Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1                            Poslovni broj: Gž R-173/2020-2

 


Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-173/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice S. Š. iz S., OIB ..., zastupane po punomoćniku N. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu I. i P. j.t.d. iz S., protiv tuženice-protutužiteljice E. & S. B. d.d. sa sjedištem u R., OIB: ..., zastupane po punomoćnici T. C. G., odvjetnici u O. društvu C. G. & E., iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i naknade štete, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 12 Pr-5635/18-86 od 25. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice - protutuženice kao neosnovana, a djelomično se usvaja, dok se žalba tuženice - protutužiteljice odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 12 Pr-5635/18-86 od 25. listopada 2019.

a) potvrđuje u dijelu pod točkama I. i II. izreke,

b) potvrđuje u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o parničnom trošku i to u dijelu do dosuđenog iznosa tuženici - protutužiteljici od 2.500,00 kuna

c) preinačava u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno o parničnom trošku i to u dijelu preko dosuđenog iznosa tuženici - protutužiteljici od 2.500,00 kuna do iznosa od 60.468,00 kuna (dakle za razliku od 57.968,00 kuna), pa se u ovom dijelu zahtjev tuženice - protutužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice - protutuženice za naknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 6.250,00 kuna.

 

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tuženice - protužiteljice za naknadom parničnog troška sastava žalbe u ukupnom iznosu od 7.812,50 kuna kao i zahtjev za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

"I Utvrđuje se da su tuženikova Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu kojom odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2009. i kojom tuženik kao poslodavac nudi tužiteljici kao radnici sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto samostalni financijski zastupnik i Odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava radnika od 2. ožujka 2012. kojim Odgovorom tuženik odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, nezakoniti i nedopušteni.

 

II Dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto na kojem je do tada radila.

Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 1. prosinca 2009. s danom donošenja i objave presude.

Dužan je tuženik zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana naknadu štete u iznosu od 285.249,90 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja glasi:

"Sudski se raskida ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 1. prosinca 2009. s danom 31. ožujka 2013.", kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 60.468,00 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, tužiteljica-protutuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP). Tužiteljica - protutuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu (u pobijanom dijelu) na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženica - protutužiteljica je također podnijela žalbu, ne navodeći posebno žalbene razloge, u kojoj žalbi navodi kako se ista podnosi samo za slučaj da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke presude. Naime u tom slučaju tuženica - protutužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji djelomično tužbeni odnosno protutužbeni zahtjev u kojem su stranke zahtijevale sudski raskid ugovora o radu, s time da se sudski raskid odredi s danom 1. travnja 2013.

 

4. Tužiteljica - protutuženica nije podnijela odgovor na žalbu tuženice - protutužiteljice, dok je tuženica - protutužiteljica podnijela odgovor na žalbu tužiteljice - protutuženice. U ovom odgovoru tuženica - protutužiteljica u bitnome predlaže da se žalba tužiteljice - protutuženice odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda

 

5. Žalba tužiteljice - protutuženice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana, dok je žalba tuženice - protutužiteljice neosnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice - protutuženice da se utvrdi kako otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora koji je sadržan u Odluci tuženice - protutužiteljice (str. 5. i 6. spisa) nije dopušten. S tim u svezi predmet spora je i zahtjev tužiteljice - protutuženice za vraćanjem na posao kao i zahtjev za određivanjem dana prestanka radnog odnosa (sudski raskid ugovora o radu), te zahtjev za naknadom štete. Konačno, predmet spora u ovoj fazi postupka jest i zahtjev tuženice - protutužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu.

 

7. Između parničnih stranaka nije sporno da su dana 1. prosinca 2009., tuženica - protutužiteljica kao poslodavac i tužiteljica - protutuženica kao radnica zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je tužiteljica - protutuženica obavljala poslove direktorice Komercijalnog centra Split, Sektora Gospodarstva s mjestom rada u Splitu. Nadalje, nesporno je da je tuženica - protutužiteljica donijela Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu protiv koje je odluke tužiteljica - protutuženica podnijela zahtjev za zaštitu prava. Tuženica - protutužiteljica je u svom odgovoru od 2. ožujka 2012. odbila predmetni zahtjev za zaštitu prava. Potom je tužiteljica - protutuženica podnijela tužbu u kojem je postavila tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske presude.

 

8. Kao glavno, postavilo se prije svega pitanje je li predmetni otkaz tužiteljici - protutuženici dopušten. Iz sadržaja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu za zaključiti je kako je tuženica-protutužiteljica donijela spornu odluku o otkazu ugovora o radu prvenstveno stoga što je bila nezadovoljna radnim rezultatima tužiteljice-protututuženice, pa je izostanak očekivanih radnih rezultata glavni i osnovni razlog otkaza.

 

9. Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu bio već donio presudu dana 27. rujna 2016. pod poslovnim brojem 12 Pr- 2331/12-38 , kojom je presudom odbio kao neosnovane tužbeni i protutužbeni zahtjev koji su u ovom postupku i sada predmetni.

 

10. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv navedene prvostupanjske presude, Županijski je sud u Splitu, dana 8. studenog 2018., pod poslovnim brojem Gž R - 1315/2016-2 donio rješenje kojim je u cijelosti ukinuo pobijanu presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 8. studenog 2018. pored ostalog je navedeno i slijedeće: „Stoga je prvostupanjski sud za donošenje valjanih zaključaka u svezi pitanja dopuštenosti/nedopuštenosti otkaza prije svega trebao utvrditi koje je to radne rezultate proizašle iz obveza proisteklih iz radnog odnosa, tužiteljica-protutuženica trebala ostvariti, je li ih ostvarila i ako nije iz kojih razloga to nije učinila. Kako prvostupanjski sud ove činjenice nije smatrao pravno relevantnim za donošenje pravilne i zakonite presude, to ih nije ni utvrdio, pa na taj način nije potpuno utvrdio činjenično stanje. Slijedom navedenog ostvaren je žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji je predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje , a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.“

 

12. Sada pak u ponovljenom postupku, prvostupanjski je sud raspravio sva sporna pitanja na koja je u svom rješenju od 8. studenog 2018. upozorio drugostupanjski sud, te je na taj način postupio u suglasju sa odredbom članka 377. stavak 1. ZPP-a.

 

13. Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

14. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su dana 1. prosinca 2009., tuženica - protutužiteljica kao poslodavac i tužiteljica - protutuženica kao radnica zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg je tužiteljica - protutuženica obavljala poslove direktorice Komercijalnog centra S., Sektora gospodarstva s mjestom rada u S.,

- da je tuženica - protutužiteljica donijela Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu (bez nadnevka, no iz rezultata postupka proizlazi u veljači 2012.) u kojoj odluci poslodavac tužiteljici - protutuženici nudi sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „samostalni financijski savjetnik“,

- da je protiv odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljica - protutuženica podnijela zahtjev za zaštitu prava nadnevka 22. veljače 2012.,

- da je tuženica - protutužiteljica u svom odgovoru od 2. ožujka 2012. odbila predmetni zahtjev za zaštitu prava,

- da tužiteljica - protutuženica nije prihvatila ponudu tuženice - protutužiteljice za sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto „samostalni financijski savjetnik“,

- da je tužiteljica - protutuženica kao direktorica Komercijalnog centra S., Sektora gospodarstva bila nadređena radnicima zaposlenim u navedenom Centru,

- da tužiteljica - protutuženica za 2011. nije ostvarila zadani plan ukupnih plasmana kredita i depozita za 2011., a da podbačaj njezinih rezultata iznosi oko 50% u odnosu na planirane rezultate,

- da je tužiteljica - protutuženica za 2011. od strane poslodavca ocijenjena negativnom ocjenom uz napomenu kako tužiteljica - protutuženica ne zadovoljava zahtjevne kriterije ponašanja te da plan nije ostvaren niti u jednom segmentu postavljenih ciljeva,

- da je tužiteljica - protutuženica bila upoznata sa predviđenim planom poslovanja i očekivanim rezultata rada za 2011. i to početkom ove godine, a koji da su rezultati i unatrag posljednje dvije godine bili loši,

- da tužiteljici - protutuženici zbog nezadovoljavajućih rezultata rada nije isplaćen bonus za 2011.,

- da je tužiteljici - protutuženici od strane nadređenih djelatnika tuženice - protutužiteljice u rujnu i listopadu 2010. ukazano na nezadovoljavajuće radne rezultate,

- da je za vrijeme u kojem je tužiteljica - protutuženica bila direktorica Komercijalnog centra S., Sektora gospodarstva, došlo do većeg „odlijeva“ radnika iz ovog sektora, zbog lošeg odnosa tužiteljice - protutuženice prema tim radnicima, a više radnika da je iskazivalo nezadovoljstvo postupanjem tužiteljice - protutuženice,

6 Poslovni broj: Gž R-173/2020-2

- da tužiteljica - protutuženica nije motivirala radnike kojima je bila nadređena da postignu očekivane rezultate rada, da nije poštivala njihovo radno vrijeme, da ih je na različite načine „psihički maltretirala“,

- da suradnja Komercijalnog centra Split, čija je direktorica bila tužiteljica - protutuženica, sa drugim organizacijskim dijelovima banke nije bila dobra,

- da su u predmetnoj odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora kao razlog otkaza navedeni loši rezultati rada i upravljanja tužiteljice - protutuženice u 2011., te nedovoljna posvećenost razvoju timskog duha i zajedničkog rada.

 

15. Kako u predmetnom slučaju tužiteljica - protutuženica nije prihvatila ponudu tuženice - protutužiteljce za zaključenjem novog ugovora o radu to se ponuda poslodavca pretvorila u redoviti otkaz ugovora o radu koji se prosuđuje prema pravilima iz članka 107. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. dalje ZR), koji se Zakon primjenjuje na temelju odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14.,127/17. i 98/19.), a ovo u smislu članka 115. ZR-a.

 

16. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude tek navodi kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za otkaz iz članka 107. ZR-a, koji članak regulira institut redovitog otkaza ugovora o radu, ne navodeći izričito o kojoj se vrsti redovitog otkaza radi. No, iz rezultata dokazanog postupka prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda proizlazi kako je u predmetnom slučaju riječ upravo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (članak 107. stavak 1. točka 3. ZR-a).

 

17. Tužiteljica - protutuženica drugačijom interpretacijom izvedenih dokaza nije uspješno dovela u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

18. Nakon razmatranja pobijane presude, žalbi parničnih stranaka, odgovora na žalbu koji je podnijela tuženica - protutužiteljica te činjenične građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

 

19. Odredbom članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa, potrebno je da su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa,

b) da je obveze kršio isključivo radnik i

c) da je radnik kršio obveze namjerom ili grubom nepažnjom.

 

20. U predmetnom slučaju iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi kako je tužiteljica - protutuženica tijekom 2011. kršila svoje radne obveze i to u bitnome na način da u značajnoj mjeri nije ostvarila zadane ciljeve i plan rada (za oko 50% manje od planiranog), kao i da je odgovorna za nekorektno i nedopušteno postupanje sa radnicima kojima je bila nadređena, što je imalo za posljedicu narušene međuljudske odnose u organizacijskoj jedinici tuženice - protutužiteljice, Komercijalnom centru Split, Sektoru gospodarstva, čija je direktorica bila upravo tužiteljica - protutuženica.

 

21. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi u tom smislu dao uvjerljivo i opsežno obrazloženje, a zaključak o dopuštenosti otkaza tužiteljice - protutuženice, prvostupanjski je sud donio nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, u kojem su brojni svjedoci govorili o nedopuštenom i skrivljenom postupanju tužiteljice - protutuženice.

 

22. U svezi žalbenih razloga tužiteljice - protutuženice posebno je za reći slijedeće:

Tužiteljica - protutuženica u žalbi opsežno iznosi i obrazlaže svoje stajalište kako je prvostupanjski sud temeljio pobijanu presudu na pristranim iskazima svjedoka. S tim u svezi na navesti je kako su brojni svjedoci kazivali o neprimjerenom i nedopuštenom odnosu tužiteljice - protutuženice prema radnicima kojima je bila nadređena, što je dovelo do teško poremećenih međuljudskih odnosa u organizacijskoj jedinici tuženice - protutužiteljice (Komercijalnom centru Split, Sektor gospodarstva). O tome su kazivali svjedoci: L. M., M. K., S. B., G. S., V. K., Z. R., I. S., S. R. i B. M., radni kolege tužiteljice - protutuženice, koji su obavljali različite poslove i na različitim hijerarhijskom položajima kod tuženice - protutužiteljice. Stoga je valjan i logičan zaključak prvostupanjskog suda kako je upravo tužiteljica - protutuženica odgovorna zbog narušenih međuljudskih odnosa kod tuženice - protutužiteljice, te da se na nedopušten i neprimjeren način ponašala prema podređenim radnicima.

To što je manji broj svjedoka govorio u prilog pravne obrane tužiteljice - protutuženice ne dovodi u konkretnom slučaju u pitanje pravilnost ocjene odnosno zaključaka prvostupanjskog suda. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja eventualno bila moguća i drugačija utvrđenja od onih koje utvrđuje prvostupanjski sud ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji bi govorili u prilog tužiteljici - protutuženici, nije dovoljna da bi ukazala na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Naprotiv, bit je slobodne ocjene dokaza, načela koje vrijedi u hrvatskom procesnom pravu, da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih izvedenih dokaza i da im se u svakom pojedinom slučaju ocjeni pripadajuća dokazna snaga (vrijednost).

 

23. Međutim, unatoč svemu navedenom opisano postupanje tužiteljice - protutuženice prema drugim radnicima i posljedice uzrokovane takvim postupanjem ne mogu u predmetnom slučaju biti razlog za otkaz.

Naime, odredbom članka 112. stavak 1. ZR-a određeno je kako otkaz mora biti u pisanom obliku, dok je stavkom drugim određeno kako poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. U obrazloženju otkaza poslodavac mora navesti sve bitne činjenice na temelju kojih je utvrdio razloge za otkaz. Ukoliko je pak pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu dvosmisleno ili nejasno, takvo obrazloženje valja tumačiti u korist radnika, što znači da u slučaju nejasnoća treba primijeniti načelo in favorem laboratores. Također je za istaknuti kako poslodavac nema ovlast nakon donošenja odluke o otkazu, tijekom sudskog postupka, naknadno dodavati ili mijenjati razloge za otkaz radniku u odnosu na one razloge koji se navode u odluci o otkazu u svezi koje je i pokrenut sudski spor. Dakle, osobito je bitno da se opravdani razlozi za otkaz radniku, koji postoje u vrijeme donošenja odluke o otkazu, jasno i nedvosmisleno navedu u obrazloženju otkaza te da se za te razloge navedu i dokazi koji opravdavaju odluku o otkazu. Da se poslodavac ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava, mišljenje je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazano u odluci Revr-1895/10 od 12. siječnja 2011. U konkretnom slučaju utvrđena činjenica kako se tužiteljica - protutuženica na nedopušten i neprimjeren način ponašala prema podređenim radnicima i na taj način dovela do narušenosti međuljudskih odnosa u organizacijskoj jedinici poslodavca u kojoj je bila direktorica, ne može biti razlog za otkaz, jer ove činjenice odnosno razlozi nisu navedeni u predmetnoj odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora.

 

24. No, neovisno o navedenom ipak je predmetni otkaz dopušten jer tužiteljica - protutuženica 2011. nije ostvarila predviđene radne rezultate (50% manje od planiranih) što je upravo njezina odgovornost, za što je prvostupanjski sud dao valjane i dobro obrazložene razloge. Žalbene navode tužiteljice -protutuženice kako je poslodavac (tuženica - protutužiteljica) za pravilnu ocjenu radnih rezultata tužiteljice – protutuženice trebala uzeti u obzir i njene rezultate rada ostvarene u 2010., nije za prihvatiti. Naime razdoblje od jedne godine i to baš 2011. bilo je u predmetnom slučaju sasvim relevantno i dostatno dugo za ocjenu radne uspješnosti odnosno neuspješnosti tužiteljice - protutuženice. Uostalom tužiteljica - protutuženica dobila je otkaz zbog loših rezultata rada u 2011., a ne u 2010.

 

25. Tužiteljica - protutuženica u žalbi navodi kako prvostupanjski sud smatra da predmetni otkaz predstavlja osobno uvjetovani otkaz iz članka 107. stavak 1. točka 2. ZR-a, a da je to apsurdno. Naime da je tužiteljica - protutuženica prije 2011. imala niz uspješnih godina kod tuženice - protutužiteljice u smislu ostvarenih radnih rezultata, pa da takvoj vrsti otkaza (osobno uvjetovanom otkazu) nema mjesta. Naime, odredbom članka 107. stavak 1. točka 2. ZPP-a je propisano kako poslodavac može otkazati ugovor o radu ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. U svezi ovog žalbenog navoda tužiteljice - protutuženice za reći je kako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude izričito ne navodi da bi sporni otkaz bio osobno uvjetovani otkaz iz članka 107. stavak 1. točka 2. ZR-a. Uostalom eventualno pogrešna pravna kvalifikacija predmetnog otkaza od strane prvostupanjskog suda ne bi otkaz činila nedopuštenim. No, za ponoviti je, a budući sama tuženica - protutužiteljica u predmetnoj odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora nije izrijekom navela o kojoj se vrsti otkaza radi (da li o otkazu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužiteljice - protutuženice ili pak o osobno uvjetovanom otkazu), ovaj drugostupanjski sud na temelju rezultata dokazanog postupka i sadržaja same odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, zaključuje da je riječ o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužiteljice - protutuženice. Stoga je sporni otkaz dopušten u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a. Međutim, sve da je do loših rezultata rada u 2011., a za što je odgovorna tužiteljica – protutuženica, došlo ne zbog njezinog skrivljenog ponašanja, već zbog njezine nemogućnosti ostvarenja postavljenih ciljeva u smislu određenih trajnih osobina ili sposobnosti, opet bi takav otkaz bio dopušten u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 2. ZR-a. To što je tužiteljica - protutuženica eventualno ostvarivala prije 2011. dobre ili izvrsne radne rezultate ne znači da ona kasnije ne može dobiti osobno uvjetovani otkaz kako to pogrešno smatra žaliteljica.

 

26. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je sporni otkaz dopušten u smislu odredbe članka 107. stavak 1. točka 3. ZR-a.

 

27. Budući je prvostupanjski sud utvrdio kako je predmetni otkaz dopušten, to tužiteljica - protutuženica nema pravo na sudski raskid ugovora o radu, pa ni na naknadu štete po članku 117. ZR-a.

 

28. Sukladno iznijetom prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

29. Također, prvostupanjski je sud, po logici stvari, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio i protutužbeni zahtjev kao neosnovan, kojim je tuženica - protužiteljica zahtijevala sudski raskid ugovora o radu.

 

30.               Slijedom navedenog trebalo je djelomično odbiti žalbu tužiteljice – protutuženice kao neosnovanu te žalbu tuženice - protutužiteljice kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i II. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

31. No, žalba tužiteljice – protutuženice je djelomično osnovana i to u pogledu dijela odluke o parničnom trošku iz točke III. izreke u kojoj je prvostupanjski sud dosudio tuženici - protutužiteljici iznos od 60.468,00 kuna. Iz obrazloženja odluke o parničnom trošku razvidno je kako je prvostupanjski sud za obračun parničnog troška uzeo kao vrijednost predmeta spora iznos od 285.249,90 kuna. Ovaj je iznos tužiteljica - protutuženica zahtijevala od tuženice - protutužiteljice s osnove naknade štete radi sudskog raskida ugovora o radu. No, kako se u predmetnom postupka zapravo samo raspravljalo o dopuštenosti/nedopuštenosti otkaza to tuženici - protutužiteljici, koja je bila zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik, za zastupanje u ovom postupku pripada jednokratna nagrada u iznosu od 200 bodova, a ovo na temelju T. br. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/2014. i 107/2015., dalje „Tarifa“). Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (T.br. 50 „Tarife“) trošak navedenog zastupanja tuženice - protutužiteljice iznosi 2.000,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tuženici - protutužiteljici priznati trošak poreza na dodanu vrijednost od 25% (T. br. 42 „Tarife“) što čini daljnjih 500,00 kuna ili ukupno 2.500,00 kuna. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

 

32. Odluka iz točke I. c) prvostupanjske presude donesena je u suglasju sa odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

33. Kako tužiteljica - protutuženica nije makar i dijelom uspjela u žalbi u odnosu na odluku o glavnoj stvari, već samo djelomično u odnosu na odluku o

10 Poslovni broj: Gž R-173/2020-2

parničnom trošku, to je njezin zahtjev za naknadom parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbi članka 166. stavci 1. i 2. ZPP-a u svezi sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

34. Tuženica - protutužiteljica također nije uspjela sa žalbom pa je stoga i njezin zahtjev za naknadom parničnog troška sastava žalbe trebao odbiti kao neosnovan. Pored toga njezin zahtjev za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu tužiteljice - protutuženice trebalo je odbiti kao neosnovan, jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 14. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu