1              Poslovni broj: Gž R-1030/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-1030/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K A   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu. po sucu pojedincu mr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz Š., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š. S., J. & J. u R., protiv tužene Opća bolnica, Š., OIB: ..., zastupane  po ravnateljici S. J., o ova po P. D. dipl. iur. iz Š., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv odluke o parničnom trošku Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: 5 Pr-185/2018 od 30. studenog 2020., dana 14. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se odluka o parničnom trošku sadržana u točki 2. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-185/2018 od 30. studenog 2020.

 

a) potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženici da s osnova naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 11.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude (30. studenog 2020.) do isplate,

 

b) preinačava u djelu u kojem je naloženo tuženici da s osnove naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos preko 11.000,00 kuna do 21.625,00 kuna (dakle za razliku od 10.625,00 kuna) sa pripadajućom zateznom kamatom, na način da se u ovom dijelu zahtjev  tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki 1. izreke naložio tuženici da isplati tužiteljici iznos od 70.943,46 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki 2. izreke odlučio  parničnom trošku na način da je naložio tuženici da s ovog osnova isplatiti tužiteljici iznos od 21.625,00 kuna sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude (30. studenog 2020.) do isplate.

 

2.               Protiv odluke o parničnom trošku iz točke 2. izreke prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99/., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., dalje ZPP), a u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

 

3.              Tuženica u žalbi navodi kako je za obračun parničnog troška prvostupanjski sud  za cijeli postupak trebao uzeti vrijednost predmeta spora od 70.943,46 kuna. Također tuženica smatra kako je prvostupanjski sud priznao tužiteljici za sastav podneska veći parnični trošak od onog koji joj stvarno pripada.

 

4.              Žalba tuženice djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

 

5.              Tužiteljica je protiv tuženice podnijela tužbu radi isplate. Vrijednost predmeta spora u tom trenutku iznosila je 100.001,00 kuna. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je u podnesku od 19. studenog 2020. smanjila tužbeni zahtjev pa sada zahtjeva isplatu iznosa od 70.943,46 kuna s pripadajućom zateznom kamatom. Ovom zapravo djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 29.057,54 kune tuženica se nije protivila.

 

6.              Kao glavno pitanje u ovoj žalbenoj fazi postupka postavilo se treba li tužiteljici priznati trošak sastava tužbe, podnesaka i zastupanja na ročištima poduzetih prije djelomičnog povlačenja tužbe, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 100.001,00 kuna (vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja ovih radnji), ili vrijednost predmeta spora od 70.943,36 kuna (prema „konačno“ postavljenom tužbenom zahtjevu). Naime ako se kao vrijednost predmeta spora do djelomičnog povlačenja tužbe uzme iznos od 100.001,00 kuna to znači da bi tužiteljici za radnje poduzete prije tog trenutka trebalo priznati 250 bodova, sukladno Tbr. 7, 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: „Tarifa“), a ako se kao vrijednost predmeta spora uzme iznos od 70.943,46 kuna, to bi značilo da je tužiteljici za dio radnji do djelomičnog povlačenja tužbe trebalo priznati 100 bodova, u suglasju sa Tbr. 7., 8. i 9. "Tarife".

 

7.              Prije svega je za navesti kako ispitujući pravilnost pobijane odluke o parničnom trošku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije naišao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbi članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a sukladno  odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.

 

8.              Odredbama stavka 1. i 2.  članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 dalje ZID ZPP/19), sada odredbe članka 154. stavci 1. i 2. ZPP-a, propisano je slijedeće:

"Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.  Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, a zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

 

9.               Nadalje odredbom članka 29. stavak 1. ZID ZPP-a/19, sada 158. stavak 1. ZPP-a propisano je slijedeće: "Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku nadoknaditi troškove postupka."

 

10.              Kako je prvostupanjska presuda donesena 30. studenog 2020. to se navedene odredbe članaka 28. i 29. ZID ZPP-a/19 u predmetnom slučaju primjenjuju sukladno odredbi čanka 117. stavka 3. ZID ZPP-a/19 kojom je odredbom propisana primjena odredaba članaka 28. i 29.toga Zakona na postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska odluka.

 

11.              Slijedom navedenog za reći je kako se parnični troškovi stranaka u pravilu ne određuju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, nego uspjeh u sporu.

 

12.              Povučena tužba, pa tako i u dijelu za koji je u konkretnom slučaju nastupilo djelomično povlačenje tužbe i to baš za iznos od 29.057,54 kune, smatra se kao da nije ni podnesena. Stoga tužiteljici pripada naknada za sastav tužbe, sastavljanje podnesaka i  zastupanja na ročištima, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 70.943,46 kuna (koja je vrijednost ostala nakon djelomičnog povlačenja kojem se tuženica nije protivila).

 

13.              Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici, koja je bila zastupana po punomoćniku koji je odvjetnik, trebalo je priznati parnični trošak sastava tužbe 100 bodova, a ovo na temelju Tbr. 7. "Tarife". Nadalje tužiteljici je trebalo priznati trošak zastupanja na ročištima od 19. veljače 2020., 100 bodova, od 15. rujna 2020. 100 bodova i 26. studenog 2020. 100 bodova, a ovo u suglasju sa odredbama Tbr. 7. i 9."Tarife". Konačno, tužiteljici je trebalo priznati i trošak sastava podneska od 24. veljače 2020. 100 bodova i 19. studenog 2020. 100 bodova, a na temelju Tbr. 7. i 8."Tarife". Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik iznosi 600 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužiteljice iznos 6.000,00 kuna. Na ovaj iznos trebalo je tužiteljici priznati i trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42 "Tarife") što iznosi daljnjih 1.500,00kuna ili ukupno 7.500,00 kuna. Konačno. tužiteljici je trebalo priznati i trošak vještačenja u ovom postupku u iznosu od 3.500,00 kuna, pa tako ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 11.000,00 kuna koji je  trošak tužiteljici trebalo dosuditi u suglasju sa odredbom članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. U tom dijelu prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo.  

 

14.              Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju, trebalo je žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu te djelomično potvrditi pobijanu odluku o trošku, a kako je navedeno u točki I. a) izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

15.              Odluka iz točke I. b) ovog drugostupanjskog rješenja donesena je u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

U Splitu 14. listopada 2021.