Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 28 Kzd-44/2017-72
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: 28 Kzd-44/2017-72
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika T. M., zbog kaznenog djela iz članka 156.stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 126/19 – u nastavku KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-291/2016-23 od 22.ožujka 2017., izmijenjene 15.rujna 2021., nakon održane i zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku T. B., okrivljenika osobno uz izabranog branitelja S. K., odvjetnika iz V., 13.listopada 2021. objavio je, a 6.listopada 2021.,
p r e s u d i o j e
I. okrivljeni T. M., ……
k r i v j e
što je
u razdoblju od 2015. do rujna 2016., u O. na V. J. G., u obiteljskom stanu i u R., kao očuh djece S. D., rođene …. i V. D., rođene …., koristeći navedeno svojstvo i svjestan da mu zbog svoje dobi ne mogu pružiti otpor u nakani zadovoljena spolnog nagona, znajući da su iste u kupaonici više puta ulazilo za njima dok su se iste tuširale i stajao gledajući ih nage iako su ga tjerale van, a u kolovozu 2016. u noćnim satima, u svojoj kući u R., za vrijeme dok se V. D. pravila da spava, stajao na otškrinutim vratima njene sobe, gledao ju i dirao se preko odjeće po spolovilu, a točno neutvrđenog dana u prosincu 2015., za vrijeme dok se majka djevojčica A. M. nalazila u N., ušao u kupaonicu za S. D. te dok je ista bila razodjevena predložio joj da s njim stupi u spolni odnos pa nakon što je to odbila izvrijeđao je i uhvatio rukom za spolovilo, što je sve kod navedene djece izazvalo uznemirenost i nelagodu,
II. dakle, spolno uznemiravao druge osobe koje su posebno ranjive zbog dobi te prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi počinio bludnu radnju,
čime je počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode i to dva kaznena djela spolnog uznemiravanja opisano i kažnjivo u članku 156. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11,144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i kazneno djelo bludne radnje opisano i kažnjivo po članku 155. stavak 2. KZ/11.
III. pa se okrivljenom T. M. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 156.stavka 1. KZ/11 na štetu S. D.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
u trajanju od 5 (pet) mjeseci
IV. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 156.stavka 1. KZ/11 na štetu V. D.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
u trajanju od 5 (pet) mjeseci
V. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 155.stavka 2. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
u trajanju od 8 (osam) mjeseci
VI. pa se okrivljeni T. M. na temelju članka 51.stavka 1. i 2. KZ/11,
o s u đ u j e
na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci
VI. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni T. M. djelomično se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 11.520,00 kn na ime psihologijskog vještačenja, dok se ostalih troškova oslobađa.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, svojom optužnicom br. KMP-DO-291/2016-23 od 22. ožujka 2017., optužilo je okrivljenog T. M. da je počinio kaznena djela protiv spolne i to dva kaznena djela spolnog uznemiravanja opisano i kažnjivo po članku 156. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo bludne radnje, opisano i kažnjivo po članku 155. st. 2. KZ/11.
2. Na raspravi 15. rujna 2021. zamjenica Općinskog državnog odvjetnika je djelomično izmijenila činjenični opis optužnog akta, a na način kao u izreci presude.
3. Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za terećeno kazneno djelo okrivljeni T. M. očitovao se da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se optužuje.
4. Okrivljenik T. M. je u svojoj obrani naveo da nije točno ništa ovo za što ga se tereti, naime nikada nije ulazio u kupatilo kod oštećenica, niti ih je gledao dok su se kupale. Također nije nikada uhvatio S. rukom za spolovilo, niti bilo što slično. Naime, on je njihov stan u O. u cijelosti obnovio, njihovu dječju sobu i nastojao im je biti poput oca, brinući se za njih. Kada je S. pobjegla od kuće, tražio ju je danima da ju vrati kući. U. O. nikada nije bio sam sa djevojčicama, uvijek je bio D. H. prisutan i u tom periodu kad se rodio K., kad je A. bila u bolnici. U R. također nije bio sam s djevojčicama, bio je B. K., S. tadašnji dečko. Motiv da ga oštećenice prijave je vjerojatno A. nagovaranje, jer dok je bio u zatvoru, nazvao je A. i jednom prilikom mu je rekla da prekidaju i da je među njima gotovo, jer je on navodno dirao njezine kćerke. Dok je bio u zatvoru A. je iz njegove kuće u R. otuđila 100 pilića, četvero prasaca, te je netko razbio i njegov auto, koji je posjedovao. Iz kuće je još bila otuđena vitrina, jedan krevet i misli frižider. Također su mu otuđeni i skupi štapovi. Nije to prijavljivao policiji, jer je istog momenta otišao u N. i nije htio više ostati u H.. Popravio je i vrata u stanu, tako da su se i vrata od dječjih soba, kao i od kupatila, mogla normalno zatvoriti, a još iznutra i s kvačicom su se mogla zaključati. Njemu su u obitelj dolazili u nadzor djelatnici Centra i to svaki tjedan, nekada i više puta. Dolazili su mu psiholog, pravnica i socijalna radnica. Naime, bilo je tada učestalih izostanaka iz škole od strane S..
5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao iskaz svjedoka Z. F., A. M. i D. L., te je pročitan psihologijski nalaz i mišljenje za mlt. ošt., zapisnici o ispitivanju mlt. ošt. S. D. i V. D. s prijepisima iskaza, izvješća Centra za socijalnu skrb Osijek.
6. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak kaznene evidencije za okrivljenika.
7. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
8. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljeni T. M. počinio kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.
9. Materijalnu obranu okrivljenika u kojoj isti poriče u cijelosti počinjenje terećenih kaznenih djela, sud smatra neistinitom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti.
10. Da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela upravo na način kako je to opisano u izreci presude, nesporno je utvrđeno iz iskaza maloljetnih oštećenica S. D. i V. D., koje su jasno i okolnosno iskazivale na ročištu kod suca istrage i čije iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite, jasne i uvjerljive, te u bitnom međusobno sukladne.
11. Naime, maloljetna S. D. je u svom iskazu navela da joj je okrivljenik očuh, te da je živio s njima od 2014. do nedavno. Kada je tek došao bio je normalan, bio je prema njima super, a onda je počeo im sve zabranjivati, sve i svašta. Kad je mama bila u bolnici pa su oni bili sami doma, počeo je stalno ulaziti u kupatilo dok se tušira, pitao ju je da li bi htjela spavati s njim, a kada je ga je odbila rekao je da je kurva kao i mama. Kada ga je odbila uhvatio rukom za spolovilo, sve se to dogodilo u kupatilu. Znao je okrivljenik nekada svaki drugi dan, ali barem jedanput mjesečno ući u kupatilo dok se ona tuširala. Osjećala se zbog toga jako neugodno jer to bio mamin muž. Sestra V. joj ispričala da je u R., dok je spavala, okrivljeni došao gore stao na vrata njene sobe i ona se pravo da spava, a izgledalo je kao da se on pipka, te je stajao neko vrijeme i onda je otišao.
12. Također je i maloljetna V. D. iskazala da je okrivljeni njezin očuh, te da živio s njima u stanu, a nekad bi bio u kući u R.. Navela da je bio jako bahat, da ih kažnjava za svaku sitnicu. Navela da je jednom prilikom, kada okrivljeni vjerojatno mislio da ona spava, vidjela je da i on stajao, gledao u nju i dirao se po svom spolnom organu. Stalno je ulazio njoj i stariju sestru kupatilo, a kad bi mu rekla da izađe prvo bi se zadržao par sekundi da tek izašao. Kad su se išle tuširati, najavile su svima da idu u kupatilo, da ne ulaze, a on je ulazio i pravio se kao da je slučajno. To zna jer joj je sestra to ispričala i o tome su razgovarale. Osjećala se neugodno zbog takvog okrivljenikovog ponašanja, a kada ga je vidjela da se dirao po spolovilu bila je uplašena, a po spolovilu se dirao preko trenerke.
13. Sud odbio dokazni prijedlog obrane okrivljenika za ponovnim ispitivanjem maloljetnih oštećenica, s obzirom su iste ispitane na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, te sud smatra da bi se njihovim ponovnim ispitivanjem, a nije navedeno od strane obrane niti na koje dodatne okolnosti, samo traumatiziralo i viktimiziralo žrtve.
14. Iskaz maloljetnih oštećenica potkrijepljen je i iskazom ispitane svjedokinje A. M. koja je navela da je okrivljenik u kritičnom razdoblju živio s njom i s njenim kćerkama. S. joj je ispričala da joj je negdje u prosincu 2015. okrivljenik ušao u kupatilo dok se tuširala, iako mu je ona rekla da se ide tuširati, i da ju je htio dirati, te da ju je pitao za seks. Rekla je da joj je i prije znao ulaziti u kupatilo, ali na nekoliko sekundi i onda je izašao van. Rekla mu je S. da izađe van, a on joj je rekao da je kurva kao i njezina mama. Tada je mlađa kćerka upravo dolazila iz škole, pa je okrivljeni to čuo i izašao van. Tu istu večer kada su njoj to kćerke rekle, V. je rekla da je okrivljenik u njegovoj kući u R., dok je V. spavala, a pravila se da spava, gledao u nju i dirao se. Kada su joj kćerke to ispričale, ispričale, okrivljenik je bio tada u pritvoru. Bila je u stanju šoka i u strahu, te je tu noć nazvala policiju i prijavila što se dogodilo, te je poslala i poziv za pomoć voditeljici nadzora. Navela je da su živjeli u stanu u O., ali su boravili i u njegovoj kući u R.. Prvi događaj bio u O., dok je drugi bio u R.. Ta kupaonica u O. nije imala ključ iznutra da se može zaključati. Dok su T. i ona bili u braku i živjeli zajedno, s njima u domaćinstvu su bila njegova djeca, jedno vrijeme su i njegova djeca boravila s njima, i jedno vrijeme njezina sestra Z. P., koja je kod njih bila oko godinu dana. Ona je ostala s djecom dok je svjedokinja bila u N.. Događaj sa S. se dogodio oko 11,00 ili 12,00 sati prije podne, a njena sestra nije izlazila iz svoje sobe. Navela je da nije točno da je S. često mijenjala dečke, naime bila je u dugoj vezi s jednim dečkom i u dugoj je vezi s drugim dečkom, s kojima je sada, a bila je i onda. Točno je da je bila jedno vrijeme u M., kratko s jednim dečkom, a što joj je dozvolila. Točno je da je S. jedno vrijeme izbjegavala praksu, ali okrivljeni ne zna da je kasnije to sve odradila i dobila diplomu frizera, kada je otišao iz njihove kuće, te se to sve smirilo. Navela je da njena sestra nema nikakvih saznanja o konkretnim događajima, i da je ona naknadno postala teški psihički bolesnik, da je ona s njom pokušala razgovarati o tim događajima, ali ona nije mogla shvatiti gdje je bila, a da se to dogodilo. Navela je da će eventualno imovinsko pravni zahtjev postaviti u parnici.
15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje A. M., obzirom da isti smatra istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim sa iskazima maloljetnih oštećenica.
16. Upravo radi utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza ispitanih maloljetne S. i V. D., sud proveo psihologijsko vještačenje oštećenica po vještaku psihologu J. B., koja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da maloljetne oštećenice nisu sklone konfabulaciji i sugestibilnosti, te su sposobne istinito i valjano iskazivati pred sudom o proživljenim događajima, a koji su predmet ovog sudskog postupka.
17. Ispitana na raspravi vještak psiholog J. B. je navela da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja koji je dala za oštećenice u ovom kaznenom postupku, a sukladno stručnim i etičkim kriterijima forenzičko psihologijske struke. Kako je predmet vještačenja bila provjeriti jesu li mlt. oštećenice sposobne istinito iskazivati o proživljenim događajima, koji su predmet ovog postupka i provjeriti jesu li sklone konfabulaciji i sugestibilnosti, nije previše pozornosti obraćala na moguću vremensku koincidenciju s brakorazvodnim postupkom majke maloljetnih oštećenica. Iz uvida u sudski spis saznala je da se za moguća kaznena djela saznalo u situaciji kada je jedna od mlt. oštećenica pobjegla od kuće s mladićem, vratila se nakon nekoliko dana i pred stručnim djelatnicima Centra u situaciji kada se trebala vratiti kući, zapravo prvi put povjerila što proživljava u dužem vremenskom periodu od strane okrivljenika. Motivacija je čini se temeljena na pokušaju da objasni svoje ponašanje, a isto tako nakon saznanja da je starija sestra ispričala što je doživjela, isto je povjerila i mlađoj. Obje oštećenice izjavljuju dosljedno kroz duži vremenski period, ne dograđuju svoju priču i nema elemenata u vjeru da su sve izmislile, s ciljem pomoći bilo kome, u bilo kojoj situaciji Čak i da je motivacija za izjavljivanje bila temeljena na želji da se pomogne majci u brakorazvodnom postupku, čak i da su tada prvi puta izjavile o proživljenom, još uvijek ne znači da se to nije dogodilo. Slijedom navedenog ponovno iskazuje da su oštećenice kognitivno primjereno razvijene, bez sklonosti konfabulaciji i sugestibilnosti, te da s obzirom na specifične uvjete odrastanja pokazuju i priličnu psihičku stabilnost. Vještak je navela da je uzela u obzir sve bitne čimbenike koji su važne za prosudbu sposobnosti adolescenata i osoba da budu valjani svjedoci i da istinito iskazuju pred sudom. Uvid u dokumentaciju koja je sadržaj spisa vještaku omogućuje da dobije neke osnovne informacije o tome tko je podnio kaznenu prijavu pod kakvim okolnostima, da vidi izjave drugih svjedoka, te da zajedno sve zajedno s provedenim kliničkim i forenzičkim intervjuom te rezultatima psihologijskih testova to uzme u obzir i integrira u svoj nalaz i mišljenje. Dio vještačenja koji je usmjeren na procjenu kognitivnih sposobnosti i crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja daje im pravo da zaključe jeli osoba sposobna valjano svjedočiti (što je predmet sudskog postupka, tko su sudionici postupka, koja je uloga svjedoka), te istinito iskazivati o onome što se stvarno dogodilo. Temeljem tih kriterija se procjenjuje opća sposobnost za valjano i istinito iskazivati. Čak i osobe koje su intelektualno onesposobljene duševno teško oboljele, nezrele ili pod utjecajem psihoaktivnih tvari, mogu još uvijek imati sposobnost da valjano i istinito iskazuju o onome što su proživjele i što je predmet sudskog postupka. U konkretnom slučaju to znači da su mlt. oštećenice u ranoj životnoj dobi i u adolescenciji mogle pokazivati različite oblike smetnji u ponašanju, dakle (lagati, bježati od kuće, krasti), a da to još uvijek ne znači da su zbog toga apsolutno nesposobne istinito iskazivati o bilo čemu bilo gdje. Drugi dio vještačenja koji je proveden odnosio se samo na procjenu istinitosti izjavljivanja/iskazivanja o proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka. Mlt. ošt. su jasno, detaljno dosljedno kroz vrijeme, s puno opisa, vlastitih emocionalnih stanja i ponašanja okr. prema njima i njihovoj majci opisivale što su proživjele, te tako zadovoljile sve stručne kriterije temeljem kojih sam zaključila da su sposobne istinito iskazivati pred sudom o proživljenim događajima. Vještak psiholog procjenjuju sposobnost da se istinito iskazuje pred sudom – da se opiše što se dogodilo, gdje se dogodilo, kako se dogodilo, kada se dogodilo, a sud će procijeniti u kojoj mjeri će pokloniti svoju vjeru izjavljivanju svjedoka koji govore svoju istinu. Vještak je navela da je nepotrebna pribava bilo kakve druge dokumentacije u spis, jer je provodila opsežno psihologijsko testiranje i klinički intervju, te imala osnovne podatke o ranom razvoju obje maloljetne oštećenice. Ovo predstavlja opsežnu kliničku obradu kliničkog psihologa s 40 godišnjim psihijatrijskim iskustvom i drži da uvid u mišljenje socijalnog radnika i psihologa Centra ne bi značajnije pridonijelo kliničkoj procjeni maloljetnih oštećenica. Forenzički intervju i formalno sadržajna analiza je provučena kroz kriterije istinitosti koje predstavljaju specifični forenzični instrument forenzičkog psihologa i u njemu stručna mišljenja djelatnika CZS ne mogu pomoći.
18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz psihologijskog vještaka J. B., obzirom da je isti dan u skladu s visokim pravilima struke, te stoga i odbio dokazni prijedlog obrane da se provede novo psihologijsko vještačenje po drugom vještaku psihologu. Naime sud smatra da za novo vještačenje nema nikakvih valjanih razloga niti je nalaz vještaka psihologa u ovom postupku doveden u sumnju na bilo koji način. Vještak psiholog je jasno i iscrpno dala svoj nalaz i mišljenje, objasnila svoje stavove na raspravi i odgovorila na sva pitanja obrane.
19. Obrana tijekom cijelog postupka pokušava iskaze maloljetnih oštećenica prikazati neistinitim i sugestibilnim, odnosno podgovorenim od strane njihove majke, a što je vještak psiholog jasno utvrdila i objasnila da nije točno, da su maloljetne oštećenice iskazivala vjerodostojno, dosljedno i u bitnom suglasno, te da nisu bile pod nikakvim sugestibilnim utjecajem nikoga, već su iskazivale o proživljenim događajima, bez ikakve sklonosti konfabuliranju i sugestibilnosti.
20. Vještak je uzela u obzir sve potrebne elemente koji su joj bili dostupni, a da bi mogla dati svoj jasan i precizan nalaz i mišljenje, pa joj nisu bili potrebni nikakvi drugi dokumenti, niti spisi u koje bi vještak eventualno trebala izvršiti uvid. Stoga je takve prijedloge obrane sud odbio.
21. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka D. L., koja doduše, nije imala nikakvih neposrednih saznanja o konkretnim događajima, ali je potvrdila da joj se, kao voditeljici nadzora Centra, majka djece povjerila da je bilo ulaska okrivljenika i gledanja S. dok se tuširala u kupatilu, te pokušaja ulaska u njezinu sobu, ali svjedokinja nije htjela dalje o tome razgovarati, već se sve dalje postupalo po protokolu.
22. Sud je zamolbeno, a temeljem prijedloga obrane, putem suca istrage Županijskog suda u P. ispitao svjedoka Z. F., te njezin iskaz pročitao na raspravi. Navedena svjedokinja je izjavila da je okrivljenik bivši suprug njene sestre A. M., te joj je poznato da je ista sa svojim kćerkama S. i V. živjela u stanu u O., a ponekad su odlazili i u okrivljenikovu kuću u R.. Sjeća se i jedne večeri kada ju je nazvala sestru i rekla je da su joj djeca S. i V. rekla je da ih je okrivljenik dirao i pipkao. Svjedokinja je navela da je osobno jednom prilikom, kada je bila kod njih, vidjela da je okrivljenik ušao u kupaonicu kada se S. tuširala, ali svjedokinja je mislila da se možda zabunio. Bilo je čudno da je S. uvijek zvala mlađu sestru da bude s njom u kupaonici dok se tušira. Navela da je okrivljenik fizički zlostavljao njenu sestru A., koja ga je uvijek branila i nije ga htjela prijaviti. Djeca joj se nisu žalila na okrivljenikovo ponašanje.
21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje Z. F., smatrajući isti istinitim i objektivnim, a svjedokinja, iako ima zdravstvenih problema, jasno se sjeća i potvrđuje navode o postupanju okrivljenika i njegovom ulasku u kupatilo maloljetne oštećenice dok se ista tuširala, a što jasno ukazuje na istinitost iskaza maloljetnih oštećenica, kao i njihove majke.
22. Sud odbio dokazni prijedlog obrane da se navedena svjedokinja ponovno poziva i pred sudom na raspravi ispituje, jer je ista ispitana upravo na zahtjev obrane, a ispitana je zamolbeno na dokaznom ročištu kod suca istrage, s obzirom da zbog svog zdravstvenog stanja nije bila u mogućnosti pristupiti na sud u O.. Također obrana nije navela niti na koje dodatne okolnosti bi ponovno ispitivala svjedokinju, a koja je već ispitana.
23. Sud je odbio i dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svjedoka I. M., A. M., D. M., D. H. i B. K., s obzirom da obrana nije navela nikakve jasne okolnosti u kojima bi ovi svjedoci mogli iskazivati, već je samo paušalno navedeno da su se isti svakodnevno družili s obitelji maloljetnih oštećenica, a nije navedeno u kojem razdoblju niti gdje. Nadalje obrana predlaže ispitivanje svjedoka na raspravi nakon gotovo četiri godine trajanja postupka, navedene svjedoke nikada prije nisu predlagali, te sud smatra da na ovaj način samo žele odugovlačiti ovaj kazneni postupak, koji se vodi se u svrhu zaštite maloljetnih oštećenica.
24. Nisu točni navodi obrane okrivljenika da je sud u konkretnom slučaju donio odluku samo temeljem optužbe, obzirom je sve dokazne prijedloge obrane sud prihvatio i proveo, osim dokaznih prijedloga koji je smatrao nebitnim i usmjerenim jedino na odugovlačenje ovog kaznenog postupka, koji već ionako predugo traje.
25. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra da je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno i dokazano da su se u radnjama okrivljenog T. M. ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela protiv spolne slobode i to dva kaznena djela spolnog uznemiravanja opisano i kažnjivo u članku 156. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djelo bludne radnje opisano i kažnjivo po članku 155. stavak 2. KZ/11, te ga je sud za navedena kaznena djela i oglasio krivim.
26. Naime, vijeće smatra da je okrivljenik T. M. počinio kaznena djela upravo na način kako je to i opisano u izreci presude, da je to nedvojbeno utvrđeno i dokazano svim provedenim dokazima tijekom postupka. Okrivljenik je jasno postupao u namjeri zadovoljenja spolnog nagona i to višekratno čineći kaznena protiv spolne slobode, a na štetu oštećenica koje su bile maloljetne i čiji je očuh u konkretno vrijeme okrivljenik bio. Oštećenice su bile djeca, koja upravo zbog svoje dobi, odnosa i svojstva prema okrivljeniku koji im je bio očuh, bile ranjive osobe koje mu nisu mogle pružiti otpor zbog takvog njegovog postupanja.
27. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kaznena djela, okolnosti u kojima ih je činio, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.
28. Na taj način je vijeće je od otegotnih okolnosti cijenilo činjenicu da je okrivljenik T. M. do sada višekratno kazneno osuđivan, zbog različitih kaznenih djela, te su mu do sada izricane i bezuvjetne kazne zatvora, dok olakotno sud nije našao ništa odlučujuće.
29. Cijeneći naprijed navedene otegotne okolnosti, a u odsustvu otegotnih, sud je okrivljenom T. M. za navedeno kazneno djelo, na temelju članka 156.stavka 1. KZ/1, a na štetu S. D., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za navedeno kazneno djelo na temelju članka 156.stavka 1. KZ/11, na štetu V. D. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za navedeno kazneno djelo na temelju članka 155.stavka 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, smatrajući da je izrečena kazna jedinstvena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenih djela i počinitelja.
30. Naime, sud smatra da će se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u odnosu na okrivljenika ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na istog da više ne čini nova kaznena djela, osobito uzimajući u obzir njegovu upornost u činjenju kaznenih djela i nedostatak bilo kakve samokritičnosti i kajanja za počinjeno. Također sud smatra da dosadašnje kazneno pravne sankcije kod okrivljenika nisu polučile pozitivnu svrhu.
31. Sud je mišljenja da je upravo izrečena kazneno pravna sankcija prema okrivljeniku adekvatna težini kaznenih djela, te stupnju krivnje okrivljenika, te je mišljenja da će dovoljno utjecati na istoga da više ne čini nova kaznena djela.
32. Obzirom je vijeće okrivljenika oglasilo krivim, djelomično ga je obvezalo na plaćanje troškova kaznenog postupka i to iznos od 11.520,00 kn na ime psihologijskog vještačenja, dok se ostalih troškova oslobađa.
33. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 13.listopada 2021.
Sudac za mladež
Marina Bušbaher Oberkirš,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DNA:
- ODO Osijek na KMP-DO-291/16
- okr. T. M.
- branitelj okr. S. K., odvjetnik iz V.
Nakon pravomoćnosti
- Sucu izvršenja
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Ljiljana Stolla