1              Poslovni broj: Gž Ob-392/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-392/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. L. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. O., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. P. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici u Z., radi utvrđenja izvanbračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-268/16 od 18. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-268/16 od 18. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica R. L. iz Z., OIB: ..., temeljem izvanbračne stečevine, suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine označene kao stan koji je bio namijenjen za nadstojnika stambene zgrade, površine 58,13 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika, lođe, terase i balkona, u prizemlju stambene zgrade u Z., Ulica ..., sagrađene na kat. čest. br. 1731/4 k.o. Z. O., neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta koji joj pripadaju.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od petnaest dana.“

 

II. Nalaže se tužiteljici R. L., OIB: ..., da tuženiku B. P., OIB: ..., naknadi trošak ovog postupka u iznosu 27.000,00 kuna, u roku od petnaest dana."

 

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je na temelju izvanbračne stečevine suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine označene kao stan površine 58,13 m2 u prizemlju stambene zgrade u Z., Ulica ..., sagrađene na kat. čest. 1731/4 k.o. Z. O., koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i zemljišta koje joj pripadaju.

 

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je između tužiteljice i tuženika u razdoblju od 2000. do 2015. postojao visoki stupanj međusobne povezanosti, jer su živjeli skupa i zajednički snosili redovite troškove kućanstva, te su zajednički provodili slobodno vrijeme (ljetovali skupa u T., skupa provodili vikende u vikendici u L.) uz međusobnu emocionalnu i intimnu povezanost, a da takav način života je posljedica volje partnera da svoju zajednicu održe kao trajnu, pa sud zaključuje da je između tužiteljice i tuženika postojala izvanbračna zajednica koja proizvodi imovinsko-pravne učinke. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da iz Ugovora o korištenju stana od 28. veljače 1992., te 30. ožujka 2003. proizlazi da je tuženik obavljao poslove nadstojnika u stambenoj zgradi V., za što mu je na korištenje dan nadstojnički stan, koji je predmet ove parnice. Iz Ugovora o kupoprodaji stana od 22. studenog 2006. proizlazi da je tuženik s Gradom Z. sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana i to na temelju odredbi Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade ("Narodne novine", broj 22/2006 – u daljnjem tekstu: ZPSN) za iznos od 34.930,40 Eura, u 180 mjesečnih obroka od po 224,78 Eura.

 

8. Prema odredbi članka 2. stavak 1. ZPSN-a osoba koja se do 5. studenog 1996. na temelju valjane pravne osnove uselila u stan namijenjen za nadstojnika stambene zgrade i u njemu stalno stanuje, stupanjem na snagu tog Zakona stječe pravo na kupnju tog stana, a stavkom 3. je propisano da se valjanom pravnom osnovom za useljenje u nadstojnički stan smatra ugovor o obavljanju nadstojničkih poslova.

 

9. Iz navedene odredbe jasno proizlazi tko su ovlaštenici prava na otkup nadstojničkog stana, a to je osoba koja je sklopila ugovor o obavljanju nadstojničkih poslova (nadstojnik zgrade) i koja je na toj osnovi uselila u stan.

 

10. Imovina stečena radom muškarca i žene u izvanbračnoj zajednici koja je trajala dulje vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom i na diobu te imovine se odgovarajući primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova (članak 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima – "Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94; dalje u tekstu: ZBPO).

 

11. Iz stanja spisa, osobito iskaza tužiteljice o dinamici odnosa s tuženikom, proizlazi da na dan 5. studenog 1996. između stranaka nije postojala izvanbračna zajednica duljeg vremena, odnosno od posljednjeg pomirenja pa do navedenog dana njihova veza trajala je manje od tri godine, što se ne može smatrati zajednicom koja traje dulje vrijeme, slijedom čega imovinsko pravo na otkup nadstojničkog stana nije ulazilo u izvanbračnu stečevinu.

 

12. Naime, imovinsko pravo na otkup nadstojničkog stana je osobno imovinsko pravo tuženika kojeg je isti stekao radom kao nadstojnik i koji rad je obavljen prije zasnivanja bračne zajednice. Naknadnim stupanjem na snagu ZPSN-a taj status nadstojnika na dan 5. studenog 1996. daje istom imovinsko pravo na otkup nadstojničkog stana, pa stoga činjenica da je ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 22. studenog 2006. kada je sud utvrdio da je između stranaka postojala izvanbračna zajednica ne čini taj stan izvanbračnom stečevinom.

 

13. Nije u pravu tužiteljica kada se pokušavajući ostvariti pravo da je predmetni stan izvanbračna stečevina, poziva na odredbe Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/81, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93, 70/93, 14/94 – dalje: ZSO) a koje su uređivale pitanje prelaska stanarskog prava na članove kućanstva, a po prestanku korištenja stana od strane dotadašnjeg nositelja stanarskog prava (članak 67. ZSO-a). Korištenje nadstojničkog stana je usko vezano uz izvršavanje sadržaja nadstojničkog posla u zgradi zbog čega se ugovor o korištenju takvog stana i prava koji iz njega proizlaze ne mogu izjednačiti sa sadržajem stanarskog prava kao prava sui generis. Ugovor o obavljanju nadstojničkih poslova je vezan za obavljanje konkretnih poslova u zgradi od strane nadstojnika i prestankom izvršavanja ugovorenih poslova od strane nadstojnika je prestalo njegovo pravo na korištenje nadstojničkog stana. Zato nema mogućnosti analognom primjenom odredbi bivšeg ZSO-a, a koje su regulirale stanarsko pravo, tumačiti odredbe ZPSN-a (Rev-1269/10 od 8. lipnja 2011.).

 

14. Prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

 

15. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

 

16. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 14. listopada 2021.