Poslovni broj: II Kž-Us-52/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-52/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. T. i optuženog D. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-145 od 15. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. T. i optuženog D. Č. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-7/2020-145 od 15. rujna 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-347/2018. od 4. studenog 2019., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-Us-13/2019. od 20. srpnja 2020., protiv optuženog D. Ć. i drugih, zbog kaznenih djela zločinačkog udruženja, počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja i drugih iz članka 328. stavak 1., članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 190. stavak 1. i 6. te drugih KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). Optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to za optuženog S. T. od 30. srpnja 2019. pa nadalje, a za optuženog D. Č. od 24. rujna 2019. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je optuženi S. T. osobno i po branitelju odvjetniku S. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, te optuženi D. Č. po branitelju odvjetniku D. P. i po branitelju odvjetniku M. B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

 

2.1. U žalbama optuženi S. T. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti istražni zatvor", podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe optuženog S. T. međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba tog optuženika.

 

2.2. Optuženi D. Č. u žalbama predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje, odnosno da se preinači i "pusti okrivljenika na slobodu", a podredno da se istražni zatvor zamijeni "nekom blažom mjerom kojom bi se ostvarila ista svrha".

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Optuženi S. T., kao i optuženi D. Č., navode da pobijano rješenje nije donijelo "ovlašteno tijelo" jer ga je donijelo raspravno vijeće premda nije bilo uvjeta za održavanje rasprave te rasprava nije održana.

 

5.1. Međutim, takvi navodi žalbe da raspravno vijeće suda nije bilo nadležno odlučivati o istražnom zatvoru izvan rasprave, koji sugeriraju da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nisu osnovani jer je odredbom članka 127. stavka 4. ZKP/08. propisano da nakon potvrđivanja optužnice do pravomoćnosti presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju, a izvan zasjedanja vijeće. S obzirom na to da je 12. srpnja 2021. rasprava bila održana te je ista odgođena za 2. rujna i 15. rujna 2021., nedvojbeno je da je sud 15. rujna 2021., kada je donesena pobijana odluka raspravnog vijeća, bio u zasjedanju, bez obzira što zbog izostanka jednog od optuženika nije održana rasprava.

 

6. Nadalje, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na svakog optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženih S. T. i D. Č. i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog S. T. da je obrazloženje pobijanog rješenja "nedovoljno, nejasno i proturječno", odnosno navodi optuženog D. Č. da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, a čime sugeriraju da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženi S. T. tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti, nudi svoju verziju događaja i optužuju pravosudne dužnosnike za zlouporabu položaja i ovlasti, a time i ocjenjuje postojanje osnovane sumnje nisu od značaja.

 

7. Optuženi S. T., kao i optuženi D. Č. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelji smatraju da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega kao ni zbog opasnosti od ponavljanja djela te da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega može ostvariti određivanjem mjere opreza. Premda optuženi S. T. uvodno navodi da je sud povrijedio "Zakon o međunarodnoj pomoći u krivičnim stvarima" kao i "Krivični zakon Republike Hrvatske", to ne konkretizira, ali upućuje na posrednu povredu kaznenog zakona koju obrazlaže iz povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje u odnosu na optuženog S. T. i optuženog D. Č. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da su optuženici S. T. i D. Č. tijekom istrage bili nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je protiv njih rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 12. ožujka 2019. određen istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te je 14. ožujka 2019. naloženo izdavanje međunarodne tjeralice, dok je 4. travnja 2019. izdan i europski uhidbeni nalog. Nakon uhićenja u B. i H. izručeni su R. H. i to optuženi S. T. 30. srpnja 2019., a optuženi D. Č. 24. rujna 2019.

 

7.2. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na težinu kaznenog djela za koje se svaki od optuženika potvrđenom optužnicom u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiče, te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za to djelo, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženici, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako ponovno postati nedostupni državnim tijelima R. H., kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud. Dakle, nisu u pravu optuženi S. T. kao ni optuženi D. Č. da ta opasnost ne postoji.

 

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi optuženih S. T. i D. Č. da su imali uredno prijavljeno i poznato prebivalište u B. i H. gdje i žive i da o vođenju kaznenog postupka nisu bili obaviješteni, zbog čega da kod njih ne postoji opasnost od bijega, niti da su bili u bijegu, a sve kada se uzme u obzir da su tijekom istrage ovi optuženici bili nedostupni, nakon uhićenja ostalih pripadnika zločinačkog udruženja nisu ulazili na područje R. H., a uhićeni su i izručeni R. H. na temelju raspisane međunarodne tjeralice. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju ponovljenim žalbenim tvrdnjama optuženog D. Č. da se njegova prisutnost u postupku može osigurati pozivom, kao ni navodima optuženog S. T. da mu se može suditi u odsutnosti, da je državljanin R. H., dragovoljac branitelj, da je ostao bez oca i bez posla 1992., da je odveden 1993., u koncentracijski logor i da je njegova obitelj bila fizički i psihički maltretirana i da kao branitelj i logoraš nije ostvario nikakva prava.

 

7.4. Također, ni opetovani žalbeni navodi optuženog S. T. iz kojih razloga se protivio izručenju R. H. i da ga B. i H. može opet izručiti ako bi na slobodi pobjegao ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., a njegovi navodi da bi puštanjem na slobodu pronašao stanodavca u R. H., prijavio se i odazivao pozivima suda su bez značaja za zakonitost pobijanog rješenja.

 

8. Osim toga, na strani optuženog S. T. i optuženog D. Č. postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku terete.

 

8.1. Iz inkriminiranog postupanja obojice optuženika navedenog u činjeničnom opisu potvrđene optužnice proizlazi da se optuženici terete da su djelovali u sastavu dobro organizirane međunarodne kriminalne skupine udružene radi kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje na ilegalnom tržištu droge marihuana i tvari namijenjenih proizvodnji droge heroin, i to krijumčarenjem droge marihuana iz B. i H. s odredištem u S. R. Nj. te krijumčarenjem prekursora za proizvodnju droge heroin iz Poljske s odredištem u T., a sve kroz jasno smišljen plan optuženog V. M., jednog od organizatora navedene kriminalne aktivnosti, i podjelu uloga ostalih sudionika kriminalne aktivnosti. Pri tome se optuženicima S. T. i D. Č. stavlja na terete da su u okviru navedenog zločinačkog udruženja nabavljali drogu marihuanu na području B. i H. koju su predavali angažiranim vozačima, suoptuženicima T. B. i M. B., kod kojih je ta droga zatečena.

 

8.2. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih optuženika te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kroz pomno planiranje i poduzimanje brojnih radnji. Također, velika količina krijumčarene droge marihuana (preko 50 kilograma) i tvari namijenjene za proizvodnju droge heroina (5.000,00 litara), ukazuje na njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj njihove kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima na umu da su s protupravnim postupanjem nastavili i nakon zaticanja pojedinih suoptuženika od strane carinskih službenika u krijumčarenju i zapljeni droge marihuana i tvari namijenjenih za proizvodnju droge heroin.

 

8.3. Imajući u vidu sve izneseno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženog S. T. i optuženog D. Č. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nisu u pravu ovi optuženici kad u žalbi osporavaju postojanje takve opasnosti.

 

9. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. T. i protiv optuženog D. Č. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, u odnosno na niti jednog od ove dvojice optuženika, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama. Stoga nisu u pravu optuženi S. T. kao ni optuženi D. Č. kada tvrde da "ne egzistiraju razlozi" koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Ujedno, irelevantni su navodi optuženog D. Č. da opasnost ne postoji jer "nije u posjedu inkriminirajućih stvari".

 

9.1. Pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni žalbenim prigovorima optuženog D. Č. da je neosuđivana osoba, dobrog imovnog stanja, protiv koje nije u tijeku nikakav drugi kazneni postupak i da "nema potrebe sredstva za život pribavljati činjenjem kaznenih djela", kao ni žalbenim prigovorima optuženog S. T. da je neosuđivana osoba i da kod njega "nikada nije pronađena nikakva droga".

 

10. Žalbeni navodi kojima optuženi D. Č. ističe da se kazneni postupci uredno vode i protiv osoba koje borave u inozemstvu ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene.

 

11. Iz žalbe optuženog D. Č. proizlazi da sud ponavlja jedne te iste razloge prilikom produljenja mjere istražnog zatvora, a optuženi S. T. navodi da "nema novih dokaza koji bi upućivali da je počinio bilo kakvo kazneno djelo". Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom obojice žalitelja na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji evidentno smjeraju na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica i u kojem nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavali postojanje osnovane sumnje. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika.

 

12. U odnosu na žalbene navode obojice žalitelja kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane, težine kaznenog djela za koje se tereti svaki od optuženika koja se reflektira u propisanoj kazni (od tri do petnaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od ovih optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

12.1. Za naglasiti je da je promašen navod optuženog D. Č. da će se mjera istražnog zatvora "pretvoriti u neosnovanu sankciju". Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, kao i sprečavanja bijega, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud. Mjera istražnog zatvora nikad i u nijednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

13. U odnosu na žalbene primjedbe optuženog D. Č. kojima se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da se može primijeniti, napominje se da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju opasnosti od bijega kao i opasnosti od ponavljanja djela (kao istražno zatvorskih osnova) mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

14. Budući da žalbenim navodima optuženog S. T. i optuženog D. Č. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 15. listopada 2021.