Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku              Gž-478/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

                            Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: Ž. C., P., OIB: …, koga zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženika: D. J., P., OIB: …, koga zastupa punomoćnica D. L., odvjetnik u P., radi smetanja posjeda, rješavajući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj Psp-3/2020 od 23. travnja 2020. godine, dana 14. listopada 2021. godine

r i j e š i o   j e

                            I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se u dijelu pod točkom I. izreke preinačuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji broj Psp-3/2020 od 23. travnja 2020. godine i rješava:

                            Utvrđuje se da je tuženik dana 10. siječnja 2020. godine i dana 13. siječnja 2020. godine smetao tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu nekretnine upisane u zk.ul.broj 389 k.o. T., oznake kat.čest.broj 670 kuća broj 39 sa dvorištem u selu od 277 m2, na način da je dana 10. siječnja 2020. godine u dvorište tužitelja iskrcao dva kamiona pijeska te ih nanio na dvorište, dok je dana 13. siječnja 2020. godine u dvorište tužitelja iskrcao jedan kamion pijeska te ga nanio na dvorište tužitelja, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na nekretnini tužitelja, na način da ukloni nasuti pijesak sa dvorišta tužitelja i zemljište tužitelja vrati u stanje kakvo je bilo prije nasipanja pijeska, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, uznemiravanjem posjeda opisane nekretnine tužitelja.

              II. Odbija se djelomično žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev za smetanje posjeda posijecanjem ruže i vinove loze u dvorištu tužitelja.

              III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.996,80 kuna.

Obrazloženje

                            1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je tuženik dana 10. siječnja 2020. godine, smetao tužitelja u posljednjem i

              -2-                  Gž-478/2021-2

mirnom posjedu nekretnine upisane u zk.ul.broj 389 k.o. T. kat.čest.broj 670 kuća broj 39 sa dvorištem u selu od 277 m2, na način da je u dvorište tužitelja iskrcao dva kamiona pijeska te ih nanio na dvorište, te posjekao ruže i vinovu lozu u dvorištu tužitelja, dok da je dana 13. siječnja 2020. godine u dvorištu tužitelja iskrcao jedan kamion pijeska te ga nanio na dvorište tužitelja, pa da se naloži tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na nekretnini tužitelja na način da ukloni nasuti pijesak sa dvorišta tužitelja, te da mu se zabrani svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda uznemiravanjem posjeda nekretnine tužitelja (točka I. izreke). Ujedno je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna (točka II. izreke).

                            2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

                            3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

                            4. Žalba je djelomično osnovana.

              5. U pravu je žalitelj kada pobija prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

                                    5.1. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci utvrdio da je tužitelj posjednik nekretnine kat. čest. broj 670 k.o. T., kao i da je tuženik dana 10. siječnja 2020. godine nanio u dvorište nekretnine tužitelja dva kamiona pijeska, a dana 13. siječnja 2020. godine jedan kamion, da je tuženik posjednik susjedne nekretnine oznake čest. broj 124/4 k.o. T., te da je u korist te nekretnine kao povlasne upisano u zemljišnoj knjizi na teret nekretnine tužitelja pravo služnosti provoza, prolaza i progona, kao i da je pijesak tuženik nasuo na put preko nekretnine tužitelja u dužini od 40 metara, a koji je predmet uknjiženog prava služnosti.

              5.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio – da tužitelj „nije dokazao u ovom postupku da se tuženik ne nalazi u posljednjem mirnom posjedu progona, provoza i prolaza preko njegove nekretnine, niti je na uvjerljiv način dokazao da ga je tuženik nasipavanjem pijeska smetao u posljednjem mirnom posjedu budući je tuženik dio nekretnine tužitelja koristio za provoz i prolaz sukladno upisu u zemljišnoj knjizi, a tužitelj je trebao i morao zahtijevati brisanje prava služnosti iz zemljišnih knjiga“, pa je primjenom odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.; dalje: ZV) odbio tužbeni zahtjev.

              5.3. Međutim, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da se pravilnom primjenom materijalnog prava – članaka 21. i 22. ZV, tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na nasipavanje dvorišta na spornoj nekretnini, ukazuje osnovan.

              5.4. Naime, iz činjeničnog stanja, kako je utvrđeno u pobijanom rješenju, proizlazi da je tuženik smetao posjed tužitelja na dvorišnom dijelu nekretnine čest. broj 670 k.o. T., i to u dijelu koji služi za izvršavanje prava služnosti puta osnovanog u korist nekretnine tuženika oznake čest. broj 124/4 k.o. T., time što je bez znanja i odobrenja tužitelja, na taj dio nekretnine u posjedu tužitelja nasuo tri kamiona pijeska, pa je njegovo postupanje bilo samovlasno u smislu članka 20. ZV, koji u stavku 2. propisuje da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno smeta njegov posjed, a u stavku 4. određuje da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. Budući da ovlaštenik prava služnosti, sukladno odredbama ZV, ne smije samovoljno mijenjati stanje na poslužnoj nekretnini (ako nije smetan u posjedu prava služnosti), a što je ovdje slučaj, to je utuženo

                            -3-                 Gž-478/2021-2

postupanje tuženika – nasipavanje puta preko nekretnine tužitelja samovlasno, i – predstavlja čin uznemiravanja posjeda tužitelja na spornoj nekretnini.

              6. Kraj takvog stanja stvari, a kako je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev - za utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu predmetne nekretnine, time što je dana 10. siječnja 2020. godine u dvorište tužitelja iskrcao dva kamiona pijeska te ih nanio na dvorište, te da je dana 13. siječnja 2020. godine u dvorište tužitelja iskrcao jedan kamion pijeska te ga nanio na dvorište tužitelja, kao i zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na nekretnini tužitelja uklanjanjem nasutog pijeska sa dvorišta, te za zabranu tuženiku svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda nekretnine tužitelja ubuduće – osnovan, to je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja, pobijano rješenje u navedenom dijelu pod točkom I. izreke valjalo preinačiti i temeljem članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) riješiti kao u točki I. izreke.

              7. Ujedno, u odnosu na zahtjev za smetanje posjeda posijecanjem ruže i vinove loze u dvorištu tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da je tuženik počinio te utužene radnje, pa je prvostupanjski sud u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo – članke 21. i 22. ZV, kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

              7.1. Stoga je djelomično žalbu tužitelja valjalo odbiti i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 2. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

              8. Budući da je u žalbenom postupku pobijano rješenje djelomično preinačeno, to je suglasno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP trebalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.

              8.1. Tužitelju je temeljem članka 154. stavka 5. ZPP, jer u parnici nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, valjalo dosuditi opravdane (članak 155. ZPP) i pravilno zahtijevane troškove odvjetničkog zastupanja u prvostupanjskom postupku, koji troškovi prema Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 i dr.; dalje OT) ukupno iznose 2.000,00 kuna, trošak očevida u iznosu od 396,80 kuna, kao i odvjetnički trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točka 2. OT u iznosu od 600,00 kuna, odnosno, sveukupno iznos od 2.996,80 kuna.

                            8.2. Zbog svega navedenog, o troškovima postupka je valjalo riješiti kao u točki III. izreke.

U Šibeniku, 14. listopada 2021. godine

                                                                                                                                         S U D A C

                                                                                                                                       Goran Stošić,v.r.