Poslovni broj: Gž-1141/2021-4

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1141/2021-4

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. O., i II-tužitelja T. O., , oba iz K. G., koje zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Z., protiv I-tuženice O. D., , D., P., koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz J. i II-tuženika M. O., iz K. G., kojeg zastupa punomoćnica J. G., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I- tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9 Pr-795/2018-51 od 22. ožujka 2021., i o žalbi I-tužitelja i II-tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9 Pr-795/2018-51 od 22. ožujka 2021., u sjednici održanoj 14. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Uvažava se žalba I-tuženice kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9 Pr-795/2018-51 od 22. ožujka 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odbija se žalba I-tužitelja i II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 9 Pr-795/2018-51 od 22. ožujka 2021.

 

III. Odbacuje se podnesak II-tuženika od 19. travnja 2021. kao nepravovremen.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je dio nekretnine označene kao z.k.č. br. 2456/1 upisane u zk. ul. br. 1185/A k.o. K. kod prvostupanjskog suda, Zemljišnoknjižni odjel Z., sa oznakom zemljišta kuća br. 4, K. gospodarski objekt, dvorište i pašnjak u površini od ukupno 1032 m2, kao vlasništvo II-tuženika M. O., K. i to upravo onaj dio koji je na skici lica mjesta određen spojnicom točaka 26-bz6-bz5-o30-zo4-bz3-28-12-25-bz28-bz27-11-27-26, u površini od 117 m2, na skici obojano plavom bojom, koja skica čini sastavni dio dopune nalaza i mišljenja geodetskog vještaka M. B. od 31. ožujka 2020. god. sačinjene za potrebe ovog postupka, u naravi nerazvrstana cesta - dio J. ulice u K., javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu I-tuženika Općine D., P. Š. 3, (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je I-tuženici Općini D. i II-tuženiku M. O. da naknade I-tužitelju J. O. i II-tužitelju T. O. trošak parničnog postupka u iznosu od 15.097,80 kn sa zateznom kamatom počevši od 22. ožujka 2021. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke), s time što je odbijen preostali dio zahtjeva I-tužitelja J. O. i II-tužitelja T. O. za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 kn sa zateznom kamatom počevši od 22. ožujka 2021. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen u cijelosti zahtjevi I-tuženice Općine D. i II-tuženika M. O. za naknadom troška parničnog postupka (točka IV. izreke).

 

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog I-tužitelja J. O. i II-tužitelja T. O. radi osiguranja privremenom mjerom podnesen 2. listopada 2020.

 

3. Protiv te presude žali se I-tuženica pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev I-tužitelja i II-tužitelja, kao što pobija i točku II. izreke, kojom je naloženo tuženicima da tim tužiteljima naknade troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.1. Protiv prvostupanjskog rješenja žale se I-tužitelj i II-tužitelj (u daljnjem tekstu: tužitelji), zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i usvoji prijedlog za donošenje privremene mjere.

 

3.2. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu I-tuženice, dok je I-tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

4.2. Žalba tužitelja nije osnovana., dok je žalba I-tuženice osnovana.

 

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dio nekretnine označene kao z.k.č. broj 2456/1 upisane u zk.ul. broj 1185/A k.o. K. , koja je nekretnina vlasništvo II-tuženika, u površini od 117 m2, u naravi nerazvrstana cesta - dio J. ulice u K. G., javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu I-tuženice, a kako je to sve pobliže navedeno u točki I. izreke pobijane presude. Isto tako, predmet spora je i zahtjev tužitelja za određenjem predložene privremene mjere kojom bi se tuženicima naložilo da omoguće tužiteljima nesmetano korištenje predmetnog dijela navedene nekretnine i zabranilo poduzimanje bilo kakvih radnji usmjerenih na onemogućivanju ili otežavanju korištenju istog.

 

6. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio je sljedeće:

- da se na spornom dijelu nekretnine nalazi asfaltirana cesta kao dio ceste asfaltirane od strane I-tuženice, kao i da ista prolazi pored kuće II-tuženika i da vodi do kuće u kojoj žive tužitelji,

- da je II-tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine označene kao z.k.č. broj 2456/1 upisane u zk.ul. broj 1185/A k.o. K., pa tako i spornog dijela u površini od 117 m2,

- da iz potvrde Policijske postaje Z. proizlazi kako je I-tužitelj toj nadležnoj policijskoj postaji prijavljivao u više navrata da je upravo II-tuženik sprečavao prolazak kamiona komunalne službe, a kako bi isti odvezao komunalni otpad koji se nalazi pored kuće u kojoj žive tužitelji, kao i da je jednom prilikom podnio prijavu zbog parkiranja traktora od strane II-tuženika tako da nije mogao izići autom iz dvorišta,

- da iz dopisa trgovačkog društva Z. d.o.o. od 27. rujna 2018., proizlazi kako je to trgovačko društvo imalo namjeru odvesti otpad s predmetnog potrošačkog mjesta ali ukazuje da su bili fizički spriječeni to učiniti te iz toga dopisa proizlazi i da je upravo to trgovačko društvo naznačilo da postoje indicije da je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine preko koje je do sada prolazilo vozilo za sakupljanje komunalnog otpada spriječio prolazak njihovom vozilu,

- da iz opomene za nepropisno odlaganje miješanog komunalnog otpada od 4. listopada 2018. izdanu od strane I-tuženice te odgovora na opomenu od strane I-tužitelja, proizlazi kako je opomenut za nepropisno odlaganje miješanog komunalnog otpada jer ga nije odložio u adekvatne vreće i kontejnere na dan odvoza otpada, kao i da je isti naznačio u svom odgovoru na opomenu da je ostavio svoj komunalni otpad sukladno uputi komunalne službe na najbližoj javnoj površini u kanti nekoliko zatvorenih vreća, jer to nije mogao učiniti u za to predviđeno mjesto kraj svoje kuće iz razloga što II-tuženik sprečava vozilu koje sakuplja komunalni otpad da dođe do tog mjesta,

- da iz dopisa Pučkog pravobranitelja od 31. listopada 2018. proizlazi kako se I-tužitelj obratio i tom tijelu iz razloga što je zaprimio navedenu opomenu, a bez svoje krivnje, jer da je zbog sprečavanja od strane II-tuženika bio primoran sakupljati komunalni otpad i odložiti na prvu javnu površinu,

- da iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. B. proizlazi kako se predmetni sporni dio ceste nalazi na dijelu z.k.č. br. 2456/1, upisanoj u zk. ul. br. 1185/A, a u odnosu na koju nekretninu je upisan II-tuženik kao vlasnik, s time što je vještak točno naznačio na skici lica mjesta sporni dio nekretnine, a kako su to tužitelji i označili u tužbenom zahtjevu.

 

6.1. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud smatrao je da tužitelji u situaciji kada koriste jednu nekretninu, u kojoj i žive, i kada odlažu komunalni otpad na za to predviđeno mjesto, a kada II-tuženik sprečava kamionima za odvoz komunalnog otpada pristup kako bi isti taj komunalni otpad odvezli, i kada to traje već dulje vremensko razdoblje, da postoji pravni interes u smislu odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a na strani tužitelja za podnošenje deklaratorne tužbe kojom će se zatražiti donošenje odluke kojom bi se utvrdilo da je upravo I-tuženica vlasnica predmetnog dijela nekretnine, kao što je smatrao i da su tužitelji iz istih razloga aktivno legitimirani i oba tuženika pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

 

6.2. Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako je odredbom članka 131. stavkom 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14. i 110/19. – u daljnjem tekstu: ZC), propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu tog zakona koriste za promet vozila u bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika a koje nisu razvrstane kao javne ceste, postaju nerazvrstane ceste, dok je odredbom članka 101. stavkom 1. ZC-a propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a stavkom 2. istoga članka je između ostalog propisano da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave.

 

6.3. S obzirom na to da prema odredbi članka 98. stavak 1. ZC-a nerazvrstana cesta predstavlja, između ostalog, cestu koja se koristi za promet vozilima i koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim zakonom i drugim propisima a koja nije razvrstana kao javna cesta, i to posebno što je to cesta koja povezuje naselja, cesta koja povezuje područja unutar gradova i naselja, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, to je prvostupanjski sud zaključivo da predmetna cesta u konkretnom slučaju predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu ZC-a i da se radi o javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, u ovom slučaju na području I-tuženice koja je jedinica lokalne samouprave i da je ista time vlasnik spornog dijela nekretnine, pri čemu je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno na kojem se dijelu predmetne nekretnine nalazi sporni dio, kao stručno i objektivno, pa kako su i tužitelji prema istom postavili tužbeni zahtjev, to je taj sud u cijelosti prihvatio tako postavljeni zahtjev, odbijajući i prigovor da nije provedeno izvlaštenje u odnosi na sporni dio nekretnine.

 

7. Osnovano I-tuženica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 264. ZPP-a i članka 265. ZPP-a, u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkom 6. ZPP-a, kad je o spornim činjenicama odlučio izvesti dokaz saslušanjem stranaka, a nije saslušao sve stranke, odnosno kada nije saslušao zakonskog zastupnika-općinskog načelnika I-tuženice, i kada je na ročištu održanom 5. veljače 2021. saslušao samo I-tužitelja i II-tuženika, jer iz stanja spisa proizlazi da nisu postojale okolnosti iz odredbe članka 265. ZPP-a, koje bi opravdavale saslušanje samo pojedinih stranaka, odnosno odustajanje od izvođenja dokaza saslušanjem i zakonskog zastupnika I-tuženice, a čime je prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem odsutnoj stranci oduzeo mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

7.1. S obzirom na navedeno, a imajući na umu i da je I-tuženica ustrajala u izvođenju dokaza saslušanjem općinskog načelnika bez obzira što isti nije pristupio na navedeno ročište zbog zdravstvenih problema i što nije o tome dostavio medicinsku dokumentaciju, ovaj je sud mišljenja da prvostupanjski sud nije mogao saslušati samo jednu stranku (I-tužitelja), jer druga stranka (zakonski zastupnik I-tuženice) nije uskratila davanje iskaza već je navela razloge zbog kojih se nije odazvala pozivu suda na navedeno ročište radi danja iskaza.

 

7.2. Isto tako, osnovano I-tuženica tvrdi da pobijana odluka nema razloge o prigovoru apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

8. U odnosu na meritum spora ističe se da je odredbom članka 107. stavkom 3. ZC-a, propisano da jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području.

 

8.1. Kod nesporne činjenice da u ovom slučaju tužitelji traže da se sporni dio od 117 m2 nekretnine oznake k.č.broj 2456/1 k.o. K., utvrdi kao nerazvrstana cesta, javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu I-tuženice, prvostupanjski sud je propustio raspraviti i utvrditi je li na temelju odredbi članka 101., 102., 107. i 109. ZC-a, općinsko vijeće donijelo odluku o nerazvrstanim cestama I-tuženice kao Općine D., kojom bi se uredilo korištenje, upravljanje, održavanje, građenje, rekonstrukcija, zaštita, financiranje i nadzor na nerazvrstanim cestama na području I-tuženice, a koje odluke bi sastavni dio bio i popis nerazvrstanih cesta na području I-tuženice jer je ista po sili zakona postala vlasnica istih.

 

8.2. Ako bi I-tuženica donijela takvu odluku i ako bi sporni dio predmetne nekretnine bio na popisu kao nerazvrstana cesta, tada bi tužitelji imali pravni interes kao fizičke osobe na utvrđenje činjenica vezanih za sporni dio nekretnine, ako im to spore tuženici, i ako bilo koji od tuženika sprečava prolazak bilo vozilima bilo pješacima preko tog dijela nekretnine jer je I-tuženica ta koja je u obvezi donijeti odluku o nerazvrstanim cestama (i u odnosu na sporni dio), na temelju navedenih odredbi ZC-a, i o tome obavijestiti sve strane.

 

 

9. Kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi i raspraviti naprijed navedene odlučne činjenice, valjalo je na temelju odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a i članka 370. stavka 1. ZPP-a, uvažiti žalbu I-tuženice te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

10. S obzirom na to da su I-tuženica i II-tuženik u ovome sporu sukladno odredbi članka 201. ZPP-a jedinstveni suparničari, pa se u smislu navedene zakonske odredbe smatraju kao jedna parnična stranka, spor se u odnosu na oba tuženika može riješiti na samo jednak način, to je pobijana presuda po žalbi I-tuženice ukinuta u odnosu na oba tuženika.

 

11. U nastavljenom postupka prvostupanjski sud otklonit će počinjene bitne povrede postupka, te će dopuniti činjenično stanje u smislu naprijed ukazanog, a potom pravilnom i valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza ponovo odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

12. U odnosu na prijedlog tužitelja radi osiguranja privremenom mjerom, kojom bi se tuženicima naložilo da omoguće tužiteljima nesmetano korištenje predmetnog dijela nekretnine te zabranilo poduzimanje bilo kakvih radnji usmjerenih na onemogućavanje ili otežavanje korištenja iste, pravilno je prvostupanjski sud naveo da su u konkretnom slučaju tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja te da predmet tužbenog zahtjeva nije nikakva tražbina, pa da na temelju odredbe članka 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ), nema ni tražbine koja se privremenom mjerom može osigurati, s time što je pravilno naveo da je u predloženoj privremenoj mjeri u bitnome sadržan i zahtjev koji se može istaknuti u posebnoj parnici radi zaštite prava tužitelja, zbog čega je pravilno postupio kada je taj prijedlog odbio i kada je donio pobijano rješenje.

 

12.1. Stoga, neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da su dokazali postojanja pretpostavke iz odredbe članka 347. stavka 2. OZ-a, kojom je propisano, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

 

12.2. S obzirom na iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda tužitelji u skladu s odredbom članka 346. OZ-a, nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine i nisu učinili vjerojatnim da je privremena mjera potreba da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete.

 

12.3. Naime, opća pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine prema navedenoj zakonskoj odredbi je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine koja se osigurava, te da učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

 

12.4. Budući da iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da tužitelji nisu dokazali postojanje svoje tražbine i da je navedena mjera potreba da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete, to je pravilo postupio taj sud kada je donio pobijano rješenje kojim je prijedlog tužitelja radi osiguranja privremenom mjerom odbio kao neosnovan.

 

13. U odnosu na podnesak II-tuženika od 19. travnja 2021. u kojem ovaj tuženik navodi da se pridružuje navodima iz žalbe I-tuženice, isti je valjalo odbaciti kao nepravovremen.

 

13.1. Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnici II-tuženika pobijana presuda dostavljena 22. ožujka 2021., pa je rok za podnošenje žalbe protiv te presude istekao 6. travnja 2021., a koji je propisan odredbom članka 348. stavka 1. ZPP-a i koji je kao takav naveden u presudi.

 

13.2. Kako iz navedenog proizlazi da je podnesak II-tuženika (koji u biti predstavlja žalbu protiv navedene presude) podnesen prvostupanjskom sudu 19. travnja 2021., dok je rok za žalbu istekao 6. travnja 2021., s obzirom na to da je prvostupanjsku presudu uredno primio 22. ožujka 2021., to je podnesak (žalbu) II-tuženika podnesen protiv prvostupanjske presude, valjalo na temelju odredbi iz članka 358. stavka 1. i 2. ZPP-a, odbaciti kao nepravovremenu.

 

14. Odluke o troškovima postupka su ukinute, a o kojima će prvostupanjski sud odlučiti na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a u konačnoj odluci.

 

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Splitu 14. listopada 2021.