- 1 -              Poslovni broj: Usž-1156/19-4

Poslovni broj: Usž-1156/19-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. – S. d.d. u stečaju, S.1, kojeg zastupa opunomoćenik V. S., odvjetnik u S.2, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (ranije: Ministarstva gospodarstva), Uprave za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo, Z., u predmetu radi koncesije za izvođenje rudarskih radova, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIjn-36/17 od 5. prosinca 2018. na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2021.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIjn-36/17 od 5. prosinca 2018.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-310-01/11-03/145, urbroj: 526-03-03-01/1-13-12 od 6. veljače 2013. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja od 3. lipnja 2011., dopunjen 14. srpnja 2011. i 26. rujna 2011., za dopunu rješenja kojim je dodijeljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju gipsa „S. s.– K.).

2.               Protiv pobijane presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da u cijelosti ostaje pri tužbenim navodima, razlozima, prigovorima i prijedlozima. Ističe da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na sve tužbene navode te da nije na ispravan i zakonit način cijenio činjeničnu i pravnu građu ovog predmeta. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je rješenjem od 30. kolovoza 2002. tužitelju dodijeljena rudarska koncesija na nekretninama u eksploatacijskom polju gipsa „S. s.-K.“, za koje nekretnine je tužitelj prethodno dokazao da je riješio imovinsko-pravne odnose, nakon čega je s tuženikom sklopljen Ugovor o koncesiji za eksploataciju gipsa na tom eksploatacijskom polju, kojim ugovorom su određeni položaj, granice i veličina eksploatacijskog polja. Smatra da pobijana presuda nije dostatno obrazložena, što bi već samo po sebi trebalo biti razlogom za njezino poništenje. Predlaže da Sud usvoji žalbu uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju koji se odnose na sastav žalbe protiv presude u iznosu od 3.125,00 kuna, sudske pristojbe prema odluci suda i pripadajući PDV.

3.               Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da u istoj nema novih dokaza i činjenica temeljem kojih bi se ovaj predmet mogao drugačije riješiti te predlaže da Sud odbije žalbu.  

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja tuženika prema kojem nije moguće izdati dopunu rješenja kojim je tužitelju dodijeljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova kojom bi se proširilo područje dano u koncesiju, jer se koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina prema odredbama mjerodavnog Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 75/09., 49/11.) može dati samo na temelju provedenog javnog natječaja, slijedom čega u konkretnom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka u smislu odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.).

6.               Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zatražio dopunu rješenja tuženika od 30. kolovoza 2002. kojim mu je dodijeljena rudarska koncesija za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju „S. s. – K.“,  kojom bi se koncesija proširila na k.č.br. 971 i dio k.č.br. 946 k.o. K..

7.               Odredbom članka 46. stavka 1. Zakona o rudarstvu propisano je da se koncesijom za eksploataciju mineralnih sirovina stječe pravo eksploatacije mineralnih sirovina u gospodarske svrhe, uključivo i pravo izvođenja rudarskih radova radi eksploatacije. Prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona koncesija iz stavka 1. tog članka daje se na temelju javnog natječaja u skladu s odredbama Zakona o koncesijama.

8.               Budući da se prema citiranoj odredbi Zakona o rudarstvu koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina daje isključivo na temelju javnog natječaja te s obzirom da tim Zakonom, kao ni Zakonom o koncesijama („Narodne novine“ broj 125/08.) nije predviđena mogućnost donošenja rješenja kojim bi se na zahtjev koncesionara proširilo područje koje mu je prethodno dano u koncesiju, ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka povodom takvog zahtjeva tužitelja. Stoga je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno odbacio predmetni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

9.               S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, Sud je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.) odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

10.               Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2021.

                                                             Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.