REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Metković, Andrije Hebranga 9 Posl.br. 4 Pr-153/2020-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Marijani Zloić Talajić, u pravnoj stvari
tužiteljice Danijele Baćilo iz Bijelog Vira, Bijeli Vir 26, OIB: 29536367107, koju
zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski iz
Zagreba, protiv tuženice Srednje škole Metković, Metković, Kralja Zvonimira 12,
OIB:51702102234, koju zastupa punomoćnik Josip Ujdur, radi isplate, nakon
zaključene glavne rasprave dana 29. rujna 2021. godine u nazočnosti zamjenika
punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, te objavljene odluke dana 14.
listopada 2021. godine

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.230,97 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 681,81 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 666,16 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 691,24 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 674,23 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 666,45 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 645,09 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 631,95 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 653,65 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 640,71 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 646,65 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 652,77 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 663,72 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 657,14 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 659,40 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

i to zateznom kamatom koja teče na navedene bruto iznose umanjene za iznos
poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, a
po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 15 dana.

2

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 2.812,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
dana donošenja presude 14. listopada 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik
tuženika. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog

2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata
javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno:
Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u
javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog
nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi
sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno:
Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na
razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za
preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka
Sporazuma. Odredbama čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje
postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim
plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i
sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene
Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne
odluke od dana 7. prosinca 2011. godine. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka
Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni
kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), primjena Izmjena
Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati
javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje
Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st.

1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu
ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim
Izmjenama i dopunama.“ Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku
(nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje

2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom
tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički
pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015. godine Dana 27.
studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće
tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti

3

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015.
godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta
BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015.
godine ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu
objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjena
Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za
mjesec“,da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica,
onda se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući
da je tuženik od prosinca 2015. godine nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po
osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po
osnovici od 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći
iznosi 9.230,97 kn za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017.
godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene
razlike plaće. Izuzev gore navedenog povećanja osnovice, Izmjene Dodatka
Sporazuma u člancima IV. i V. predviđaju i dodatna povećanja osnovice koja nisu
predmet ove tužbe. Tužitelj ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz
Izmjena Dodatka Sporazuma, zadržava pravo da naknadnim zahtjevima ostvaruje i
ostala prava na povećanje plaće, te se ni na koji način ne odriče niti odustaje od bilo
kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka Sporazumu, ostvarenje kojih
prava nije predmet ove tužbe. Stoga je tužiteljica ustala tužbom i predložila da sud
prihvati njezin tužbeni zahtjev.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je među strankama
nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu. Nije
sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s
jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog
sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s
druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti.
Također, nije sporno niti da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada

2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama, sve kako navodi i tužiteljica. Tuženik navodi da kako je pogrešno
da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao
dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o
dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih
naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju
dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u
javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum
različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog
dana 25. studenog 2006. godine. Nadalje, u vezi s navodima iz tužbe, tuženik ističe
kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj
navedenog. Naime, prije svega sporna jest pravna valjanost navedenih pravnih
izvora. Tu se, prije svega, valja propitati jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu
o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. pravno
valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da
osnovica za obračun plaća iznosi HRK 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana

4

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

26. listopada 2011. godine odmah valja utvrditi kako je isti potpisan od sedam
potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i
Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam
potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle
nije sklopio (sic!) jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat
zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom toga, razvidno jest kako je Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.
listopada 2011. godine potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama, dakle nisu svih potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama prihvatili, sudjelovali u
izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici
plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. S gornjim u svezi
notorno jest kako se sve izmjene i dopune, a da bi bile pravno valjane, imaju uvijek
sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, na obje ugovorne strane istog.
Ovo je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, ovdje je razvidno kako na
ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke
prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata
prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.
godine. Navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. godine čini pravno nevaljanim. Nastavno, za
slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru pravna situacija je ista – da bi izmjene
kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih
sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor, odnosno stav da je
izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu
sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor (…)” te da je takva
izmjena nevaljana, dakle nezakonita, a da su takva i sva kasnija postupanja
potpisnika nezakonitih kolektivnih ugovora, iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske o
svojoj odluci broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine, a isto i u odluci
Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010.
godine. Slijedom iznesenog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. godine te ne postoji utuživa obveza pa niti ona
uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih
usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011. godine. U odnosu na pravnu
narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama
od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe
da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, ovo jer sklapanju
kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu
prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, ovo stoga što
poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim
odborom sastavljenim od zastupnika sindikata - nego samo sa predstavnicima
određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor

5

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih
sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno
protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore i odredbi
članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 –
ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda
Republike Hrvatske), odnosno odredbi clanka 254. Zakona o radu (Narodne novine
149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Dakle se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj
naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor
kao ugovor radnog prava, odnosno je kao potonji ništetan! U odnosu na ove činjenice
i ovaj stav u smislu potvrde iznosimo i stav iznesen u Odluci Županijskog suda u
Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je
odredba cl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog
ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od
zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni
propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku
pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR
o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata
niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije
odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud
pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao
takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3.
ZR u vezi s odredbom cl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na
utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Iz gore navedenog slijedi
kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema
proceduri iz Zakona o radu, nije sporazumno uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren)
Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po
Gospodarsko-socijalnom vijeću. Nastavno, u tu se svrhu navodi i kako Temeljni
kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012.
godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako ”Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega
nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na
način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”, a što je različito u odnosu
na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama iz 2007. godine prema kojem “Sporazum o osnovici
za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade
Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega
proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako
se i zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za
kolektivne pregovore, što sporazume kao kolektivni ugovor čini ništetnim, a i prema
pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine ne bi moglo raditi o
kolektivnim ugovorima, to tada ne bi postojala subjektivno utuživa obveza
uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih
usklađivanja plaća iz navedenog razloga. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu

6

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

ovih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi,
dovodila bi i do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila
kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se
neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, tako i tužitelja – pa se niti
tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja
djelatnost javne službe, ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana potraživati prava
iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006.
godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja

2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od dana 26. listopada 2011. godine, ovo niti u sudskom postupku.
Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici
plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu
o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.
listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti
sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno,
samo pozivom na iste, mogla primijeniti. U odnosu na navod tužiteljice o tome kako u
članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama
od dana 26. listopada 2011. godine stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim
službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji
Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene
prema ovim Izmjenama i dopunama.”, a na čemu ona osniva svoj stav kako osnovica
za obračun plaća u javnim službama u utuženom razdoblju iznosi HRK 5.415,37
bruto, a ne HRK 5.108,84 bruto, temeljem čega i postavlja svoj tužbeni zahtjev,
tuženik isto osporava u cijelosti. Plaće se u javnim službama uređuju, prije svega,
Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) i Zakonom o
osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09). Prema odredbi
članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u
javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na
koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan
za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o
plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su:
(a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c)
prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u
prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim
novinama”. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2.,
uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a
ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike
Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada
Republike Hrvatske posebnom odlukom. također, prema prijelaznim i završnim
odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama
utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim
između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.

7

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama uređuju
Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius
cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Notorno jest kako je na sjednici
održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku
o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini
od HRK 5.211,02 kuna bruto te se primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine,
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači

2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između
Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće
u javnim službama, odnosno podredno drugačije odluke vlade te se primjenjivala
osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata
javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Gornje, naglašavamo, jest strogo i
apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom
stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi,
eventualno, bi interpretiran da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o
osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kako to
pogrešno čini tužiteljica, bio bi u izravnoj suprotnosti sa odredbom članka 2. Zakona
o osnovici plaće u javnim službama - apsolutno inderogabilnog zakonskog uređenja,
ius cogens! Slijedom narečenog, sve do donošenja Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od
dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine
koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, u primjeni je bila osnovica za
obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine.
Gornje i argumentum a contrario – kako nakon donošenja Zakona o osnovici plaće u
javnim službama - kojim je, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove
osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u
javnim službama za primjenu utvrđena osnovica plaće u javnim službama utvrđena
Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između
Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine – a
prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana

29. prosinca 2016. godine, nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade
Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se uređivala osnovici za plaće u
javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u
javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica
za obračun plaće u javnim službama u visini HRK 5.108,84 bruto, prema Dodatku
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine!
također, pozivanje i temeljenje tužbenog zahtjeva na članku 3. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.
godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će

5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za
statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)
i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i
dopunama.”, pogrešno je i nepotpuno. Naime, tužiteljica pogrešno cijeni da bi

8

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u
iznosu HRK 5.415,37 bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine.
Tužiteljica, slučajno ili ne previđa da u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine
stoje navedeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine.
Tako se u točci 1. Istoga članka navodi kako “Ako realni međugodišnji tromjesečni
BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V.
Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova
odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano
nesporno ureduje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog
tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene – “poboljšanje stanja odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno
aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a
dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine,
prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske
promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom
tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja
uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a
zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore-narečenog, imajući u vidu
podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv.
negativnom rastu) nesporno proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana

26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja,
počam od siječnja 2016. godine nadalje. To, dalje, znači kako okolnosti za povećanje
osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužiteljica nisu
nastupile. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u
javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko
važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to
implicira kako do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26.
listopada 2011. godine ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe
kako argumente ovdje pod VII. i VIII. iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima
ničime ne prejudicira neosnovanost ili nepostojanost prethodnih argumenata. Kako
se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od
HRK 10.000,00, to se ovaj spor u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku
ima smatrati sporom male vrijednosti za koji vrijede posebna pravila na način da su
stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze
najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Prigovor zastare. Tuženik ovime
ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja
je,računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma
podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od 5 godina. U prilog iznesenog u
svom odgovoru na tužbu tuženik se poziva i dostavlja presude Općinskog radnog
suda u Zagrebu, posl. broj: Pr-2826/16-57 od 21. prosinca 2017. godine i Pr-584/17-

9

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

31 od 21. prosinca 2017. godine te Općinskog suda u Osijeku, posl. broj: Pr-
154/2017-17 od 30. listopada 2017. godine. Sve navedene presude donesene su u
sporovima jednake činjenične i pravne osnove. Tuženik dostavlja i dokument
„zaključci sa sastanka od 8. prosinca 2016. godine“, u kojem je izražen stav
profesora pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj s katedre radnog prava o tematici
koja je predmet spora tužiteljice i tuženika. Stoga tuženik smatra da su da su tužba i
tužbeni zahtjev neosnovani, a podredno nejasni i neobrazloženi te predlaže da ih
sud odbije u cijelosti a, sve uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
podnesaka odnosno odgovora na tužbu, pri čemu je potrebno naglasiti, da je tuženik
na pripremnom ročištu održanom 29. rujna 2021. godine, a na kojemu je zaključen
prethodni postupak i na kojem je održana i zaključena glavna rasprava, istakao da ne
osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice.

4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za
javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.studenog 2015. godine o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4.12.2015., preslike ugovora o radu i obračuna plaća za tužitelja, preslike
zapisnika o saslušanju svjedoka iz predmeta Općinskog suda u Zlataru posl.br. Pr-
36/17, kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa
sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske
odluke, te ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće između iznosa
plaće koji su joj isplaćeni i plaće koja bi joj bila isplaćena po osnovici određenoj
odredbom čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. godine za razdoblje od siječnja 2016. do
veljače 2017. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu
na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju
tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kune te nije sporna
pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju. Nije sporna
ni visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, odnosno je li tuženik trebao

10

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn
ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Nadalje je sporno
je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužiteljice.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

10. Člankom 139. ZR propisano je da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu

30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće
primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri
godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije
potraživanje tužitelja u ovom postupku dospjelo 16. siječnja 2016. godine, sud
utvrđuje da isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto
primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem
potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužba u ovoj
pravnoj stvari podnesena je 15. prosinca 2020. godine, dakle unutar zastarnog roka
od pet godina, sud ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

11

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne
službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz
čl.1.Vjerodostojnog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila
sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
od 26. listopada 2011.

12. U skladu s načelom ekonomičnosti pročitani su zapisnici Općinskog suda
u Zlataru posl. br. Pr-36/17 o saslušanju svjedoka Petra Čobankovića od 8. veljače

2018. godine, te Miranda Mrsića i Branimira Mihaljineca od 18. prosinca 2017.
godine.

12. 1. Čitanjem zapisnika Općinskog suda u Zlataru iz predmeta poslovni broj
Pr-36/17 od 18. prosinca 2017. godine o saslušanju Miranda Mrsića kao svjedoka
koji je kao ministar rada i mirovinskog sustava te predsjednik pregovaračkog odbora
Vlade Republike Hrvatske potpisao Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca

2012.,kao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim
službama od 12. prosinca 2012., utvrđeno je da se pitanje pravne valjanosti
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, njegovih Dopuna te Izmjena i
dopuna, nije ni postavljalo niti prilikom sklapanja Temeljenog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama, niti prilikom donošenja Vjerodostojnog
tumačenja niti bilo kada dok je on bio u Vladi Republike Hrvatske. Prilikom donošenja
Vjerodostojnog tumačenja nije se raspravljalo niti o odgodi primjene članka III.
(povećanje osnovice) u vezi čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma niti je to
bilo tko problematizirao. Iz njegovog iskaza proizlazi da u to vrijeme nisu bili ispunjeni

12

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

gospodarski uvjeti za povećanje osnovice pa se u Vladi RH, niti na sastancima sa
sindikatima nije raspravljalo niti o tome kako bi povećanje osnovice tehnički izgledalo,
a s obzirom da nisu očekivali rast BDP-a nije razmatrana ni mogućnost odgode
predviđena člankom VII. Dodatka Sporazumu "koja je po meni jasno napisana,
odnosno napisana je specifičnim pravnim jezikom pa se on niti nije mogao
kategorički očitovati odnosi li se ona i na čl. III. Dodatka Sporazumu koji regulira
povećanje osnovice i čl. IV. koji regulira način usklađivanja pariteta ili pak se odnosi
samo ne neki i kojih od tih članaka.

12. 2. Čitanjem istog zapisnika o saslušanju Branimira Mihaljinca kao
svjedoka, koji je kao zastupnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama
Republike Hrvatske sudjelovao u pregovorima, među ostalim i u vezi povećanja
osnovice za plaće u javnim službama proizlazi da je Dodatkom sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama regulirano da do povećanja, odnosno vraćanja osnovice
na iznos od 5.415,37 kuna bruto treba doći automatski nakon što u dva uzastopna
tromjesečja dođe do realnog tromjesečnog rasta BDP-a prosječno 2% i više, a osim
toga su idućom točkom regulirani uvjeti za usklađivanje pariteta s ostalim plaćama u
zemlji budući da su znali da zbog gospodarske situacije je taj dio teže ostvariti nego
samo povećanje osnovice, kao i da je bila ugovorena i mogućnost eventualnog
sniženja osnovice odnosno revizije sporazuma ukoliko se gospodarski pokazatelji
pogoršaju ali ne jednostrano već opet kroz kolektivno pregovaranje. O odgodi
primjene povećanja osnovice nije ništa dogovoreno. Kod pregovaranja i konačnog
potpisivanja 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o
osnovici za plaće bilo je pregovarano i ugovorena je mogućnost pod tamo navedenim
pretpostavkama odgode usklađivanja pariteta s ostalim plaćama ali ne i za samo
povećanje osnovice budući da je bilo nesporno da do njega treba doći automatizmom
nakon što se navedeni uvjeti ispune. Branimir Mihaljinec je tom prilikom također
izjavio i slijedeće: "Kad govorim o automatizmu moram reći da je bilo pregovarano da
nakon što Državni zavod za statistiku objavi službene podatke o rastu BDP-a i kad ti
uvjeti budu ispunjeni da bi Vlada trebala donijeti odluku o povećanju osnovice u
skladu sa Sporazumom, ali to u Sporazumu i njegovim Izmjenama i dopunama nije
napisano i zato smo sada tu gdje jesmo". Kao zastupnik Sindikata Branimir
Mihaljinec je sudjelovao i pri donošenju Vjerodostojnog tumačenja te ni tom prilikom
kao ni inače u međusobnim pregovorima Vlada RH nikada nije dovodila u pitanje
pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće kao ni njegovih Dopuna te Izmjena i
dopuna. Vjerodostojnom tumačenju se pristupilo, među ostalim i zato da se jasno
regulira povećanje osnovice neovisno o usklađivanju pariteta što je bilo teže
ostvarivo i što su svi znali, odnosno povećanje osnovice u vjerodostojnom tumačenju
se nije ni spominjalo jer je to bilo nesporno, te je on sudjelovao i u pregovorima oko
sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim
službama ali ga nije prihvatio iz određenih razloga te mu je poznato da ni u tim
pregovorima Vlada Republike Hrvatske nije ni na koji način osporava valjanost
Sporazuma o osnovici plaće niti njegovih Dopuna, niti Izmjena i dopuna te je to
uneseno u kolektivni ugovor.

12. 3. Čitanjem zapisnika Općinskog suda u Zlataru iz predmeta poslovni broj
Pr-36/17 od 8. veljače 2018. godine o saslušanju Petra Čobankovića kao svjedoka
koji je kao potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

26. listopada 2011. potpisao Izmjene i dopune Dodatku Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama, proizlazi da se detalja o tome više ni ne sjeća te niti ne zna

13

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

zašto je baš on bio određen da u ime Vlade to potpiše jer ta problematika niti nije
ulazila u resor kojim se bavio, zatim da mu se čini da nitko tom prilikom niti poslije
nije dovodio u pitanju pravnu valjanost Dodatka Sporazumu, a ne sjeća se je li u
Vladi ili prilikom tih pregovora bilo razgovora o tome na koji način bi se osnovica u
povećanom iznosu počela primjenjivati ako budu stečeni uvjeti niti se sjeća na što se
odnosila odgoda primjene, odnosno je li se odnosila samo na povrat odnosno
povećanje osnovice ili pak samo na usklađivanje pariteta ili na oboje.

12.4. Ovaj sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka, budući isti imaju
neposredna saznanja o spornim okolnostima te su u cijelosti podudarni sa
ugovorenim sadržajem naprijed navedene dokumentacije pravno relevantne za
donošenje odluke o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari.

13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017. godine.

13.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

13.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj:

14

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne
izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

14.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.

14.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

15

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

14.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za
statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017. godine.

15. S obzirom da je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici
obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je u ovom postupku
utvrđeno da je tuženik trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te da je tuženik
izjavio da nije sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva sud utvrđuje da
tužiteljica za utuženo razdoblje ima pravo potraživati razliku neisplaćene plaće kako
je to zatražila pod točkom I. tužbenog zahtjeva. Budući da tužiteljica za utuženu
novčanu tražbinu nije navela da zahtijeva bruto iznos, u skladu sa čl. 433.a ZPP-a
smatra se da je utužila bruto-iznos, radi čega je isto naznačeno u izreci.

16. Zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče je
dosuđena od 16.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, obzirom plaća dospijeva
najkasnije 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 84. st. 3. ZR-a, a po
stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a, s tim da tužitelj ima pravo na zatezne
kamate na pojedinačne bruto razlike plaće umanjenje za iznos poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak, sadržan u ovim iznosima, obzirom se sukladno čl. 45. st.

1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 117/04) predujam poreza
na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima
koji važe na dan isplate, a sukladno čl. 36. st. 1. i 2. istog zakona, istodobno s
isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli
na naplatu da bi tužiteljica imala pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu
zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

17. Odluka o trošku postupka donijeta je na temelju čl. 154. st. 1 i čl. 155.
ZPP-a, a tužiteljici su kao potrebni priznati troškovi sastava tužbe, sastava podneska
od 14. rujna 2021. godine te troškovi zastupanja na jednom ročištu za svako
radnju po 750,00 kuna uvećano za PDV-e prema Odvjetničkoj tarifi RH, odnosno
ukupan iznos od 2.812,50 kuna.

U Metkoviću, 14. listopada 2021. godine

S u t k i nj a:

Marijana Zloić-Talajić

16

Posl.br. 4 Pr-153/2020-

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna
primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na
ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će
se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem
se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj
zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Mladen Gajski,odvjetnik, Zagreb

2. Srednja škola Metković, Metković, Kralja Zvonimira 12

NAKON PRAVOMOĆNOSTI: Porezna uprava Ispostava Metković