1              Poslovni broj: I Kž-309/2021-4

              Poslovni broj: I Kž-309/2021-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. srpnja 2021. broj 17. K-12/2021-30, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru, optuženi A. S. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine – razbojništva, iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pa mu je na temelju tog propisa, a uz primjenu odredaba članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., za svako od navedenih kaznenih djela utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena mu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru od 12. ožujka 2018. broj Kmp-34/15. i zatim primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2021. pa nadalje.

 

2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog A. S. trajno su oduzeti predmeti: crna platnena maska za lice dimenzija 26 cm x 11 cm, nepoznate marke i nož sa smeđom drvenom drškom duljine oštrice 12,5 cm, ukupne duljine 23 cm.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi A. S. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u odnosu na osuđujući dio presude.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. S. po branitelju J. M., odvjetniku u Z., iz "svih žalbenih razloga" s prijedlogom da se žalba uvaži te pobijana presuda ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači prvostupanjska presuda u korist optuženika.

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Optuženik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdeći da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, "…koje nisu u potpunosti utvrđene…", a oni koji su izneseni u obrazloženju da su neutemeljeni, nejasni i proturječni, što presudu čini nerazumljivom. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da optuženik zapravo djelomično parafrazirajući zakonski tekst citiranog članka, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, tu žalbenu osnovu žalitelj ne može isticati, niti pobijanu presudu u tom dijelu dovoditi u pitanje, sukladno odredbi članka 464. stavka 7. ZKP/08., jer se u odnosu na ta kaznena djela izjasnio da se smatra krivim, a ne radi se o okolnostima odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, odnosno o drugim okolnostima propisanim citiranim zakonskim člankom.

 

7.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i argumentirani, bez proturječnosti, utemeljeni na rezultatima cjelovito i zakonito provedenog dokaznog postupka pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1 točka 11. ZKP/08., a niti druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

8. Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je optuženiku utvrđena kazna zatvora radi učina dva kaznena djela razbojništva (u žalbi je pogrešno navedeno da se radi o kaznenim djelima teške krađe), jer da se radi o jednom produljenom kaznenom djelu s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost u okviru jedinstvene cjeline i sa jedinstvenom namjerom.

 

8.1. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za učin dva kaznena djela razbojništva. Prema činjeničnom opisu, optuženik je iste večeri počinio dva razbojništva, na dvije različite adrese i u odnosu na dvije različite oštećenice, što potvrđuje da je počinio dvije odvojene radnje, koje nisu povezane, neovisno o tome što je optuženik u oba slučaja postupao na bitno istovrstan način. Kazneno djelo razbojništva je složeno djelo, što znači da se njime štite dva pravna dobra, imovina i tjelesni integritet osoba prema kojima se primjenjuje sila ili prijetnja. Dakle, pravna konstrukcija produljenog kaznenog djela isključena je kod kaznenih djela kojima se štite najviše osobne vrijednosti.

 

9. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud nezakonito opozvao ranije izrečenu uvjetnu osudu Općinskog suda u Zadru broj Kmp-21/15. od 12. ožujka 2018., jer da optuženiku u vrijeme provjeravanja od tri godine nije izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Takav stav žalitelja je pogrešan i suprotan odredbi članka 58. stavak 1 KZ/11. Navedena zakonska odredba propisuje kumulativno ispunjenje zakonskih uvjeta za opoziv uvjetne osude, o čijem ispunjenju ovisi odluka o opozivu. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio dvije kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine za dva kaznena djela kvalificiranog oblika razbojništva, a u pobijanoj presudi je pravilno utvrđeno da su oba kaznena djela počinjena za vrijeme trajanja provjeravanja po presudi Općinskog suda u Zadru broj Kmp-21/15. od 12. ožujka 2018., koja je postala pravomoćna 5. srpnja 2018., kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. i članka 34. KZ/11. na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok provjeravanja u trajanju od tri godine.

 

10. Optuženik smatra da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na vrstu i težinu kaznenih djela, te da prvostupanjski sud nije cijenio niti jednu okolnost koja bi išla u korist optuženiku, da je tijekom cijelog postupka bio u potpunosti iskren prema sudu i ostalim tijelima u postupku, da se kaje zbog učinjenog kao i da je kaznena djela počinio impulzivno i pod odlučujućim djelovanjem opijata i alkohola. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti, te da nije ispravno vrednovao značaj olakotnih okolnosti niti je ublažio kaznu.

 

10.1. Protivno navedenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je prilikom odluke o kazni pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11. ocijenio sve utvrđene otegotne i olakotne okolnosti.

 

10.2. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je optuženik specijalni povratnik u odnosu na imovinska kaznena djela. Okolnost da je nakon izrečenih uvjetnih osuda za počinjenje kaznenih djela teške krađe, počinio dva kaznena djela kvalificiranog oblika razbojništva i po ocjeni drugostupanjskog suda upućuje na zaključak da optuženik progredira u protupravnom ponašanju te da ranije izrečene uvjetne osude nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim društvenim normama.

 

10.3. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je cijenio priznanje, kajanje i smanjenu ubrojivost zbog ovisnosti o drogi i alkoholu što očito i motivira optuženika na činjenje imovinskih kaznenih djela da bi došao do novčanih sredstava za nabavu droge.

 

10.4. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupnost utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženika, uz činjenicu da je inkriminirane prigode oduzeo manje novčane iznose, predstavljaju naročito olakotne okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Sve opisane okolnosti, opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne te utvrđivanje pojedinačnih kazni zatvora ispod zakonskog minimuma 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca te uz uzimanje kazne zatvora u trajanju jedne godine iz opozvane uvjetne osude, izricanje optuženom A. S. jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci koja je odmjerena u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. KZ/11., dakle, na temelju opisane ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti.

 

10.5. Upravo ta kazna se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, ukazuje primjerenom i pogodnom da ostvari i svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 14. listopada 2021.