1                            Poslovni broj: I Kž-264/2021-4

 

 

Poslovni broj: I Kž-264/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava  Juriše predsjednika vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene S. R., zbog kaznenih djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđene S. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola, broj Kv-I-162/2021 (K-27/2008) od 10. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba osuđene S. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđene S. R. za obnovu kaznenog postupka od 19. svibnja 2021. završenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola K-27/20008 od 2. prosinca 2014., potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-88/15 od 20. travnja 2017.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osuđenica po opunomoćeniku odvjetniku P. C. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „pozove osuđenicu na svoju sjednicu, te preinači pobijano rješenje na način da dozvoli obnovu kaznenog postupka na način da umanji kaznu zatvora za godinu dana, a podredno da ukine pobijano rješenje ukine i vrati sudu na ponovno suđenje i odlučivanje“.

 

3. Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žaliteljica kada ističe da je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da je izreka rješenja proturječna razlozima rješenja te rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

6. Istaknuti žalbeni navodi, nisu osnovani. Naime, pobijana odluka prvostupanjskog suda utemeljena je na odredbi članka 498. stavka 1. točka 4. ZKP/08., a istom je propisano da će prvostupanjski sud, ako prihvati zahtjev preinačiti pravomoćnu presudu glede odluke o kazni, dok će u suprotnom rješenjem odbiti zahtjev za obnovu. Budući da se u konkretnom slučaju radi o ovom potonjem, dakle o tome da zahtjev osuđene S. R. za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. nije prihvaćen, prvostupanjski sud je u izričaju svoje odluke u svemu postupio sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, dok je u obrazloženju pobijane odluke dao jasne, dostatne i valjane razloge odbijanja zahtjeva osuđene S. R.. Stoga žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da postoji proturječje između obrazloženja pobijanog rješenja i njegove izreke.

 

7. Nadalje, žaliteljica ističe da su zaključci suda o odlučnim činjenicama pogrešni i arbitrarni, jer da je sud trebao analizirati medicinsku dokumentaciju u korist osuđenice, te je morao uzeti u obzir težinu ozljede i koliko ju ta ozljeda priječi u normalnom životu. Također nadodaje, a ukoliko sud nije imao dovoljno saznanja o medicinskom stanju osuđenice, tada je trebao  provesti medicinsko vještačenje, jer je karakteristično za takvu vrstu ozljede da se s vremenom pogoršava, a sve zbog starenja osuđenice.

 

8. Prvostupanjski sud je valjano ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev osuđenice. Naime, ispravno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je osuđenica stradala u dobi od 23 godine u prometnoj nesreći, što datira u 1994. godinu kada je zadobila značajnu ozljedu lijevog kuka, cijele kralježnice i od tada ima problema s nestabilnošću zgloba kuka i otežano hoda. Iz navedenog je nesporno da je ozljeda već postojala u vrijeme donošenje prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao što je nesporno da ju žaliteljica ni tijekom prvostupanjskog postupka, ni u žalbi na presudu nije isticala.

 

9. Nadalje, također je utvrđeno iz preslika mišljenja kirurga  Opće bolnice D.. I. P. iz S. od 11. lipnja 2017. da je pacijentica odbila kirurški zahvat. Potom je razvidno iz dokumentacije da je pacijentici postavljena dijagnoza spondylosis cervicalis CIII-CVI, Sy.CB bil. dana 30. travnja 2021. iz potvrde o narudžbi pacijenta KBC Zagreb odjela za vaskularnu neurokirurgiju. S time da je iz dokumentacijskog lista razvidno da pacijentica unazad 5 dana osjeća jake bolove u vratu sa širenjem u oba ramena, trnjenje obje ruke, bolove u cijeloj kralježnici, koji se šire u noge, a traju unazad pet godina. Pritom je od značaja da je osuđena S. R. bila naručena za zdravstvenu uslugu 23. lipnja 2021.

 

10. Stoga, uzevši u obzir sve navedeno, odnosno starost ozljede, okolnost da osuđenica nije isticala postojanje iste u vrijeme trajanja kaznenog postupka i donošenja pravomoćne presude, da je čak i odbila zahvat u periodu znatnog proteka vremena nakon nesreće (2017. godine), kao i da je tijekom ove kalendarske godine imala zakazane zahvate, to ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije osnovan žalbeni navod osuđenice da su se nesporno promijenile njezine zdravstvene okolnosti te da je sud morao nove okolnosti uzeti u obzir i smanjiti kaznu za godinu dana.

 

11. Pri tome je valjano utvrđenje prvostupanjskog suda, za koje je dao i valjano obrazloženje da zdravstveno stanje osuđene S. R. doista jest okolnost za koju je sud doznao nakon pravomoćnosti presude, no da ona nije takvog značaja i kvalitete da bi očito dovela do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Imajući pri tome u vidu smisao ovog izvanrednog pravnog lijeka, neprihvatljiva je tvrdnja žalitelja da je prvostupanjski sud u pogledu procjene zdravstvenog stanja osuđenice kao nove okolnosti na kojoj je, između ostaloga, utemeljen njen zahtjev, bio dužan pribaviti nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka. Žaliteljici se, međutim, napominje da okolnosti koje se odnose na njeno zdravstveno stanje mogu biti od utjecaja na njen tretman tijekom izdržavanja kazne zatvora u okviru penalnog sustava

 

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice na temelju kojih je osnovano odbio zahtjev za obnovu kaznenog postupka, pa ne samo da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, nego ni činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno na što također upire žaliteljica.

 

13. Pravomoćna presuda može se, primjenom članka 498. stavka 1. točka 4. ZKP/08., preinačiti bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

 

13.1. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

 

13.2. Okolnost koju navodi žaliteljica, a za koju je sud saznao nakon pravomoćnosti presude, a to je pogoršanje zdravstvenog stanja osuđenice, treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenice, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne.

 

14. Nije u pravu žaliteljica ni kada tvrdi da povrijeđen kazneni zakon, koju žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava, niti konkretno argumentira u čemu bi se ta povreda sastojala.

 

15. U žalbi se također navodi da je od ozljede prošlo preko 25 godina, te da je predmetna ozljeda progresivna i pogoršava se sa starenjem osuđenice. Međutim, protek vremena isto tako nije okolnost koja bi dovela do izricanja nove, blaže kazne, to tim više što je to bila više od desetljeća stara ozljeda i u vrijeme vođenja postupka, a kako je već navedeno osuđenica ju tada nije isticala.

 

16. Žaliteljica osim toga ističe da je kazna izrečena osuđenici drakonska i ne služi generalnoj niti individualnoj prevenciji, već isključivo ima retributivni karakter i da je izgubila svaki smisao te da osuđenica od dana počinjenja kaznenog djela nije počinila novo kazneno djelo. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi da takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za štetu koju je osuđenica počinjenjem djela prouzročila (od osuđenice je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 5.601.150,00 kuna te je prouzročen stečaj trgovačkom društvu „M.“ d.o.o.) i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

17. Stoga pogoršanje zdravstvenog stanja osuđenice do kojeg je, prema medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, došlo nakon okončanja prvostupanjskog postupka, ne predstavlja novu okolnost takvog značaja i kvalitete da bi očito dovele do blaže osude u smislu odredbe članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. 

 

18. Žaliteljica je u žalbi zatražila da joj se omogući prisustvovanje sjednici vijeća. Međutim, sukladno odredbi čl. 496. ZKP/08, na odlučivanje o žalbi protiv rješenja ne primjenjuju se odredbe o obavještavanju stranaka o sjednici vijeća.

 

19. Budući da žalba osuđene S. R. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 13. listopada 2021.