- 1 -              Poslovni broj: I Kž-308/2021-4

Poslovni broj: I Kž-308/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. M., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. kolovoza 2021., broj Kv-I-48/2021., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 31. kolovoza 2021., broj Kv-I-48/2021. odbijen je zahtjev osuđenog S. M. za obnovom kaznenog postupka kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja osuđeni S. M. je putem branitelja odvjetnika P. T. podnio žalbu, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači i prihvati zahtjev osuđenika za obnovom kaznenog postupka te preinači pravomoćna presuda, a podredno da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Spis je prije dostave sucu izvjestitelju, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

7. Osuđenik u zahtjevu ukazuje na zdravstveno stanje svog djeteta u vidu psihičkih poteškoća uslijed odlaska osuđenika na izdržavanje kazne, nakon što su ga u prisutnosti djeteta verbalno napale nepoznate osobe, što potkrjepljuje medicinskom dokumentacijom.

8. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem pravilno utvrdio da navedene okolnosti nisu takve prirode da bi dovele do blaže osude, a takav stav nije doveden u sumnju ni žalbom, u kojoj osuđenik ističe da je činjenica napada na osuđenika u prisutnosti djeteta razlog djetetovih psihičkih poteškoća, a ne očev odlazak na izdržavanje kazne zatvora, iako to tako nije naveo zahtjevu.

9. Naime, poteškoće u prilagodbi djeteta posljedica je koja se može očekivati u slučaju izostanka roditelja zbog odlaska na izdržavanje kazne, te ne predstavlja okolnost koja opravdava izricanje blaže kazne. Takav značaj nema ni činjenica prisutnosti djeteta sukobu osuđenika s drugim osobama, jer prema medicinskoj dokumentaciji ta činjenica nije jedini i odlučujući razlog psihičkih poteškoća djeteta, koje poteškoće nisu takvog značaja da utječu ne ostvarenje svrhe kažnjavanja u ovom slučaju. K tome, s pravom prvostupanjski sud utvrđuje da će se o djetetu brinuti majka koja u slučaju potrebe može zatražiti pomoć stručnih osoba, što je i učinila obrativši se dječjem psihijatru, pri čemu je tvrdnja žalitelja o nezadovoljavajućem načinu rada stručnih službi općenita i ničim potkrijepljena.

10. Slijedom svega izloženoga, s obzirom na to da žalbom nije dovedena u pitanje osnovanost rješenja, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bila ostvarena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. listopada 2021.