18 Povrv-296/2020-58

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                 Trgovački sud u Osijeku, po sucu  pojedincu Augustinu Jalšovec, u pravnoj stvari tužitelja B. B. L. d.o.o. P. B., G. 15, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J. u O., protiv tuženika Đ. V. d.d. M., B. A. M. 71, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V.,  radi isplate iznosa od 37.500,00 kn, nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. rujna 2021. u prisutnosti   punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke 15. listopada 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1.                  Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika T. K. iz O. poslovni broj Ovrv-4410/2017 od 22. prosinca 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Đ. V. d.d. M., B. A. M. 71, OIB: ..., platiti tužitelju B. B. L. d.o.o. P. B., G. 15, OIB: ..., iznos od 37.500,00  kn (slovima: tridesetsedamtisućapetstokuna), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom  koja počinje teći danom dospijeća 6. prosinca 2016. godine pa do isplate po referentnoj stopi HNB-a određenoj člankom 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a  koja obuhvaća šest mjeseci polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uključujući i taj mjesec uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.231,25 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja počinje teći 22. prosinca 2017. godine pa do isplate, po stopi koju određuje članak  29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima  određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope  na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u roku od osam dana.

 

 

 

2.                    Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.062,50 (slovima: osamnaesttisućašezdesetdvijekuneipedesetlipa) u roku osam dana.
3.                  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.187,50 kn (slovima: tritisućestoosamdesetsedamkunaipedesetlipa), kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

                       

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 37.500,00  kn  zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.  Javni bilježnik T. K. iz O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4410/2017 od 22. prosinca 2017. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

 

2. Tužitelj  u tužbi i daljnjem tijeku postupka ističe da su stranke bile u poslovnom odnosu jer je tužitelj tuženiku organizirao komercijani lov u lovištu K.-K. X./5 u kojem su sudjelovali J. R., B. Z. i M. E., a račun je fakturiran i glasi na trgovačko društvo Đ. V. d.d., budući da ga je naručio i organizirao tadašnji direktor tuženika J. R., i to sukladno prethodnom usmenom dogovoru D. L. (direktora tužitelja) sa nadležnima iz tvrtke tuženika.

 

3. Nadalje  ističe da su stranke bile u redovnom poslovnom odnosu, te je tužitelj tuženiku uvijek ispostavljao račune, a koje bi tuženik uredno plaćao, sve do računa broj 01-2016-1-1 od 5.12.2016., a koji je predmet ovog postupka. U daljnjem tijeku postupka tužitelj u odnosu na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi ističe kako tužitelj nije omaškom predložio ovrhu, niti se radi o nesporazumu, te da je iz predmetnog računa jasno vidljivo da se radi o usluzi komercijalnog lova od dana 9.9.2016. godine, te predlaže na okolnost istog poslovnog odnosa saslušati svjedoke B. Z. i J. R. zaposlenika tuženika  i zakonskog zastupnika tuženika, D. L. na okolnost izvršenja usluge organiziranja lova, da se provede vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke poslovnih knjiga tuženika za utuženo razdoblje kako bi se utvrdio primitak i provođenje računa u periodu 2016. - siječanj 2017.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi, te u bitnom navodi da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, da s istim nikad nije bio u ugovornoj obvezi, da nikada nije primio nikakvu dokumentaciju, odnosno račune od tužitelja, niti da je koristio neku uslugu od tužitelja, a budući da tuženiku nisu dostavljeni nikakvi računi od tužitelja isti također osporava i tijek zakonskih zateznih kamata. Stoga ističe kako je tužitelj vjerojatno omaškom poslao ovaj prijedlog za ovrhu, te da se vjerojatno radi o nesporazumu.

 

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju u spisu koju čine: račun br. 01-2016-1-1 (str. spisa 10), dopuštenje za lov divljači (str. spisa 17), zapisnik o obavljenom lovu (str. spisa 18), izvadak iz sudskog registra za tvrtku tuženika (str. spisa 19 do 20), e-mail tužitelja (str. 21 spisa), kartica partnera tuženika za period 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (str. spisa 24 i 25), fotografija  (str. 26), nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka G. R. (str. spisa 32 do 38), izvadak iz sudskog registra (str. 48 do 51 spisa), iskaz vještaka G. R. dan na ročištu održanom 7. lipnja 2018. godine (str. spisa 52), iskaze zakonskog zastupnika tužitelja D. L. i svjedoka B. Z. danih na ročištu održanom 25. rujna 2018. godine (str. spisa 58 i 59), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i lovstvo D. D. od 26.5.2021. (str. 104 do 106 spisa), iskaz vještaka D. D. danog na ročištu održanom 16.9.2021. (str. 125 do 127 spisa).

 

6. U vezi dokaznog postupka valja istaknuti kako su se stranke na pripremnom ročištu održanom 27.1.2021. usuglasile da se koriste svi dokazi provedeni u prijašnjem postupku koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Povrv-39/18, i u kojem je predmetu dana 16.11.2018. donesena prvostupanjska presuda, a koja je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj 94. Pž-5605/19 od 24.8.2020.  u točki 1. i 3. presude, te je stoga postupak u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. S tim u vezi valja istaknuti kako je tuženik istaknuo prigovor prekluzije predlaganja novih dokaznih prijedloga istaknutih od strane tužitelja na naprijed navedenom pripremnom ročištu, odnosno provođenje vještačenja po vještaku za šumarstvo i lovstvo, a na okolnost utvrđivanja visine tražbine, međutim sud je stava kako isti prigovor nije osnovan, budući da je drugostupanjski sud vratio predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu radi provođenja cjelokupnog postupka u dijelu u kojem je presuda broj Povrv-39/18 ukinuta. Slijedom toga je utvrđeno kako je na pripremnom ročištu održanom 27.1.2021. tužitelj pravovremeno predložio vještačenje po ovlaštenom vještaku na okolnost visine tužbenog zahtjeva, te je stoga prijedlog tužitelja za provođenjem navedenog vještačenja i prihvaćen, a posebice zato što je i u odluci Visokog trgovačkog suda od 24.8.2020., a kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u točkama 1. i 3. njene izreke, visina tužbenog zahtjeva ukazana kao sporna činjenica, koju je prvostupanjski sud dužan utvrditi.

 

8. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Naime, iz iskaza zz tužitelja D. L. danog na ročištu održanom 25.9.2018. proizlazi kako su J. R. i B. Z. usmeno dogovorili predmetni lov sa tužiteljem u kojem su još bili nazočni osim njih dvojice M. E. i B. S., a koji su tuženikovim poslovni partneri, odnosno partneri od P. K.. U tom lovu nesporno je odstrijeljen trofejni jelen, te je tužitelj u dogovoru sa J. R. ispostavio odgovarajuće fakture, sukladno ranijem usmenom dogovoru.  Ističe također da je dogovorima prije i za vrijeme i poslije obavljenog lova bio nazočan i B. Z.. Slijedom iznijetoga tuženiku su ispostavljene fakture za predmetni lov, koji do danas nisu plaćeni iako je J. R. obećavao plaćanje kroz nekoliko dana. Budući da se nakon određenog vremena  J. R. prestao javljati na pozive i e-mailove tužitelja, isti je bio prisiljen pokrenuti ovršni postupak radi naplate predmetne tražbine jer račun nije podmiren. Također ističe da je tužitelj i ranije pružao tuženiku lovne usluge i to za J. R. i Đ. vina, te da su prijašnji računi bili uvijek uredno podmireni, te ističe kako su raniji računi uvijek glasili na firmu koju je J. R. rekao, te da su se usluge lova dogovarale putem narudžbenica ili češće u praksi usmeno putem telefona, međutim ponekad se ista i dogovara pismeno. Nadalje ističe kako je J. R. bio odgovorna osoba i u Đ. vinima i u P. K., te je istaknuo kako je sam J. R. izjavio da se predmetna faktura izda na tvrtku Đ. vina.

10. Iz iskaza B. Z. danom na ročištu održanom 25.9.2018. proizlazi da je u vrijeme predmetnog lova bio uposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja  komercijale. Navodi da je dogovor bio da tuženik pruži pažnju tvrtki N. odnosno M. E., te su on i J. R. došli kod D. L. u njegove poslovne prostorije, te su načelno usmeno dogovorili lov, bili u lovu, te je tom prilikom J. R. odstrijelio jelena. Također ističe da su i ranije stranke surađivale, odnosno dolazile u lov, a da su te usluge lova dogovarali u principu J. R. i on i to usmeno. Također istaknuo je da ne zna na koga su glasili računi za prijašnje usluge lova, da nikad nije osobno vidio račun sa lova da bi mogao znati na koga glasi, a on osobno nije nikada platio lov. Također ističe kako je u lov sa J. R. išao više puta, te on osobno nikada nije plaćao, budući da se išlo sa poslovnim partnerima nekoliko puta.

11. Također, činjenica da su stranke bile u poslovnom odnosu i to tako što je tuženik od tužitelja putem svog tadašnjeg zakonskog zastupnika J. R. naručio uslugu komercijalnog lova, sud utvrdio i na temelju pisanih dokaza, a posebice iz dopuštenja za lov divljači na dan 9.9.2016. koji je tužitelj izdao lovcu J. R. (str. 17 spisa) a koji je u to vrijeme bio zz tuženika, a što je među strankama nesporna činjenica. Također, uvidom u zapisnik o obavljenom lovu od istog dana, razvidno je kako je u tom lovu odstrijeljen jelen obični, te je tu činjenicu potvrdio i J. R. svojim potpisom na zapisnik (str. 18 spisa). Također, uvidom u e-mail od 5.12.2016. razvidno je kako je predmetni račun dostavljen od strane tužitelja J. R. na službeni mail sa domenom tuženika. Slijedom iznijetoga sud je ročišnim rješenjem od 21.4.2021. odustao od saslušanja svjedoka J. R., na okolnost ugovaranja samog lova i sudjelovanja u lovu, budući da je te činjenice sud utvrdio na temelju iskaza i D. L. i B. Z., te također i iz naprijed navedenih pisanih dokaza.

12. Uvidom u zaključak i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka G. R. od 3.5.2018., kao i iskaza istog vještaka danog na ročištu održanom 7.6.2018., sud je utvrdio kako predmetni račun tuženik nije evidentirao u svojim poslovnim knjigama, međutim sud je stava kako činjenica da taj račun nije evidentiran u poslovnim knjigama tuženika nije dokaz da usluga predmetnog lova nije pružena tuženiku od strane tužitelja, a posebice budući da je u suprotnosti sa ranije naznačenim dokazima iz kojih proizlazi kako je tužitelj pružio tuženiku uslugu komercijalnog lova.

13. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za šumarstvo i lovstvo D. D. proizlazi kako ukupna vrijednost komercijalnog lova na dan 9.9.2016. iznosi 37.556,25 kn sa PDV-om.  Predmetni vještak je istaknuo kako je na temelju dodatne dokumentacije koju je sukladno točki 5. rješenja ovoga suda od 23.4.2021. zatražio od stranaka, utvrdio cijenu lova. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i iskaz istoga na ročištu od 16.9.2021. prihvatio kao objektivan i stručan i napravljen u skladu sa pravilima struke. Prigovore tuženika iz podneska od 1.7.2021. da je vještak izradio nalaz i mišljenje na temelju dokumentacije koju mu je tužitelj dostavio naknadno i koji nisu sastavni dio spisa, te da je tu dokumentaciju tužitelj naknadno sačinio kako bi pravdao predmetni račun, sud nije utvrdio kao osnovanim, budući da je zadatak vještaka bio utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, na temelju dokumentacije koja je u spisu, te dokumentacije koju je sudski vještak sukladno točki V. rješenja ovoga suda od 23.4.2021., a u skladu sa člankom 259. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), zatražio od stranaka, a što je isti i učinio, te sačinio stručan i objektivan nalaz i mišljenje. Također isti vještak je na ročištu održanom 16.9.2021. istaknuo kako prije nego što se stupi u lov naručitelja lova se upoznaje sa svim kondicijama, pa tako i cjenikom, a cijena samog lova može biti i veća, no da je on iz dostavljene dokumentacije utvrdio cijenu lova.

             

14. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je stava kako je tuženik, putem tada zakonskog zastupnika istoga J. R., od tužitelja naručio i koristio uslugu komercijalnog lova dana 9.9.2016., budući da to proizlazi iz dokumentacije dostavljene u sudski spis, a posebice dopuštenja za lov divljači (str. 17 spisa) i zapisnika o obavljenom lovu (str. 18 spisa), a iz istih dokumenata također proizlazi kako je sam J. R., tadašnji direktor tuženika, odstrijelio jelena u tom lovu.

 

15. Također činjenica da su tuženik i tužitelj bili u predmetnom poslovnom odnosu, te da je prilikom ugovaranja komercijalnog lova dogovorena i cijena istog lova, proizlazi i iz iskaza svjedoka B. Z., tadašnjeg zaposlenika tuženika, koji je u svom iskazu potvrdio navod tužitelja da je tuženik od tužitelja naručio uslugu komercijalnog lova u kojem su sudjelovali poslovni partneri tuženika, te da je tu uslugu od tužitelja naručio J. R., te su tada dogovoreni i uvjeti lova, odnosno plaćanje predmetne fakture. Također činjenica da je usluga komercijalnog lova naručena od strane zz tuženika proizlazi i iz iskaza zz tužitelja D. L., te iz istog proizlazi kako su stranke i ranije bile u poslovnom odnosu.

 

16. Nadalje, budući da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tu činjenicu utvrdio putem stalnog sudskog vještaka D. D. iz čijeg nalaza i mišljenja, kao i iskaza istoga,  proizlazi kako je vrijednost predmetnog lova bila 37.556,25 kn sa PDV-om, a budući da je tužbeni zahtjev i manji od utvrđene vrijednosti lova putem vještaka, iznos tužbenog zahtjeva od 37.500,00 kn ukazuje se kao osnovan, budući da u neznatnom dijelu razlikuje od cijene love utvrđene putem vještaka. Također sud je stava kako cijena samog lova nije bila nepoznata tuženiku, budući da to proizlazi i iz iskaza svjedoka B. Z. i zz tužitelja D. L., te iz mišljenja sudskog vještaka D. D., koji je potvrdio navod da se prije stupanja u lov naručitelju upoznaju sa kondicijama lova, te cjenikom.

 

17. Slijedom iznijetoga sud je na temelju naprijed navedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu, odnosno da je tuženik putem tadašnjeg zakonskog zastupnika J. R. naručio uslugu komercijalnog lova  od tužitelja, te da je dana 9.9.2016. predmetni lov održan, a  budući da je člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran za njezino ispunjenje, a koju isti nije ispunio,  tužbeni zahtjev se ukazuje osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti te primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku i platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi kao u točki I. izreke presude. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računu navedeno pa da isplate, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.231,25 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

                           

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.st.1. i st.2.  ZPP-a.  Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

19. Sud je tužitelju, budući da je u cijelosti uspio u sporu, priznao trošak  u ukupnom iznosu od 18.062,50 kn, a koji se sastoji od parničnog troška prijašnjeg postupka u ukupnom iznosu od 11.375,00 kn koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Povrv-39/18 i to: za sastav podneska od 22. veljače 2018., 24. svibnja 2018., za svaki pojedinačno iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 8 OT), za pristup na ročišta održana dana 1. ožujka 2018., 7. lipnja 2018., 25. rujna 2018. i 7. studenog 2018. godine za svaki pojedinačno iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9 t. 1 OT), za pristup na ročište za objavu odluke održano 16. studenog 2018. godine iznos od 500,00 kn (Tbr. 9 t. 3 OT), sve uvećano za pripadajući PDV od 25 % iznos od 1.625,00 kn, za trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, iznos od 750,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu temeljem Tbr. 1 Zakona o sudskim pristojbama.

 

20. Također, sud je tužitelju priznao i parnični trošak kojeg je isti imao u ovom postupku i to za pristup ročištu od 27. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9.t.1. OT), pristup ročištu od 3. ožujka 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 250,00 kn (Tbr.9.t.5. OT), za pristup ročištu od 21. travnja 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 500,00 kn (Tbr.9.t.2. OT), pristup ročištu od 16. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr.9.t.1. OT), te sastav podneska od 4. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV od 937,50 kn, te trošak provedenog vještačenja po vještaku za šumarstvo i lov u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno sveukupno 6.687,50 kn. Slijedom svega iznijetoga sud je tužitelju priznao cjelokupni parnični trošak koji je isti imao u prijašnjem postupku Povrv-39/18, te u ovom postupku u iznosu od 18.062,50 kn i riješio kao u točki II. izreke ove presude.

 

21. Sud je preko dosuđenog iznosa u točki II. izreke presude odbio tužitelja s dijelom parničnog troška i to za sastav podneska od 5. rujna 2018. u iznosu od 250,00 kn i 12. rujna 2018.  u iznosu od 250,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 125,00 kn, odnosno ukupno 625,00 kn, budući da ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje prijašnjeg postupka broj Povrv-39/18. Također sud je preko dosuđenog iznosa u ovom postupku tužitelja odbio za iznos od 750,00 kn uvećano za pripadaući PDV u iznosu od 187,50 kn za pristup ročištu od 3. veljače 2021., budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, te pristup ročištu od 21. travnja 2021. u iznosu od 500,00 kn uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 125,00 kn, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, te iznos od 1.000,00 kn na ime zatraženo predujma za vještačenje po vještaku za šumarstvo i lovstvo, budući da tužitelj do dana donošenja presude isti iznos nije položio na sudski depozit, odnosno ukupno 3.187,50 kn, te je slijedom toga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

 

22. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

 

 

Osijek, 15. listopada 2021.

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda u roku od 8 dana.