1                            Poslovni broj: I Kž-273/2021-6

 

Poslovni broj: I Kž-273/2021-6

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 17. lipnja 2021. broj 2 K-3/2021-15, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi M. V., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11. zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 227. stavak 4. uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu se, temeljem članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. listopada 2017. do 19. listopada 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi M. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude.

 

1.1. Na temelju članka 227. stavka 4. uz primjenu članka 48. stavka 2. te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju kaznu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. listopada 2017. u 23,00 sati do 19. listopada 2017.

 

1.2. Na temelju članka 72. stavka 1., 3. i 6. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od tri (3) godine, a zabrana se odnosi na sve kategorije vozila koja mjera i na temelju članka 67.a KZ/11. počinje teći od dana izvršnosti presude, a u njezino trajanje se ne uračunava vrijeme koje optuženik provede na izdržavanju kazne zatvora na koju je osuđen.

 

1.3. Na temelju članka 72. stavak 7. KZ/11. u vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom uračunato je vrijeme privremenog oduzimanje vozačke dozvole od 19. listopada 2017. do 20. studenog 2020.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) naloženo je optuženom M. V. platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. u iznosu 16.872,20 kuna, plaćanje paušalne svote u smislu članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 500,00 kn, što ukupno iznosi 17.372,20 kn, sve u korist državnog proračuna u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, te plaćanje eventualnog daljnjeg troška o visini kojeg će se na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08. odlučiti predsjednik vijeća kad se ti podaci pribave.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te ''optuženika osudi na primjerenu neublaženu kaznu''.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Prije razmatranja žalbenih navoda drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08., nije našao da je počinjena neka od povreda naznačenih u članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.).

 

6. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da nije bilo osnova za primjenu odredaba o ublažavanju kazne jer olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika po prvostupanjskom sudu ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti, a to su dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost, ''određena kritičnost'' spram počinjenja djela, doprinos žrtve nastanku prometne nesreće i činjenica da optuženik i bez sigurnosne mjere ne vozi. U odnosu na tako utvrđene olakotne okolnosti, državni odvjetnik iznosi svoju ocjenu i to da dosadašnju neosuđivanost valja promatrati u kontekstu životne dobi optuženika (24 godine u vrijeme počinjenja djela), da činjenicu što optuženik ne sudjeluje više u prometu kao vozač, neovisno o postojanju sigurnosne mjere, valja promatrati pohvalno ali cijeneći pri tome da ''počinjeno zlo time nije stalo, a nije se ni smanjilo''. U odnosu na doprinos žrtve, državni odvjetnik navodi da je isto ''olakšavajuće po optuženika'' ali da je optuženik u alkoholiziranom stanju s uključenim kratkim svjetlima i s naletnom brzinom od 25 km/h većom od dopuštene naletio na žrtvu. Nadalje, činjenicu da je optuženik iskazao ''određenu kritičnost'' odnosno da ''nije ravnodušan prema činjenici da je skrivio smrt jedne osobe'', državni odvjetnik također označava kao pohvalnu ali da se ipak ne radi o ''tolikoj pogođenosti'' koja bi opravdavala ublažavanje kazne. U nastavku, žalbom se upire na otegotne okolnosti i to da je optuženik nakon naleta na žrtvu nastavio s vožnjom pa se vratio na mjesto događaja i da nije izrazio ''kajanje, sućut ili druge osjećaje obitelji I., a što je prvostupanjski sud propustio vrednovati. Stoga, državni odvjetnik smatra da je optuženika potrebno osuditi na strožu kaznu bez primjene instituta ublažavanja kazne.

 

6.1. Protivno stajalištu izraženom u žalbi, drugostupanjski sud prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kad je uz primjenu propisa o ublažavanju kazne optuženiku odmjerio kaznu ispod donje granice kazne propisane zakonom za kazneno djelo zbog kojeg je optuženik oglašen krivim. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio olakotne okolnosti pri čemu, suprotno žalbenim navodima, nije zaključio da svaka pojedino utvrđena olakotna okolnost predstavlja naročito olakotnu okolnosti, već da se radi o olakotnim okolnostima koje u svojoj ukupnosti, povezano s ličnosti optuženika, načinu i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, predstavljaju naročito olakotne okolnosti (stranica 14, odlomak 17.1. obrazloženja pobijane presude) što, povezano s činjenicom da je ovo kazneno djelo jedan izolirani slučaj kršenja zakona od strane optuženika, koji je doveo do teške i tragične posljedice, kao i da posljedice kaznenog djela pogađaju i optuženika, opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11.

 

6.2. U odnosu na okolnosti, a koje državni odvjetnik ističe kao otegotne, ističe se da i sam državni odvjetnik u žalbi analizira kako je nalet na pješakinju zasigurno bio šok za optuženika koji se ipak vratio na mjesto nesreće. Osim toga, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama žalbe, analizirao ponašanje optuženika nakon počinjenja djela te utvrdio da je suprug pokojne žrtve odbio razgovor s optuženikom, kojeg pozna kao i njegovu obitelj jer su iz susjednog sela, iz razloga što ga jednostavno nije mogao prihvatiti godinu i pol ili dvije nakon događaja dok su članovi obitelji optuženika izrazili sućut njegovom sinu pri čemu je više svjedoka (I. P., D. P. i M. Š.) suglasno iskazivalo da je optuženika teško pogodila prometna nesreća, da od tada ne vozi, da se povukao u sebe i da se to vidi i danas.

 

6.3. Međutim, državni odvjetnik je u pravu kad ističe da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti u korelaciji sa društvenom opasnošću i težinom počinjenog kaznenog djela, pa je stoga drugostupanjski sud, u skladu s takvom ocjenom, prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Osim toga, s pravom državni odvjetnik ukazuje da je, iako se radi o obilježju kaznenog djela - kršenja propisa o sigurnosti prometa, potrebno cijeniti i pri odmjeravanju kazne činjenicu da je optuženik kritične zgode prekršio više odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08., 48/10., 74/11., 83/13., 158/13., 92/14. i 64/15.) i to odredbe članka 199. stavka 2., članka 53. stavka 1. i članka 106. stavka 1. odnosno da je izazvao prometnu nesreću u alkoholiziranom stanju s uključenim kratkim svjetlima i s naletnom brzinom od 25 km/h većom od dopuštene.

 

6.4. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu te je, po ocjeni drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci adekvatna stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik je osnovano pri čemu nije u pravu državni odvjetnik da istovremeno nisu ispunjeni uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

7. Slijedom izloženog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 14. listopada 2021.