Poslovni broj: 41 Pž-5099/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 41 Pž-5099/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. L. d.o.o. u likvidaciji, OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 21.600,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1794/2018-36 od 12. lipnja 2019., 14. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1794/2018-36 od 12. lipnja 2019. u točkama I. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. H. iz Z. poslovni broj Ovrv-1396/13 od 8. srpnja 2013. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 21.600,00 kn i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.957,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke presude, ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.012,50 kn te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom iz točke III. izreke presude, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.320,00 kn. Odlukom iz točke IV. izreke presude, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.220,00 kn.

2. Tužitelj je tuženiku izdao dva računa za skladištenje dva vozila u razdoblju od 15. listopada 2012. do 12. lipnja 2013. Tuženik je odbio platiti račune navodeći da nije naručitelj usluge. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nakon što je izvođenjem dokaza saslušanja stranaka i svjedoka utvrdio da je tuženik znao da se vozila nalaze kod tuženika na skladištu te da je pristao da tamo budu osam mjeseci.

3. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

4. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je na temelju odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).

5. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka kada je uzeo u obzir dokaze dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da tuženik nije proknjižio utužene račune što govori u prilog tuženikovoj tvrdnji da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Tuženik tvrdi da je naručitelj usluge društvo M. C. d.o.o. koji je bio primatelj leasinga na predmetnim vozilima i koji je tužitelju ta vozila dostavio u njegove prostorije.

6. Tuženik je predložio drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Tuženikova žalba nije osnovana.

8. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. Prije svega, neosnovan je tuženikov žalbeni navod da je prvostupanjski sud temeljio odluku na ispravama dostavljenima nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim što je prvostupanjski sud istaknuo da ne temelji odluku na tim ispravama, iz obrazloženja presude je očito da je sud odluku temeljio isključivo na pravovremeno predanim ispravama. Isprava koju tuženik spominje je tužiteljeva konto kartica čiji sadržaj svakako ne utječe na odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Odluka se temelji na potpisanim radnim nalozima i iskazima stranaka i svjedoka.

11. Tužitelj je u prilog tvrdnjama da je dva vozila u tuženikovom vlasništvu skladištio u svom prostoru dostavio radne naloge od 15. listopada 2012. u kojima je navedeno da se radi o usluzi skladištenja vozila te zapisnike o primopredaji vozila od12. lipnja 2013. u kojima je navedeno da se vozila vraćaju tuženiku. Sve te isprave su potpisane i ovjerene od obje stranke. Tužitelj je nadalje dostavio e-mail korespondenciju u kojoj obavještava tuženika o zainteresiranim kupcima za njegova vozila te u kojima je naveo da se radi o vozilima koja su na skladištu kod tužitelja.

12. Među strankama je nesporno da je korisnik leasinga, društvo M. C. d.o.o. nakon raskida ugovora o leasingu zbog neplaćanja rata izvršio povrat vozila u tužiteljevo skladište. Tuženik je kao vlasnik vozila bio upoznat s tom činjenicom i pristao je da se vraćena vozila nakon raskida ugovora osam mjeseci nalaze kod tužitelja a ne kod tuženika ili na mjestu koje tuženik odredi.

13. Prema ocjeni ovog suda radi se o poslovodstvu bez naloga iz odredbe čl. 1121. ZOO-a kojom je propisano da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Poslovodstvo bez naloga je izvanugovorni obvezni odnos koji nastaje tako da se netko nepozvan i bez naloga (poslovođa bez naloga) miješa u poslove druge osobe (gospodar posla) obavljajući ih za tuđi račun.

14. Tužitelju je u njegove prostorije pristupila odgovorna osoba društva Max charter d.o.o., obavijestila ga da mu ostavlja vozila koja su u vlasništvu tuženika budući da je ugovor o leasingu raskinut i budući da je tuženik odbio sam zbrinuti vozila. Tužitelj nakon toga obavještava tuženika o vozilima u svom skladištu te tuženik potpisuje radni nalog.

15. U ovom slučaju se radi o korisnom poslovodstvu u kojemu je poslovođa bez naloga nezvan obavio posao na očitu korist gospodara posla. Korist se ovdje očituje u činjenici da je zbrinuo vozila napuštena od bivšeg korisnika leasinga.

16. Odredbom čl. 1122. ZOO-a je propisano da je poslovođa dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao, ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu. Nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao. Ako zakonom nije što drugo propisano, poslovođa ima obveze nalogoprimca.

17. Poslovođa bez naloga ima tri glavne obveze: obvezu izvijestiti gospodara posla o obavljanju posla, nastaviti započeti posao i nakon obavljenog posla položiti račun i prenijeti na gospodara posla ono što je time pribavio.

18. Tužitelj je obavijestio tuženika o započetom poslu i tuženik je svojim potpisom na radnom nalogu odobrio tužiteljev rad. Tuženik je bio isti dan obaviješten da su vozila ostavljena kod tužitelja i mogao ih je zbrinuti negdje drugo a ne očekivati da će ih tužitelj besplatno skladištiti kod sebe.

19. Prema odredbi čl. 1124. ZOO-a poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od ospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut. Njemu pripada i primjerena naknada za trud ako je otklonio štetu od gospodara posla ili ako mu je pribavio korist koja odgovara u svemu njegovim namjerama i potrebama.

20. Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao da je postupio sukladno citiranim odredbama Zakona o obveznom osiguranju zbog čega ima pravo zahtijevati od tuženika plaćanje računa za izvršenu uslugu skladištenja.

21. Uzevši u obzir sve navedeno, ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, njezine razloge, a samim time i odluku prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva donesenu pravilnom primjenom odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a.

22. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 14. listopada 2021.

Sutkinja

Gorana Aralica Martinović