Poslovni broj: II Kž-375/2021-5

Poslovni broj: II Kž-375/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kv I-41/2021-5 (Kzd-6/2021.) od 21. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Ž. V. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. V. po branitelju odvjetniku H. Č. zbog "pogrešno i nepostupno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi Ž. V. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu, jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

6.1. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

7. Vezano za postojanje posebne istražnozatvorske osnove kod optuženog Ž. V., imajući u vidu način, težinu i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, kriminalnu količinu, iskazanu kriminalnu volju, upornost, bezobzirnost i bešćutnost tempore criminis spram žrtve maloljetnog A. R., pa kada se tome pridoda činjenica optuženikove ranije višestruke pravomoćne osuđivanosti za istovrsna kaznena djela iz oblasti spolne slobode kao i sadržaj nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, ocjena je i drugostupanjskog suda kako kod ovog optuženika egzistira konkretna i stvarna opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se može uspješno prevenirati tek mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7.1. Naime, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik lako mentalno retardirana osoba, jednostavno strukturirane osobnosti sa dijagnosticiranim disocijalnim i histrioničnim poremećajem u okviru kojih su prisutni egocentričnost, neobaziranje na društvene norme, nedostatak uvida u štetnost vlastitog ponašanja, manjkava mogućnost učenja na iskustvu, neprimjereno seksualno zavođenje, plitke emocije, a u odnosu na poremećaj seksualnosti proizlazi kako je njegova sposobnost kontrole spolnog nagona smanjena, ali ne bitno.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, drugostupanjski sud, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (sada nešto više od 6 mjeseci).

9. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

10. Uslijed svega navedenog, neprihvatljivi su žalbeni prigovori optuženika kako je prvostupanjski sud prilikom određivanja istražnog zatvora trebao voditi računa o ustavnim pravima optuženika te kako je u konkretnom slučaju razina sumnje ostala na onom stupnju kvalitete koji se traži za podnošenje kaznene prijave pa istražni zatvor kao institut gubi svaku svrhu i pretvara se u obligatorni institut.

11. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 14. listopada 2021.