- 1 -              Kžzd 6/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 6/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. S. A.1, opt. S. A.2, opt. E. S. i opt. F. S. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2019. broj Kzd-5/17, u sjednici održanoj 14. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. S. A.1, opt. S. A.2, opt. E. S. i opt. F. S., a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), pod toč. I. opt. S. A.1, opt. S. A.2, opt. E. S., opt. F. S. i mlt. J. S. oslobođeni su od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11., a mlt. J. S. i  kaznena djela iz čl. 158. st. 1. i 5. KZ/11. i čl. 152. st. 1. KZ/11. sve na štetu djeteta K. A.

 

1.1. Na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 6.000 EUR-a  koju su opt. S. A.1 i opt. S. A.2 ostvarili kaznenim djelom iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11.

 

1.2. Pod toč. II. izreke presude, opt. S. A.1, opt. S. A.2, opt. E. S. i opt. F. S. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 170. st. 2. KZ/11. za koje je svaki od optuženika osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, time da im je na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine optuženici ne počine novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude, optuženicima će se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, opt. S. A.1 opt. S. A.2 i opt. E. S. od 13. studenog 2014. do 6. veljače 2015., a opt. F. S. od 13. studenog 2014. do 6. veljače 2015. te od 23. travnja 2019. do 26. travnja 2019.

 

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. opt. S. A.1, opt. S. A.2, opt. E. S. i opt. F. S. dužni su naknaditi na ime troškova kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od po 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2.1. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žalbe (identičnog sadržaja) su podnijeli opt. S. A.1 po branitelju N. C., odvjetniku iz Z. i opt. S. A.2 po branitelju D. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, da se pobijana presuda "izmijeni" na način da se optuženici oslobode od optužbe.

 

2.2. Osuđujući dio prvostupanjske presude žalbama pobijaju i opt. E. S. po braniteljici I. Đ., odvjetnici iz Z., te opt. F. S. po braniteljici S. B., odvjetnici iz Z., identično u istima navodeći da žalbe podnose zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i optuženici oslobode od optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Mlt. J. S. podnio je po branitelju V. R., odvjetniku iz Z., odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) utvrđeno da je u istoj počinjena i povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. U pravu su državni odvjetnik i optuženici da je u prvostupanjskoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a osim što državni odvjetnik i optuženici E. S. i F. S. u žalbama s pravom smjeraju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.

 

7. Naime, razmatrajući u postupku izvedene dokaze, razumnom i logičnom argumentacijom, prvostupanjski sud nije našao izvjesno dokazanim da su optuženici S. A.1, S. A.2, E. S. i F. S. te mlt. J. S. počinili kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11., odnosno mlt. J. S. i kaznena djela iz čl. 158. st. 1. i 5. KZ/11. i čl. 152. st. 1. KZ/11., koja su im po optužnici državnog odvjetnika, jedinstvenim činjeničnim opisom, stavljena na teret.

 

8. Međutim, u konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud optuženike i maloljetnika oslobodio od optužbe za terećena kaznena djela, a istovremeno dio postupanja optuženika sadržanog u činjeničnom opisu oslobađajućeg dijela presude ekstrahirao te na temelju tog novog činjeničnog supstrata ustanovio da su optuženici počinili drugo kazneno djelo, ono iz čl. 170. st. 2. KZ/11., osim što je time izreka presude postala nejasna i proturječna sama sebi, prvostupanjski je sud ujedno i prekoračio optužbu.

 

9. Obrazlažući osuđujući dio presude, prvostupanjski je sud naveo da se u slučaju kaznenog djela iz čl. 170. st. 2. KZ/11. radi samo o prividno drugom objektu zaštite u odnosu na kazneno djelo iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. Smatra da je već iz samog obilježja kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. vidljivo da trgovanje ljudima nije smisao niti svrha propisivanja tog kaznenog djela, već prisilni rad i prisilni brak te da se radi upravo o objektu zaštite kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece. K tome, smisao i sadržaj čl. 106. st. 3. KZ/11. koji predstavlja kvalifikatorni element tog djela, odnosno okolnost da je isto počinjeno prema djetetu, upućuje da su upravo brak, obitelj i djeca poveznice tih kaznenih djela. Daljnju poveznicu tih kaznenih djela prvostupanjski je sud našao i kroz dokumente međunarodnog prava navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. koji upravo spominju djecu kao objekt posebne zaštite, koja su bespomoćnija od odraslih i u većoj opasnosti da postanu žrtve trgovanja ljudima, kao i da se prvenstveno moraju uzimati u obzir najbolji interesi djeteta. Sve navedeno, po stavu prvostupanjskog suda, govori u prilog zaključka o zajedničkom objektu zaštite optuženog i presuđenog kaznenog djela.

 

9.1. Argumentacija prvostupanjskog suda da kaznena djela iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. i čl. 170. st. 2. KZ/11. imaju isti objekt zaštite i da je optuženike mogao osuditi za kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života s djetetom ne može se prihvatiti.

 

10. Naime, kazneno djelo trgovanja ljudima iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. nalazi se u glavi Kaznenog zakona u kojoj su propisana kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva. Iz zakonskog teksta tog kaznenog djela razvidno je da se njime štiti žrtva od iskorištavanja njezinog prisilnog rada ili služenja, uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, iskorištavanja za prostituciju ili druge oblike spolnog iskorištavanja uključujući i pornografiju, sklapanje nedozvoljenog ili prisilnog braka, uzimanje dijelova njezinog tijela ili radi njezinog korištenja u oružanim sukobima ili radi činjenja protupravne radnje. Dakle, navedenim se kaznenim djelom štiti ljudsko dostojanstvo od najgrubljih, nečovječnih načina njegova kršenja propisivanjem više modaliteta njegovog počinjenja, a koji nisu samo prisilni rad i prisilni brak, kako to apostrofira prvostupanjski sud.

 

10.1. Kazneno djelo iz čl. 170. st. 2. KZ/11. smješteno je u glavu Kaznenog zakona u kojoj su predviđena kaznena djela protiv braka, obitelji i djece te se njime štiti dijete mlađe od šesnaest godina od preranog upuštanja u partnerski/izvanbračni život s drugom osobom, dakle štiti se pravo djeteta na nesmetani rast i razvoj.

 

10.2. Razvidno je stoga da se radi o dva potpuno različita kaznena djela sa sasvim različitim objektom zaštite, pri čemu je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda da ih u dovoljnoj mjeri povezuje okolnost što se u konkretnom slučaju radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela trgovanja ljudima koje je počinjeno prema djetetu (čl. 106. st. 3. KZ/11.), a kod kaznenog djela iz čl. 170. st. 2. KZ/11. kao žrtva se pojavljuje upravo dijete. Naime, kod kaznenog djela iz čl. 106. st. 1. i 3. KZ/11. objekt zaštite je daleko širi, a ishodište mu je zaštita ljudskog dostojanstva svake osobe, neovisno o njezinoj dobi, dok je okolnost da je djelo počinjeno prema djetetu samo jedan od njegovih kvalificiranih oblika.

 

10.3. Stajalište je pravne teorije i sudske prakse da sud može osuditi optuženika za drugačije djelo nego što je ono koje je predmet optužbe, ali ga ne može osuditi za drugo djelo od onog za koje je optužen. O drugom kaznenom djelu raditi će se u slučajevima sasvim drugog napadnutog ili zaštitnog objekta, sasvim različite namjere, motiva ili cilja, druge posljedice i slično, pri čemu radnja izvršenja može biti i ista ili slična. U konkretnom se slučaju iz gore izloženih razloga u osuđujućem dijelu presude radi o drugom, a ne drugačijem kaznenom djelu od onog koje je optuženicima bilo stavljeno na teret, zbog čega nije očuvan objektivni identitet optužbe i presude.

 

11. Kada je prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na terećena kaznena djela treba  izreći oslobađajuću presudu, pri čemu nije došlo do izmjene optužbe od strane državnog odvjetnika na način da bi se istima stavljalo na teret kazneno djelo iz čl. 170. st. 2. KZ/11., prvostupanjski sud nije mogao optuženike osuditi za to drugo kazneno djelo čime je prekoračio optužbu i počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP/08.

 

12. Stoga je, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-VIII, prvostupanjsku presudu trebalo u cijelosti ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud uzeti za osnovu prijašnju optužnicu te nakon što provede iznova sve dokaze donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, vodeći računa o propustima na koje je ukazano ovom odlukom.

 

Zagreb, 14. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.