- 1 -              Rev 382/2019-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 382/2019-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. B., OIB …, iz V., koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., protiv tuženice S. V., vlasnice obrta E. V., OIB …, V., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u V., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-30/2017-3 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pr-39/2016-19 od 13. srpnja 2017., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-30/2017-3 od 7. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj Pr-39/2016-19 od 13. srpnja 2017., osim u dijelu koji se odnosu odluku o troškovima postupka.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužiteljice u dijelu kojim se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u drugostupanjskoj presudi naznačenoj u uvodu ovog rješenja.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je tuženica kao vlasnica obrta E. otkazala tužiteljici ugovor o radu, nezakonita, te da radni odnos nije prestao.

 

2. Odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se ona vrati u radni odnos u obrta E., te da se naloži tuženici platiti joj naknadu u visini izgubljene plaće od 15. studenog 2014. do ponovnog stupanja tužiteljice na rad, odbijen je i tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži sudski raskid ugovora o radu, te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 8 plaća u minimalno bruto iznosu od 3.017,61 kn mjesečno.

 

3. Prvostupanjskom presudom naloženo je, također, tužiteljici nadoknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

 

4. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

 

5. Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preinače.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija nije osnovana.

 

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužiteljica 7. srpnja 2014. zasnovala radni odnos u obrtu E., koji je u vlasništvu tuženice, da joj je 18. listopada 2014. uručena odluka o otkazu ugovora o radu, s otkaznim rokom od 15. listopada 2014. do 14. studenoga 2014., da je 20. studenoga 2014. tužiteljica podnijela prigovor protiv odluke o otkazu ugovora o radu, da je bila a bolovanju u razdoblju od 22. listopada 2014. do 14. studenoga 2014., dakle, da je prije odlaska na bolovanje radila svega tri tjedna, da je tuženiku za tehnološki proces trebao drugi radnik, te je tužena na poslove tužiteljičinog radnog mjesta pomoćnog pekara bila prisiljena zaposliti drugog radnika radi organizacije redovnog poslovanja s obzirom da je i sama tuženica u to vrijeme bila na porodiljnom dopustu.

 

9. Drugostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju postojao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu jer se radi o situaciji kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da radi kontinuiteta u tehnološkom procesu poveća ili smanji broj radnika, odnosno, da, kao u konkretnom slučaju, umjesto odsutnog radnika zaposli drugog radnika.

 

10. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) jer je otkaz ugovora o radu tužiteljici dan nakon stupanja na snagu tog propisa pa nisu odlučne odredbe Zakona o radu koji je važio prije navedenog propisa, iako su bitne odredbe identične u oba zakona.

 

11. Tužiteljica u reviziji prije svega prigovara da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP, međutim, odlučne činjenice su utvrđene u skladu s navedenim odredbama, pa prema ocjeni ovog revizijskog suda, revizija u ovom dijelu nije utemeljena.

 

12. Revident također tvrdi da je drugostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. ZPP, međutim, nije određeno navedeno u čemu bi se te povrede konkretno sastojale.

 

13. Također, revidentica u reviziji prigovara da otkaz ugovora o radu nije dan u propisanoj formi, međutim, ne navodi se u čemu se sastoji odstupanje od propisane forme u kojoj se daje otkaz ugovora o radu.

 

14. Također, tužiteljica prigovora da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu, a iz obrazloženja odluke o otkazu da proizlazi da "radnica prestaje s radom jer nije ispunila radne obveze i zadatke koji su se od nje očekivali".

 

14.1. Međutim, bez obzira na to što je u pisanoj ispravi kojom je otkazan ugovor o radu zaista naznačeno da "radnica prestaje s radom jer nije ispunila radne obveze i zadatke koji su se od nje očekivali", iz ostalog dijela navedene isprave i utvrđenih činjenica utvrđeno je da je tuženica dala tužiteljici poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR.

 

14.2. Tužiteljica, također, prigovara da nema nikakvih razloga u drugostupanjskoj odluci koji se odnose na odbijanje tužiteljičinog zahtjeva na sudski raskid ugovora o radu, međutim, potpuno je jasno da je taj zahtjev odbio zbog toga što je prethodno odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu nezakonita, a jedino u slučaju da je taj zahtjev (za utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu) prihvaćen, tada bi bilo osnovano eventualno prihvatiti tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

14.3. Također, tužiteljica prigovara da nije obrazloženo odbijanje prijedloga za određivanje privremene mjere, međutim, iz revizije ne proizlazi da bi odluka o privremenoj mjeri uopće bila pobijana revizijom.

 

15. U pogledu ostalih razloga revizije ovaj revizijski sud se poziva na razloge iz drugostupanjske presude (čl. 396.a st. 1. ZPP), a treba dodati i to da okolnost da je tuženica na radnom mjestu tužiteljice zaposlila drugog radnika, nije od odlučnog utjecaja jer se može smatrati, kao u konkretnom slučaju, opravdanim razlogom za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radniku kada su iz ekonomski opravdanih razloga poslovi koje je on do tada obavljao povjereni drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

 

16. Dakle, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

17. Revizijom tužiteljica posebno osporava zakonitost odluke o troškovima postupka, međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015., zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizija odbačena u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.