1              Poslovni broj: Gž-389/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-389/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz  V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u P., protiv tuženika D. B. iz P., OIB: …,  zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-723/2019-8 od 25. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-723/2019-8 od 25. studenoga 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje ništetnosti "Specijalne punomoći" od 2. studenoga 2007. na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku T. F. iz P., dana 5. studenoga 2007. pod brojem Ov-12888/07, kao i u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 40.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 10. listopada 2008. do isplate.

 

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. S obzirom na činjenicu da žalitelj nije podnio žalbu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, presuda je u vezi s tim žalbenim razlogom ispitana po službenoj dužnosti u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP. Na taj je način utvrđeno da pobijana presuda nije opterećena bitnim povredama iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pritom se napominje da je predmetni postupak pokrenut 25. srpnja 2018., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19) što znači da se u ovom slučaju ne primjenjuje novelirana odredba članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, već ona koja je bila na snazi prije novele.

 

6. Predmet je postupka utvrđenje ništetnom Specijalne punomoći od 2. studenoga 2007. na kojoj je potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku T. F. iz P. pod brojem Ov-12888/07, kao i isplata iznosa od 40.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB s pripadajućom kamatom.

 

7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Specijalne punomoći od 2. studenoga 2007. opunomoćio tuženika D. B. da u njegovo ime i račun poduzima sve pravne radnje u vezi njegovih nekretnina koje ima u vlasništvu i posjedu u k.o. V., posebno da može sve nekretnine prodati u njegovo ime i sklopiti kupoprodajne ugovore, primiti kupoprodajnu cijenu postignutu od prodaje nekretnine u cijelosti, angažirati mjernike i izvršiti cijepanje nekretnine. Potpis opunomoćitelja tužitelja I. F. na toj punomoći ovjerila je javna bilježnica T. F. iz P. pod brojem OV-12888/07 dana 5. studenoga 2007. Također nije bilo sporno ni da je tuženik kao opunomoćenik tužitelja 9. listopada 2008. sklopio Ugovor o kupoprodaji kojim je prodana nekretnina tužitelja oznake 214/1 k.o. V. kupcu M. M. za iznos od 40.000,00 €.

 

8. U postupku je bilo sporno je li predmetna Specijalna punomoć ništetna zato što je tužitelj tvrdio da je između stranaka došlo do očitog nesporazuma u pogledu ovlasti iz predmetne punomoći jer ga tuženik nije obavijestio da je sklopio kupoprodajni ugovor s M. M. i jer on zbog toga nije uopće sudjelovao u tom pravnom poslu, pa tako ni u ugovaranju kupoprodajne cijene.

 

9. Ocjenjujući sadržaj predmetne Specijalne punomoći, sud je ocijenio da "iz takve punomoći proizlazi da je tužitelj opunomoćio tuženika da poduzima sve pravne radnje u vezi prodaje njegovih nekretnina pa tako i ugovaranje kupoprodajne cijene". Međutim, u isto je vrijeme sud na temelju iskaza tužitelja ocijenio da se u ovom slučaju doista radi o nesporazumu između tužitelja i tuženika u pogledu ugovaranja kupoprodajne cijene koja je bitan sastojak ugovora o punovlašću.

 

10. Stoga je sud u primjeni odredbe čanka 282. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) ocijenio da nesporazum stranaka pri sklapanju ugovora nema za posljedicu ništetnost jer da sukladno ovoj zakonskoj odredbi kada stranke vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o bilo kojem sastojku ugovora, ugovor ne nastaje, pa je odbio tužbeni zahtjev.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni  zahtjev, iako svi naprijed navedeni zaključci suda nisu pravilni.

 

12. Naime, do nesporazuma, u smislu odredbe članka 282. ZOO, dolazi u slučaju postojanja istovremene pogrešne predodžbe o sadržaju očitovanja volje obaju ugovaratelja zbog čega između sadržaja predloženog ugovora i njegova prihvaćanja postoji nesuglasnost, ali ugovorne strane vjeruju da postoji suglasnost. Do nesporazuma stvarno dolazi kada se osobe koje su pregovarale nisu razumjele. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja ne proizlazi da je između tužitelja i tuženika takav nesporazum postojao jer je tuženik kod zaključenja spomenutog Ugovora o prodaji nekretnina od 9. listopada 2008. postupao upravo u skladu sa sadržajem tužiteljeve ovjerene Specijalne punomoći i u skladu s ovlastima koje mu je dao tužitelj, pa na njegovoj strani nije bilo elemenata nerazumijevanja koji bi se mogli svrstati u kategoriju nesporazuma.

 

13. S druge strane, ni iz iskaza tužitelja ne proizlaze elementi nesporazuma u pogledu opsega punomoći koju je dao tuženiku s njegove strane, već tek nezadovoljstvo postignutom kupoprodajnom cijenom što nema obilježje nesporazuma posebno kod činjenice da su odredbe Specijalne punomoći vrlo precizne i jasne te ne ostavljaju dvojbe u pogledu opsega dane punomoći.

 

14. U takvim je okolnostima sud iz ovih pravilno utvrđenih činjenica o sadržaju Specijalne punomoći i navoda stranaka tijekom postupka izveo pogrešan zaključak o postojanju nesporazuma stranaka glede opsega punomoći. Osim toga, i činjenica da je tužitelj tužbom ustao gotovo deset godina nakon zaključenja ugovora na temelju Specijalne punomoći također ne ide u prilog zaključku o nesporazumu jer da je nesporazum na strani tužitelja stvarno postojao, logično bi bilo da tužitelj reagira znatno ranije.

 

15. Sud je dalje pogriješio i kada je ocijenio da nesporazum nema za posljedicu ništetnost jer je posljedica nesporazuma ništetnost u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO.

 

16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti doista trebalo odbiti, ali zbog nešto drugačijih razloga, i to zbog toga što između stranaka u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo nesporazuma u smislu odredbe članka 282. ZOO koji bi uzrokovao ništetnost utemeljenu na odredbi članka 322. ZOO. Što se tiče zahtjeva za isplatu, kako je taj zahtjev postavljen kao posljedica ništetnosti, koja nije utvrđena, onda je odluka o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva također pravilna.

 

17. U opisanim je okolnostima, iako uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, sud ipak pravilno ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP.

 

Split, 14. listopada 2021.