Odluku o troškovima smatra neosnovanom iz razloga što je, prema mišljenju žalitelja, neosnovan i sami tužbeni zahtjev. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Ovaj sud ukazuje kako iz sadržaja žalbe, a posebno tvrdnje kako je neosnovana i odluka o troškovima, jasno proizlazi kako se tuženikova žalba ne odnosi samo na presudu, već i na točku II. izreke rješenja, u dijelu kojim mu je naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka.

 

4. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.

 

5. Protiv točke I. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj, navodeći kako time što je, podneskom od 4. studenog 2019., tužbeni zahtjev uredio samo u odnosu na tuženika G. S., nije povukao tužbu u odnosu na tuženika Ž. U. Z. C., jer zakon ne predviđa „prešutno“ povlačenje tužbe. Predlaže ukinuti rješenje u pobijanom dijelu.

 

6. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

 

7. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Tuženikova žalba nije osnovana, a tužiteljeva je žalba osnovana.

 

9. Između stranaka nije sporno postojanje pravnog odnosa, niti to da je tužitelj izvodio radove, no sporno je pitanje dospijeća tražbine. Nadalje, nisu sporne slijedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženik Ž. U. Z. C. S. bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora sklopljenog 18. srpnja 2011. na temelju kojega je tužitelj imao obvezu izvesti radove rekonstrukcije ceste ŽC 6142, dionice kroz Srinjine, dužine 3 km, a Ž. U. Z. C. S. imao obvezu platiti naknadu za izvede radove,

- da je tužitelj 30. prosinca 2012. tuženiku Ž. U. Z. C. S. izdao 16. privremenu situaciju br. G046 16 za radove izvedene radi rekonstrukcije Ž6142 - dionica kroz Srinjine,

- da je izvedene radove priznao nadzorni organ tuženika Ž. U. Z. C. S. te tuženik,

- da je 1. siječnja 2013. cesta ŽC 6142 promijenila status iz javne ceste u nerazvrstanu cestu na području velikih gradova, zbog čega tuženik Ž. U. Z. C. S. nije mogao platiti izvedene radove,

- da su tužitelj i tuženik G. S. kao javni naručitelj sklopili 28. svibnja 2013. Dodatak I osnovnom ugovoru, a 19. prosinca 2013. Dodatak II osnovnom ugovoru, kojima je preuzeo obvezu plaćanja

- da je tuženik G. S. 16. privremenu situaciju primio 31. siječnja 2014. - da je tuženik G. S. 29. siječnja 2015. po 16. privremenoj situaciji platio tužitelju iznos od 1.097.022,37 kn, a 18. veljače 2015. iznos od 274.255,59 kn.

 

10. Između stranaka je sporno pitanje dospijeća tužiteljeve tražbine po 16. privremenoj situaciji te njena visina, jer je tuženik G. S. istu podmirio u iznosu od 1.371.277,96 kn. Stoga je za pravilno odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo potrebno utvrditi dospijeće obveze tuženika, te izvršiti uračunavanje nespornih uplata od strane tužitelja (18. veljače 2015. i 1. srpnja 2015.).

 

11. Nije sporno da su radovi koji su predmet spora kao takvi izvršeni još 2012. godine, i nisu plaćeni prvenstveno zbog promjene statusa ceste iz javne ceste u nerazvrstanu cestu na području velikih gradova, pri čemu je rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture od 14. veljače 2013. naređeno Ž. U. Z. C. S. da izvrši prijenos javnih cesta u nerazvrstane ceste.

 

12. Prvostupanjski sud pravilno pojašnjava kako činjenica da je tuženik G. S. postao obveznik plaćanja izvršenih radova nakon njihovog dospijeća ne daje tom tuženiku nikakve nove rokove za plaćanje dospjelih obveza. Naime, prema odredbama Ugovora od 18. srpnja 2011. koji je tužitelj sklopio s Ž. U. Z. C. S. obveza plaćanja iznosa iz 16. privremene situacije br. G046 16 dospjela je nakon isteka roka od trideset dana od prosinca 2012., dakle još u siječnju 2013.

 

13. Pri tome prvostupanjski sud dodatno pojašnjava kako je tužitelj prvi put izdao 16. privremenu situaciju tuženiku Ž. U. Z. C. S., koju mu je nadzorni inženjer tog tuženika i potvrdio. Dakle, sukladno odredbama ugovora od 18. srpnja 2011. obveza plaćanja iznosa iz 16. privremene situacije br. G046 16 dospjela je nakon isteka roka od trideset dana od prosinca 2012., odnosno još u siječnju 2013.

 

14. No, kako je tužitelj kao datum dospijeća obveze naznačio ožujak 2014., jer je tuženiku G. S. tu istu 16. privremenu situaciju dostavio tek u siječnju 2014., prvostupanjski je sud isto tako pravilno zaključio da tako označeni datum dospijeća tražbine nije protivan zakonu.

 

15. Što se tiče visine zahtjeva, u obrazloženju prvostupanjske presude sud se poziva na nalaz i mišljenje vještaka, u kojem je vještakinja, uvažavajući od tužitelja označen datum dospijeća tražbine te do tada plaćeni iznos duga od strane tuženika G. S. u iznosu od 1.371.277,96 kn, izračunala visinu preostalog duga za izvedene radove prikazane u 16. privremenoj situaciji br. G046 16 u iznosu od 221.937,09 kn. Pri tome je sudski vještak A. P. – Č. u svom nalazu izradila izračun duga računajući pitanje dospijeća potraživanja i po navodima tužitelja, i po navodima tuženika. Prema tom nalazu, ako bi sud prihvatio pitanje dospijeća duga prema navodima tužitelja, dugovanje tuženika iznosilo bi 221.937,09 kn, dok bi dugovanje, ako bi se prihvatilo pravno shvaćanje tuženika, iznosilo 44.039,01 kn.

 

16. Dakle, vještakov zadatak bio je izvršiti izračun potraživanja, vodeći računa o različito navedenim datumima dospijeća. Svakako treba ukazati kako je pitanje datuma dospijeća pravno pitanja, na koje ne može odgovoriti vještak već samo sud, a vještakova je zadaća bila izračunati visinu obveze po obje situacije. Stoga činjenica da je prvostupanjski sud kao datum dospijeća obveze smatrao 9. ožujka 2014. nije u suprotnosti s nalazom vještaka, kako to pogrešno smatra tuženik u svojoj žalbi.

 

17. Prvostupanjski sud ukazuje kako stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te ga i sud prihvaća kao stručnog, argumentiranog i logičnog, pa je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. P. - Č. u konačnici sud utvrdio da postojanje obveze tuženika G. S. u presuđenom iznosu, te obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je potraživanje tužitelja dospjelo 9. ožujka 2014. Kako je već gore navedeno, a ti razlozi nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe.

 

18. Ovaj sud dodatno ukazuje kako bi tuženikova obveza postojala čak i u slučaju da se prihvati njegovo pravno shvaćanje o datumu dospijeća (nakon potvrde njegovog nadzornog organa, 29. listopada 2014.) no u manjem iznosu. Stoga je, u svakom slučaju, neosnovan žalbeni navod prema kojemu je tuženik G. S. svoju obvezu prema tužitelju namirio u cijelosti.

 

              19. No, kako je to već ranije obrazloženo, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev, prema kojemu iznos dugovanja obračunat pod pretpostavkom da je tražbina tužitelja dospjela 9. ožujka 2014.

 

20. Stoga je žalba tuženika G. S. odbijena kao neosnovana, a pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

21. U odluci o troškovima postupka u točki II. rješenja prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

 

22. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

 

23. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, žalba tuženika G. S. protiv točke II. izreke rješenja odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

 

24. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv točke II. rješenja, ovaj sud ukazuje kako tužitelj doista nije izričito povukao tužbu u podnesku od 4. studenog 2019. protiv tuženika Ž. U. Z. C. S., niti je propustom tužitelja da uskladi tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika došlo do presumiranog povlačenja tužbe sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

25. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je sud povukao tužbu u odnosu na tuženika Ž. U. Z. C. S., pa je pobijano rješenje u tom dijelu ukinuto, i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

26. U nastavku postupka sud će ispitati pravu volju tužitelja, te donijeti novu odluku u odnosu na tuženika Ž. U. Z. C. S.

 

Zagreb, 15. listopada 2021.

 

Sudac

Mladen Šimundić