Poslovni broj: 78 Pž-3030/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3030/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H., OIB …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Frana Kurelca 3, protiv tuženika J. T. d.o.o. M. L., D. 1, OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici B. K. i M. M. J., odvjetnici iz M. L., L. brodograditelja 23, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. u pobijanoj točki II. njene izreke, te u dijelu pobijane točke III. izreke, kojom je određeno da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik k.č. br. 9361/1 upisane u zk.ul. br. 6065 k.o. Mali Lošinj površine 2809 m2 u naravi šuma i zgrada u 1687/2809 idealnog dijela.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. u pobijanoj točki I. njene izreke i u dijelu točke II. izreke te sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik nekretnine k.č. br. 8863 upisane u zk.ul. br. 5931 k.o. M. L. površine 22254 m2 u naravi sanitarni čvor, terasa, šuma, 30 bungalova i šuma u 770/22254 idealnog dijela.

Tuženik je dužan trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik nekretnina k.č. br. 8863 upisane u zk.ul. br. 5931 k.o. M. L. površine 22254 m2 u naravi sanitarni čvor, terasa, šuma, 30 bungalova i šuma u 770/22254 idealnog dijela"

r i j e š i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021.

II. Preinačuje se točka II. izreke rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. i rješava:

Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-450/2020-56 od 30. travnja 2021. utvrđeno je tužiteljevo suvlasništvo na nekretninama (točke I. i II. izreke presude), te je naloženo tuženiku trpjeti uknjižbu tog prava u zemljišne knjige (točka III. izreke presude), dok je rješenjem odbijen prigovor apsolutne nenadležnost (točka I. izreke rješenja), a tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn (točka II. izreke rješenja). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako nije sporno da prilikom pretvorbe hotelskog poduzeća „J.“ M. L. u vrijednost društvenog kapitala nije procijenjeno 770 m2 nekretnine k.č. br. 8863 upisane u zk.ul. 5931 k.o. M. L. (sada 770/22254 idealnog dijela) kao i 1687 m2 nekretnine k.č. br. 9361/1 upisane u zk.ul. 6065 k.o. M. L. (1687/2809 idealnog dijela). Prema čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenog u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine" broj 92/10; dalje: Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu) turističko zemljište odnosno građevine u kampovima čija vrijednost je u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije je suvlasništvo Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine, pa je presuđeno kao u izreci.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika ne postoji, jer ako je ista zasnovana na zakonu, tada ne bi bilo potrebno voditi spor. Smatra kako se stvarno vlasništvo svih nekretnina prema Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20) postupak može voditi samo pred nadležnim Ministarstvom, ali ne i sudom, zbog čega je njegov prigovor apsolutne nenadležnosti suda osnovan. Nadalje, smatra i kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, posebno u odnosu na česticu zemlje 8857 koja je pripojena sadašnjoj čestici 8863, jer je takav zahtjev protivan dosadašnjoj praksi. Naime, navodi kako je pobijanom presudom Republika Hrvatska utvrđena ne samo suvlasnicom zemljišta koje nije uneseno u pretvorbu, već i objekata koji jesu i koji se nalaze u vlasništvu tuženika. Nadalje, smatra kako je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka jer sud ne navodi dokaze koje je izvodio niti što je iz njih zaključio, a sud vještaku nije omogućio uvid u spis Općinskog suda u Malom Lošinju, pa je i činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, s obzirom na to da vještak nije imao parcelacijski elaborat kojim   je došlo do cijepanja čestice površine 770 m2. Predlaže preinačiti presudu i rješenje, odnosno iste ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Uz žalbu dostavlja i preslike odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koje smatra da potvrđuju njegove navode.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Nadalje, pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika, pa nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. U odnosu na pitanje prigovora apsolutne nenadležnosti, ovaj sud ukazuje kako se odredbe čl. 16.-20. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odnose prvenstveno na pitanje razvrgnuća suvlasničke zajednice, dok u ovom konkretnom slučaju tuženik osporava suvlasničko pravo tužiteljice, a u zemljišnim je knjigama upravo tuženik upisan kao samovlasnik nekretnina u cijelosti. Ono što može stvarati zabunu prilikom pitanja nadležnosti jest moguće tumačenje odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu i čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu. Prema čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, u suvlasništvu je Republike Hrvatske i trgovačkog društva. S druge strane, čl. 16. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu predviđa razvrgnuće suvlasničke zajednice između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu osnovana temeljem čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj: 92/10), bila ona upisana u zemljišnu knjigu ili ne. Međutim, odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ne sprječavaju dovršetak parničnih postupaka pokrenutih radi utvrđenja (su)vlasništva između Republike Hrvatske i turističkog društva na turističkom zemljištu, jer to ne proizlazi iz prijelaznih i završnih odredbi tog Zakona ili samog Zakona.

8. S obzirom na to da tuženik niti ne tvrdi da bi pred nadležnim Ministarstvom bio pokrenut postupak iz čl. 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, njegov prigovor apsolutne nenadležnosti nije osnovan, pa je odbijena njegova žalba protiv točke I. izreke rješenja (čl. 380. t. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a).

9. Činjenično stanje bitno za donošenje odluke nije sporno, jer su još pravni prednici tuženika J. H. d.o.o. M. L. i J. K. d.o.o. M. L., u odgovoru na tužbu, ustvrdili da je zkč. 8863 nastala spajanjem zkč. 8857 u površini od 770 m2 i zkč. 8863 u površini od 5482 m2 što da je provedeno u postupku kod Općinskog suda u Malom Lošinju pod brojem Z-431/92, dok je u predmetu broj Z-433/92 da je došlo do daljnjeg pripajanja tako da čestica zkč. 8863 sada ima površinu 22254 m2. Nadalje, prema navodima pravnih prednika tuženika, očitom omaškom Fonda za privatizaciju nekretnina zkč. 8863 procijenjena je u površini od 5482 m2, a ne u stvarnoj površini od 6252 m2, te su predložili isplatu vrijednosti 770 m2 zemljišta kolika je bila ranija površina zemljišta zkč. 8857, a koja nije procijenjena u postupku pretvorbe. Dakle, između stranaka nije sporno da dio sadašnje čestice 8863 upisane u zk.ul. 5931. k.o. M. L., u površini od 770 m2 nije procijenjena u postupku pretvorbe.

10. Nadalje, tuženici su učinili nespornim i da dio površne čestice 9361/1 upisane u zk.ul. 6065 k.o. M. L. u površini od 1687 m2 nije procijenjen u postupku pretvorbe.

11. Dakle, činjenično stanje u odnosu na površine čestica koje nisu obuhvaćene pretvorbom je nesporno između stranaka, te je na tako utvrđene činjenice potrebno primijeniti materijalno pravo, imajući u vidu kako je u postupku privatizacije vrijednost nekretnina procijenjena samo djelomično, ali i kasnije spajanje nekih čestica.

12. Primjenom čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu građevine u kampovima odnosno turističko zemljište čija vrijednost je u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine.

13. Imajući u vidu kako je čestica zkč. 9361/1 i dalje upisana u zk.ul. 6065 k.o. M. L. u ukupnoj površini od 2809 m2, dok ista u površini od 1687 m2 nije procijenjena u postupku pretvorbe, primjenom čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu u tom dijelu doista postoji suvlasništvo RH i tuženika, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u točki II. izreke presude, te u dijelu točke III. izreke kojom je odredio upis vlasništva.

14. No, u odnosu na sadašnju česticu kčbr. 8863 upisane u zk.ul. 5931. k.o. M. L. činjenična situacija je bitno drugačija. Naime, u trenutku procjene u postupku privatizacije ista je imala površinu od 6252 m2, a sastojala se od sanitarnog čvora od 55 m2 , terase od 33 m2 i šume od 6164 m2, pri čemu površina od 770 m2 nije procijenjena u postupku pretvorbe. No, čestice zkč. 8863 (djelomično procijenjene u kapitalu u površini od 5482 m2), te zkč. br. 8817, zkč. br. 8818, zkč. br. 8819, zkč. br. 8820/1, zkč. br. 8820/2, zkč. br. 8821/1, zkč. br. 8821/2, zkč. br. 8822, zkč. br. 8864 (sve u cijelosti procijenjene, skupa s građevinama) spojene su u jednu česticu zkč. 8863 u postupku Z-433/92, što nije sporno između stranaka. Stoga sadašnja čestica zkč. 8863 ima površinu od ukupno 22254 m2 i sastoji se od sanitarnog čvora, terase, šume, 30 bungalova i šume.

15. Prema čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Nadalje, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (čl. 37. st. 1. ZV-a).

16. Drugim riječima, prihvaćanjem ovakvog tužbenog zahtjeva u odnosu na sadašnju česticu zkč. 8863 tužiteljica bi postala suvlasnica u idealnom dijelu cijele čestice i svih građevina na njoj, uključujući i bungalove te ostali dio nekretnine, koji su procijenjeni u postupku pretvorbe, dok bi, po čl. 6. st. 2. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu imala samo pravo suvlasništva na 770/6252, i to u odnosu na sanitarni čvor od 55 m2, terasu od 33 m2 i šumu od 6164 m2, koji su tada sačinjavali zkč. 8863.

17. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na točku I. i dio točke III. izreke presude, koji se odnosi na upis suvlasništva na sadašnjoj čestici zkč. 8863 i upis tog suvlasništva u zemljišne knjige u odnosu na sadašnje zemljišno knjižno stanje.

18. Slijedom navedenog, prvostupanjska je presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (čl. 368. st. 1. i čl. 373. ZPP-a).

19. Kako je tužitelj uspio u dijelu svog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva i upis istoga u zemljišne knjige na jednoj čestici, dok je u odnosu na drugu tužbeni zahtjev odbijen, ovaj sud smatra da su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima.

20. Slijedom navedenog, primjenom čl. 154. st. 4. te čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a riješeno je kao u točki II. izreke rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas