1                             Poslovni broj: I Kž-uv-175/2021-4

 

Broj: I Kž -uv-175/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika L. V., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika L. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Ik-I-138/2021 od 7. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Odbija se žalba zatvorenika L. V. kao neosnovana.

 

 

  

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 7. rujna 2021. broj Ik-I-138/2021., odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika L. V., kao neosnovan.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno i putem opunomoćenika E. M. zbog svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom preinačiti pobijano rješenje na način da se prijedlog za uvjetni otpust ocijeni osnovanim. S obzirom da se žalbe zatvorenika i opunomoćenika sadržajno međusobno nadopunjuju razmatrati će se kao jedna žalba.

 

3. U skladu s člankom 474. stavak 1. u svezi člankom 495. ZKP/08. koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 51. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/21.- dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu je žalitelj kada smatra da zatvorenik ispunjava većinu uvjeta propisanih odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11., to jest uvjeta za odobrenje uvjetnog otpusta.

 

6. Iako je točno da je zatvorenik procijenjen razinom uspješnosti „uspješan“ te da je njegovo ponašanje usklađeno s odredbama Kućnog reda, da nije stegovno tretiran, nije koristio supstitucijsku terapiju te da nema podataka da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak, žalitelj nije u pravu kada polemizira s ocjenom Zatvora u Š. da je zatvorenik nekritičan spram počinjenog kaznenog djela, a kojom ocjenom se ispravno, između ostalog, rukovodio i prvostupanjski sud u svojoj odluci.

 

6.1. Pritom žalitelj navod prvostupanjskog suda karakterizira paušalnim, te ističe da prvostupanjski sud ne navodi niti jednu odlučnu činjenicu kojom potkrepljuje da je zatvorenik nekritičan spram počinjenog kaznenog djela.

 

6.2. Međutim, ni tim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje valjanost pobijanog rješenja jer suprotno proizlazi iz izvješća kaznene ustanove, koja ima ovlasti za takve procjene zatvorenika, uobičajene u ovakvim izvješćima, te ih je prvostupanjski sud i u konkretnom slučaju prihvatio kao stručne i objektivne. Naime, u tom je izvješću potpisanom po upravitelju Uprave za zatvorski sustav i probaciju, G. Č., na strani 3. izvješća u zadnjem odlomku, navedeno da zatvorenik „nije kritičan u odnosu na počinjena djela.“

 

7. Nije u pravu žalitelj kada relativizira dosadašnju višestruku osuđivanost zatvorenika, jer suprotno tom žalbenom navodu, prema odredbi članka 59. stavka 2. KZ/11., sud je dužan prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust cijeniti i prethodnu osuđivanost zatvorenika.

 

7.1. Što se tiče žalbene tvrdnje da ranija osuđivanost ne može biti zapreka za odobravanje uvjetnog otpusta zatvorenika, odnosno da je smisao instituta uvjetnog otpusta u tome da se uvaže pozitivne promjene u ponašanju na strani zatvorenika, za istaknuti je da je upravo spomenutom odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. jasno propisano da će sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, između ostaloga, cijeniti i osuđenikov prijašnji život i osuđivanost, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je okolnost ranije osuđivanosti zatvoreniku i uzeta u obzir u tom smislu.

 

7.2. Naime, zatvorenik je do sada osuđivan u ukupno devet navrata, zbog različitih kaznenih djela, od čega mu je pet puta izrečena uvjetna osuda, tri puta je osuđen na bezuvjetne kazne zatvora te jednom na kaznu zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro. Stoga se opravdanim nameće zaključak da kaznene sankcije na njega nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi s zakonskim i drugim društvenim normama te je prema izvješću Zatvora u Šibeniku opasnost od povrata ocijenjena srednjom do visokom.

 

7.3. Stoga, valjanost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti daljnjeg izvršavanja kazne zatvora nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom zatvorenika o tome da se negativna odluka prvostupanjskog suda o prijedlogu za uvjetni otpust ne može temeljiti na činjenici njegove prethodne osuđivanosti, a koja je već uzeta u obzir prilikom odabira vrste i mjere kazne.

 

8. Što se tiče daljnjih žalbenih navoda zatvorenika u kojima se poziva na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da se radi o sličnoj situaciji, ističe se da doista u određenim slučajevima ranija osuđivanost zatvorenika, ne mora biti razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust zatvorenika, međutim, navedene okolnosti procjenjuju se individualno, od slučaja do slučaja u zbiru sa svim ostalim utvrđenim okolnostima i na temelju svih tih okolnosti u svojoj ukupnosti donosi se odluka o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

 

9. U ostalom dijelu žalbe podnesene osobno po zatvoreniku isti polemizira s izvješćem Zatvora u Š., te s izrečenom mu kaznom, kojim navodima također nije dovedena u pitanje valjanost pobijanog rješenja.

 

10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članka. 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

 

Zagreb, 14. listopada 2021.