1

                            Poslovni broj: 7 Gž-628/2021-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., (s prebivalištem u R.), OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica B. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. Bolnica iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. V. odvjetnik u Z. i 2. Zavod iz Z.,  OIB:…, radi utvrđenja diskriminacije, uznemiravanja, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sesvetama broj 5 Pn-739/2019-64 od 16. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

1.        Žalbe tužitelja i 2. tuženika su djelomično osnovane i djelomično neosnovane, dok je žalba 1. tuženika neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama broj 5 Pn-739/2019-64 od 16. travnja 2021. (točka I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX i X izreke)

 

a)     potvrđuje:

-          u točki I izreke,

-          u točki III izreke,

-          u točki IV izreke,

-          u dijelu točke VI izreke kojim je naloženo 2. tuženiku da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama  tekućim od 19. listopada 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku 15 dana,

-          u točki VII izreke,

-          u dijelu točke VIII izreke kojom je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete od strane 1. tuženika u iznosu od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos od 19. listopada 2018. do isplate.

 

b)     preinačuje:

-          u točki II izreke te sudi:

Utvrđuje se da je 1. tuženik diskriminirao, poticao druge na diskriminaciju i uznemiravao tužitelja, te mu se nalaže da prestane s takvim postupanjem i zabranjuje mu se ubuduće poduzimati radnje kojim se krše ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude uznemiravan u roku od 15 dana,

-          u točki V izreke te sudi:

Nalaže se 1. tuženiku da na dosuđeni iznos od 3.000,00 kuna je dužan isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate  (kako je to navedeno u točki IV izreke pobijane odluke koja je u tom dijelu i potvrđena) za razdoblje od 21. rujna 2017. do 18. listopada 2018. i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku 15 dana,

-          u preostalom dijelu točke VI izreke kojim je naloženo 2. tuženiku da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan,

-          u preostalom dijelu točke VIII izreke kojim je odbijen tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate na način da se nalaže 1. tuženiku da solidarno s 2. tuženikom naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku 15 dana

-          u točki IX i X izreke (kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka) tako da sada iste glase:

Nalaže se 1. i 2. tuženiku da tužitelju solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 6.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2021. do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

 

II Odbijaju se zahtjevi stranaka da im protivna stanka naknadi troškove žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

" I Utvrđuje se da je 2. tuženik Zavod, poticao druge na diskriminaciju i uznemiravao tužitelja, te mu se nalaže da prestane s takvim postupanjem i zabranjuje mu se ubuduće poduzimati radnje kojim se krše ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude uznemiravan, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se u odnosu na 1. tuženu Bolnicu utvrdi da je ista diskriminirala, poticala druge na diskriminaciju i uznemiravala tužitelja, te da se naloži 1. tuženoj da prestane s takvim postupanjem i zabrani joj se ubuduće poduzimati radnje kojim se krše ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude uznemiravan, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se u odnosu na 1. tuženu Bolnicu utvrdi da je račun broj … od 21. rujna 2017. izdan tužitelju od strane 1. tuženika Bolnice nezakonit.

IV Nalaže se 1. tuženiku da tužitelju vrati iznos od 3.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu 1. tuženik na iznos od 3.000,00 kuna plati zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2017. do 18. listopada 2018., kao neosnovan.

VI Nalaže se 2. tuženiku Zavodu da naknadi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete od strane 2. tuženika preko dosuđenih 20.000,00 kuna do zatraženih 40.000,00 kuna, odnosno za iznos od 20.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan.

VIII Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske štete od strane 1. tuženika u iznosu od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos kao neosnovan.

IX Tužitelj je dužan 1. tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 11.875,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

X Drugo tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

2.     Protiv te odluke stranke su izjavile pravodobne i dopuštene žalbe s tim da tužitelj pobija točku II, točku III, točku V, točku VII, točku VIII, točku IX i točku X izreke, 1.tuženik točku IV izreke, a 2. tuženika što proizlazi iz sadržaja žalbe točku I, točku VI i točku X izreke (dakle u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu) žalbe se  izjavljuju iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te se traži da se iste uvaže i postupi sukladno traženjima, a tužitelj i 1.tuženik su zatražili troškove žalbe.

 

3.               Na žalbe je odgovoreno.

 

4.     Žalba tužitelja i 2. tuženika djelomično su osnovane a djelomično neosnovane, dok žalba 1. tuženika nije osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje diskriminacije (deklaratorni antidiskriminacijski zahtjev) zahtjev za zabranu diskriminacije (prohibitivni antidiskriminacijski zahtjev) i to u odnosu na 1. i 2. tuženika, potom zahtjev da je račun koji je izdao 1. tuženik nezakonit, zahtjev za povrat plaćenog iznosa po predračunu 1. tuženika za izvršenu operaciju, te zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u odnosu na 1. i 2. tuženika.

 

6.     Prvostupanjski sud je na temelju obimne rasprave građe utvrdio da je tužitelj liječen kod 1. tuženika gdje je istom obavljen operacijski zahvat mastektomije (odstranjenje obje dojke) da je za operacijski zahvat tužitelj morao platiti na temelju predračuna 1. tuženika iznos od 3.000,00 kuna, nakon čega je 1. tuženik izdao račun od 21. rujna 2017. na iznos od 7.661,18 kuna, da je tužitelj transrodna osoba što proizlazi iz rješenja Ureda državne uprave Primorsko-goranske županije  od 10. svibnja 2017. i medicinske dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi da se vodi pod šifrom F64 koja prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti predstavlja transseksualizam-želju da netko živi i bude prihvaćen kao osoba suprotna spola, obično povezana s osjećajem nelagode u neprikladnosti vlastitog anatomskog spola i sa željom da na kirurški i hormonalni način tijelo postane željenog spola, dok sama šifra F64 predstavlja poremećaj spolnog identiteta. Dalje prvostupanjski sud utvrđuje da su saslušani svjedoci A. K., K. M., P. S. i M. G. također transseksualne osobe te da su iste obavile operaciju mastektomije u Bolnici (1.tuženik) uz šifru F64 i to uz uputnicu liječnika opće prakse, te da za tu operaciju ništa nisu platili odnosno da je za troškove te operacije terećen 2. tuženik, te da iz iskaza svjedokinje A. M., zaposlenice 1. tuženika kao voditeljice Odsjeka za bolnički obračun da su u vezi plaćanja ovih operacija problemi nastali u 2017. kada je 2. tuženik vratio račune a što potvrđuje i svjedok dr. S. B. koji je i izvršio operaciju nad tužiteljem a koji među inim tvrdi da je u razdoblju od 2011. do 2016. zahvat mastektomije vršio na dvadesetak transseksualnih osoba te da su takve operacije obavljene na trošak 2. tuženika.

 

6.1. Uzimajući u obzir takva utvrđenja tj. da su druge transrodne osobe upravo zato što su transrodne osobe obavile operaciju mastektomije kod 1. tuženika na teret 2. tuženika, a to nije bilo omogućeno tužitelju koji je obavio istu operaciju iz istih razloga jer je za operativni zahtjev morao predujmiti tj. platiti 3.000,00 kuna da bi se obavila ta operacija prvostupanjski sud smatra da je isti bio diskriminiran na način da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji (članak 2. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije-"Narodne novine", broj: 85/08, 112/12-dalje: ZSD), te smatra da je za istu odgovoran samo 2. tuženik koji je poticao 1. tuženika na diskriminaciju te time i uznemirio tužitelja, odnosno da je 2. tuženik vraćao račune za takve operacije te prisilio 1.tuženika da traži od tužitelja da snosi troškove takve operacije. A kako iz iskaza svjedokinje I. Ž., psihologa kao stručne osobe proizlazi da je navedena operacija nužna za psihičko zdravlje tužitelja odnosno da je kirurški zahvat medicinski tretiran i da se ne može smatrati estetskim i kozmetičkim zahvatom to utvrđuje da je 2. tuženik stavio tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge transrodne osobe sa dijagnozom F64, te u odnosu na 2. tuženika prihvaća tužbeni zahtjev, dok u odnosu na 1. tuženika odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan sa obrazloženjem datim pod točkom 26. pobijane odluke.

 

6.2. U odnosu na točku III izreke pobijane odluke koji je zahtjev odbijen (da bi račun 1. tuženika bio nezakonit) prvostupanjski sud navodi da isti nije u suprotnosti sa zakonom odnosno da 1. tuženik nije mogao postupiti drugačije nego zatražiti plaćanje računa od tužitelja u situaciji kada 2. tuženik nije želio platiti takve račune za operaciju mastektomije transrodne osobe u 2017.

 

6.3. Što se tiče zahtjeva za isplatu plaćenog iznosa od 3.000,00 kuna po predračunu prije izvršene operacije, a kako je utvrđena diskriminacija tužitelja od strane 2. tuženika prvostupanjski sud smatra da postoje elementi stjecanja bez osnove u odnosu na 1. tuženika te dosuđuje zatraženi iznos tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od 19. listopada 2018. (dan podnošenja tužbe) do isplate, dok u preostalom dijelu a glede zatraženih zakonskih kamata odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan (sve sa obrazloženjem kako je to navedeno u točkama 34.-37. pobijane odluke).

 

6.4. Glede zahtjeva za naknadu neimovinske štete prvostupanjski sud isti u cijelosti odbija u odnosu na 1. tuženika kao neosnovan (točka 31. obrazloženja pobijane odluke) jer nije utvrđeno diskriminatorno postupanje 1. tuženika, dok u odnosu na 2. tuženika dosuđuje iznos od 20.000,00 kuna, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan sa obrazloženjem navedenim u točkama 27.-30. pobijane odluke.

 

7.     To sve dovode u pitanje žalbe stranaka pobijajući odluku u onim dijelovima u kojima nisu uspjele u ovoj parnici.

 

8.     Kako se pobija odluka i zbog bitnih povreda parničnog postupka s tim što žalbe ukazuju na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, za navesti je da ovu povredu ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

 

9.     Ispitujući dalje pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda odredbi parničnog postupka navedenih u tom članku.

 

10. Glede zahtjeva tužitelja koji se odnosi na diskriminaciju (točka I i II izreke pobijane odluke) ovaj dio odluke pobijaju tužitelj i tuženik dakako u onom dijelu u kojem nisu uspjeli u postupku. Tako 2. tuženik pokušava dovesti u pitanje pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda tvrdeći i dalje da nije mogao diskriminirati tužitelja jer nije ovlašten odlučivati o tome koja pružena zdravstvena usluga je medicinski indicirana a samim time i opravdana, te da se u konkretnom slučaju radilo isključivo o estetskom operativnom zahtjevu a da je to tako proizlazi iz iskaza svjedoka dr. Z. S. koji je u kritično vrijeme bio predstojnik Klinike za plastičnu rekonstrukciju i estetsku kirurgiju 1. tuženika. No, svi ovi navodi ne mogu se prihvatiti jer je prvostupanjski sud dao razloge zašto ne prihvaća iskaz svjedoka dr. Z. S., koje razloge prihvaća i ovaj sud i kojima se u bitnome nema što za dodati (točka 20. obrazloženja pobijane odluke), te da je tijekom postupka neprijeporno a temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je pružena zdravstvena usluga medicinski indicirana odnosno da se ne radi o estetskoj operaciji. A da je usluga medicinski indicirana proizlazi iz činjenice da je i tužitelj kao i ostale transrodne osobe-svjedoci koji su saslušani (navedeni u točki 6. obrazloženja ove odluke) prije operacije mastektomije imali nalaze psihologa, psihijatra i endokrinologa te temeljem tih nalaza i uputnice liječnika opće prakse upućeni da obave operaciju mastektomije. Uostalom svjedokinja I. Ž. - psiholog decidirano tvrdi da se kirurški zahvat koji je izvršen nad tužiteljem ne može tretirati kao estetski kozmetički zahvat već je taj zahvat bio nužan za psihičko zdravlje tužitelja. Prema tome žalba 2. tuženika glede ovog dijela tužbenog zahtjeva nema svog opravdanja.

 

10.1.      U odnosu na žalbu tužitelja kojom se pobija odluka prvostupanjskog suda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da bi i 1. tuženik počinio diskriminaciju, za istaknuti je da je žalba u pravu jer je prvostupanjski sud iz pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak da u odnosu na 1. tuženika nema diskriminatornog postupanja. To iz razloga jer kod utvrđene činjenice da se ne radi o estetskoj operaciji već o medicinsko opravdanoj operaciji koja je medicinski indicirana te da su se isti takvi operativni zahvati vršili nad transseksualnim osobama na terete 2. tuženika do kraja 2016. , te bez obzira što je 2. tuženik početkom 2017. vratio 1. tuženiku nekoliko računa za takve operacije postupanje 1. tuženika u konkretnom slučaju kada uvjetuje izvršenje operacije plaćanjem iznosa od 3.000,00 kuna, a što je sve bilo protivno pravilima medicinske struke i dosadašnjoj praksi ukazuje da nije imala nikakvo legitimno opravdanje za takvo postupanje te da je tužitelj i od strane 1. tuženika bio diskriminiran, i to na način da je stavljen u nepovoljniji položaj od druge transseksualne osobe od kojih nije traženo da prije operacije uplate određeni iznos a sve kako bi se operacija izvršila. Dakle na ovaj način i 1. tuženik je ovakvim postupanjem diskriminirao tužitelja i istog uznemiravao sukladno članku 2. stavak 1. ZSD-a slijedom čega je i trebalo preinačiti točku II izreke pobijane odluke te prihvatiti tužbeni zahtjev i u odnosu na 1. tuženika, odnosno utvrditi diskriminirajuće postupanje, zatim da se prestane s takvim postupanje i zabraniti ubuduće poduzimanje radnje koje bi mogle uznemiriti tužitelja.

10.2.      Kako 2. tuženik a što je već rečeno dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje glede ovog dijela tužbenog zahtjeva (diskriminacije), za istaknuti je da u konkretnom slučaju tužitelj trebao dokazati da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj i da je došlo do izravne diskriminacije što je tužitelj na razini vjerojatnosti i dokazao jer se u usporedivoj situaciji (sa ostalim transseksualnim osobama) stavljen u nepovoljniji položaj. Dakle došlo je do nejednakog postupanja kako 1. tuženika, tako i 2. tuženika, u odnosu na ostale transseksualne osobe što znači da je motiv postupanja 1. i 2. tuženika upravo istaknut ovom diskriminacijom, pa je shodno tome nadalje teret dokaza da diskriminacije nije bilo prešao na 1. i 2. tuženika koji nisu dokazali da iste nije bilo (sve sukladno članku 20. ZSD-a).

 

11. Što se tiče žalbenog navoda tužitelja koji dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda u točki III izreke (da je račun 1. tuženika nezakonit-koji zahtjev je odbijen kao neosnovan) za istaknuti je da je prvostupanjski sud u točki 33. obrazloženja prvostupanjske odluke dao razloge zašto isti zahtjev u tom dijelu odbija, a što prihvaća ovaj sud, s tim da ta odluka nije dovedena u pitanje žalbom tužitelja.

 

12. Glede točke IV i V izreke pobijane odluke, s tim da točku IV izreke pobija 1. tuženik, a točku V izreke tužitelj, za istaknuti je da  kod presuđenja da se i 1. tuženik kritične zgode diskriminatorski odnosio prema tužitelju što je navedeno pod točkom 10.1. obrazloženja ove odluka, to je 1. tuženik bez pravnog osnova stekao ovaj iznos od 3.000,00 kuna te taj iznos treba isplatiti tužitelju i to s obzirom da to da je nesavjestan u trenutku kada je primio taj iznos od tužitelja (21. rujna 2017.) pa je s tim u vezi u pravu žalba tužitelja da zbog pogrešne primjene materijalnog prava nisu dosuđene zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2017. do 18. listopada 2018., a sve to s obzirom na odredbe iz članka 1111. stavak 1. i 1115. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). 

 

13. U odnosu na zahtjev za naknadu štete i to neimovinske štete koju je zatražio tužitelj kao žrtva diskriminacije od strane 1. i 2. tuženika baš iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je osjećao nelagodu, da je bio na rubu snaga što se tiče psihičkog stanja i funkcioniranja u društvu, da je imao manjak samopouzdanja projicirajući buduća slična postupanja i neugodnosti koja iz toga proizlaze tako da je došlo u konkretnom slučaju do povrede prava osobnosti tužitelja u vidu povrede prava na duševno zdravlje i dostojanstvo tako da je opravdano tužitelju i dosuditi novčanu naknadu. Kada se uzme u obzir kakve su posljedice ove diskriminacije od strane 1. i 2. tuženika odnosno sve elemente odlučne za  njezino određivanja u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a dakle okolnosti čitavog slučaja da je djevojka tužitelja bila upoznata sa samim događajem kao i druge transrodne osobe kod kojih se tužitelj morao raspitivati da li su takvu operaciju morali plaćati ovaj sud smatra a dakako cijeneći i posljedice ovakve diskriminacije od strane 1. i 2. tuženika da je primjerena naknada od 10.000,00 kuna koju su solidarno dužni tužitelju isplatiti 1. i 2. tuženici. Pri tome je za istaknuti da je ovaj iznos u skladu sa važećom sudskom praksom u ovakvim i sličnim slučajevima cijeneći posebno posljedice ovakve diskriminacije.

 

13.1.      Dakle žalba tužitelja a glede ovog dijela tužbenog zahtjeva ima svog opravdanja u dijelu koji se odnosi na 1. tuženika odnosno da se i taj tuženik i to zajedno s 2. tuženikom obveže na naknadu imovinske štete no nema opravdanja kada traži da se dosudi zatraženi iznos neimovinske štete (40.000,00 kuna). Što se pak tiče visine neimovinske štete ovaj sud smatra da sve preko dosuđenog iznosa od 10.000,00 kuna bi pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Nasuprot tome, mada žalba 2. tuženika u tom dijelu glede visine dosuđene neimovinske štete nije konkretizirana, na štetu 2. tuženika povrijeđeno je materijalno pravo pa je povodom te žalbe i trebalo preinačiti odluku glede visine neimovinske štete te obvezati 1. i 2. tuženika da solidarno (članak 1107. ZOO) naknade neimovinsku štetu tužitelju u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je to zatraženo (od dana podnošenja tužbe).

 

13.2.      Mada žalba tužitelja u žalbi ustraje da je trebalo provesti i dokaz medicinskog vještačenja kojim bi se povrh naknade radi povrede dostojanstva utvrdila i povreda prava na duševno zdravlje, a  što bi dovelo do prihvaćanja tužbenog zahtjeva u cijelosti u ovom dijelu, za istaknuti je da je prvostupanjski sud opravdano odbio taj prijedlog, dao je razloge za to (točka 29. obrazloženja pobijane odluke) a te razloge prihvaća i ovaj sud.

 

14. Žalbama se pobijaju i odluke o troškovima (točka IX i X izreke pobijane odluke), te uzimajući u obzir uspjeh stranaka u postupku odnosno da je tužitelj glede pravnog osnova gotovo u cijelosti uspio u postupku (istina ne glede zahtjeva da je račun nezakonit ali u vezi toga nisu nastali nikakvi troškovi) te glede visine za 30% (13.000,00 kuna : 43.000,00 kuna) to je ukupan uspjeh tužitelja 65% a kako je trošak tužitelja pravilno odmjeren u iznosu od 10.000,00 kuna (točka 39. obrazloženja pobijane odluke; što ne dovode u pitanje žalbe tužitelja i 1. i 2. tuženika) to je 65% tog iznosa 6.500,00 kuna, te je trebalo preinačiti odluku o troškovima na način da su 1. i 2. tuženik solidarno (članak 161. stavak 3. ZPP-a)  dužni naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 6.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. travnja 2021. do isplate.

 

15. Zatraženi su i troškovi žalbenog postupka, no uzimajući u obzir uspjeh žalitelja u žalbenom postupku te uzevši u obzir konačni uspjeh istih u ovom postupku odlučeno je da se ti zahtjevi odbiju kao neosnovani odnosno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka te je i odlučeno kao u izreci pod točkom II.

 

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a) temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a a pod točkom I b) temeljem članka 373. točka 2. i 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 13. listopada 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković