Poslovni broj: I Kž-165/2021-6

Poslovni broj: I Kž-165/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ivana Jankovića, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i 24. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog Ivana Jankovića podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 16. travnja 2021. broj: K-2/2021., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Ivana Jankovića kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi  Ivan Janković počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv život i tijela – ubojstva u pokušaju, opisanog u čl. 110. u vezi  s člankom 34. i člankom 24. stavak 2. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14.- dalje u tekstu ZZODS/14.) određen je prisilni smještaj optuženog Ivana Jankovića u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi Ivan Janković u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv te presude žalbe je podnio optuženi Ivan Janković po branitelju Hrvoju Kriviću, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe i odbije zahtjev za određivanje prisilnog smještaja ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.

 

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik smatra da je presuda Županijskog suda u Osijeku pravilna i zakonita, dok je žalba optuženika neosnovana, pa predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žalbu odbije kao neosnovanu.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu postojanja namjere na počinjenje protupravne radnje kao i u odnosu na način počinjenja i sredstvo kojim je djelo počinjeno. Dio žalbene argumentacije u pogledu sredstva počinjenja kaznenog djela je suštinski žalba u odnosu na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o čemu će naknadno biti riječ u obrazloženju odgovarajuće žalbene osnove.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, pritom navodeći dokaze na temelju kojih je utvrdio neubrojivost optuženika tempore criminis, namjeru na počinjenje protupravne radnje kao i razloge u odnosu na  vrijeme, mjesto i sredstvo počinjenja protupravnog djela. Obrazloženje prethodno navedenih odlučnih činjenica, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, je u točkama 25., 26. i 27. prvostupanjske presude i nema potrebe ih ovdje ponavljati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju ukazuje optuženik.

 

7. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,  optuženik smatra da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz na okolnost utvrđenja sredstva počinjenja protupravnog djela kao niti na okolnost je li uopće optuženik udario svoju sestru Tereziju Ladić i pritom joj nanio ozljede opisane u činjeničnom opisu presude. Međutim, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge u odnosu na prethodno navedene sporne činjenice, a koje razloge u potpunosti podržava i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud citira iskaz oštećene Terezija Ladić i to u dijelu kada ista navodi da je prilikom ulaska u optuženikovu sobu vidjela istog licem u lice s predmetom u ruci, ne sjeća se točno predmeta, ali zna da ju je njime udario. Oštećenica se sjeća da je isti bio izobličena lica, počela je vrištati, srušio ju je na pod, nije mogla pomaknuti nijedan dio tijela, a sve se odvijalo jako brzo. Ne sjeća se koliko puta ju je udario ni u koji dio tijela, a pretpostavlja da je pala u nesvijest. Prvostupanjski sud osnovano iskaz oštećenice dovodi u vezu s činjenicom da je prilikom očevida u predsoblju pronađen čekić (iz optuženikove sobe je čekić u hodnik iznio optuženikov otac što je i konstatirano u zapisniku o očevidu)  s vlasima kose i tragovima nalik na krv te s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine koji dovodi u vezu čekić kao sredstvo počinjenja i ozljede koje je zadobila oštećenica ( točka 25. presude). S obzirom na navedeno ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud iznio valjane zaključke i to kako u odnosu na sredstvo počinjenja protupravnog djela kao i u odnosu na optuženika kao počinitelja. Pritom nije od relevantnog značaja što u tijeku postupka nije provedeno vještačenje u odnosu na porijeklo vlasi kose i tragove nalik na krv na sredstvu počinjenja protupravnog djela, jer činjenica da isti nedvojbeno potiču od oštećene Terezija Ladić proizlazi iz ostalih provedenih dokaza. Uostalom takav dokazni prijedlog nije niti iznesen u tijeku dokaznog postupka. Također, kraj decidiranog iskaza oštećenice o  tome da ju je upravo optuženik udario, a povezujući to s činjenicom da su u stanu u to vrijeme bili optuženik, oštećenica, njihov otac i kći oštećenice, nema povoda za sumnju da je upravo optuženik počinitelj tog kaznenog djela.

 

7.1. U okviru iste žalbene osnove, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik smatra da iz medicinske dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka, te iskaza oštećenice ne proizlazi da bi optuženik ranije bio nasilan, a proizlazi da uredno prima terapiju koja je očigledno polučila pozitivne rezultate te kod istoga ne postoje halucinogeni poticaji koji bi ga doveli do toga da počini neko nasilno djelo. Dovodeći u vezu činjenicu da optuženik do sada nije niti prekršajno niti kazneno osuđivan obrana smatra da su postojali uvjeti iz članka 554. ZKP/08. za određivanje psihijatrijskog liječenja na slobodi.

 

7.2. Međutim prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Ivana Požgaina kao stručne i argumentirane i u pogledu procjene da kod optuženika zbog, opisanih psihičkih poremećaja, postoji vjerojatnost da bi zbog toga mogao počiniti teže kazneno djelo.  Takvu stav prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te ukazuju na valjani zaključak prvostupanjskog suda da je vještak prilikom procjene uzeo u obzir činjenicu da optuženik do sada nije bio nasilan, ali da je jedna od ključnih obilježja osoba u psihotičnom stanju njihova trajna nepredvidljivost te da su kod optuženika i nadalje prisutne imperativne slušne halucinacije, zbog čega je uostalom i proglašen raspravno nesposobnim. Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je i nastupila njegova  neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi,  zbog čega temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 51. stavak 1. ZZODS/14. odredio prisilni smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

8. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o bitnim činjenicama i to na prihvatljiv i dostatan  način obrazložio u presudi. 

 

9. Optuženik u žalbi smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i počinio povredu kaznenog zakona kada je na temelju izvedenih dokaza optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Međutim, radi se o prigovoru tzv. posredne povrede kaznenog zakona, koji bi proizlazio iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje je međutim u potpunosti i pravilno utvrđeno, pa je stoga i kazneni zakon pravilno primijenjen.

 

10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 13. listopada 2021.