- 1 -              Rev 1962/2014-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1962/2014-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. C. iz D. S., (dalje u tekstu: tužitelj) zastupanog po M. K., odvjetniku iz D. S., protiv tužene-protutužiteljice K. C. iz Z., (dalje u tekstu: tuženica) zastupane po M. B., odvjetnici iz Z., radi vraćanja dara i utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3983/13-2 od 7. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16079/10-22 od 25. veljače 2013., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3983/13-2 od 7. siječnja 2014. u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu, te se predmet vraća u tom dijelu drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se u ostavinsku imovinu iza pokojnog C. Š. vraća dar učinjen tuženoj K. C. na osnovi ugovora o darovanju od 25. srpnja 1991. godine i to u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ulošku broj 2002 k.o. G. u 1/3 dijela, radi namirenja nužnog dijela tužitelja C. D. te da se naloži tuženoj da naknadi trošak postupka (toč. I).

 

Odbijen je također protutužbeni zahtjev kojim je protutužiteljica tražila da se utvrdi da je darovni ugovor sklopljen 25. srpnja 1991. godine između C. Š. kao darodavca s jedne strane i K. C. kao daroprimca s druge strane a ovjeren je kod Grada Z., Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe dana 29. srpnja 1991. godine – ništetan, temeljem kojeg je tužena C. K. upisana kao vlasnica nekretnina i to kč.br. 3030/30 u naravi kuća ... i dvorište, površine 190 hvati, upisane u zk. ul.br. 2202 k.o. G., te da se naloži Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši upis promjene pravnog osnova stjecanja vlasništva navedene nekretnine na način da u zemljišnoj knjizi u zk.ul.br. 2202 k.o. G. izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist C. K. iz Z., ... temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 1986. godine koji je ovjeren kod ovog suda broj R1-1804/86 dana 2. srpnja 1986. godine sklopljenim između C. Š. i C. K., te da se protutuženik obveže da joj naknadi trošak postupka (toč. II).

 

Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (toč. III).

 

2. Drugostupanjski sud odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, te u pobijanom dijelu ukinuti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

3.1. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za smanjenje raspolaganja iz ugovora o darovanju od 25. srpnja 1991. godine za 1/3 dijela, zbog povrede nužnog dijela, na štetu tužitelja koji je bio sin danas pokojnog darodavca Š. C., a koje je darovanje učinjeno u korist tužene koja je bila supruga darodavca.

 

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 219 ZPP-a uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je povrijeđen u svom nužnom dijelu, tim više što iz sadržaja ranijeg ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. svibnja 1986. proizlazi da je namiren za života, a osim toga da se tužitelj o teško bolesnom ocu u razdoblju od 1985. do smrti 1999. uopće nije brinuo (iako je bio nepokretan), onda nema ni pravo tražiti povrat nužnog dijela obzirom na odredbu čl. 125. st. 1. toč. 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 – dalje: ZN/03) - (čl. 131. st. 1. toč. 4. Zakona o nasljeđivanju – "Narodne novine" broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN/71).

 

8. Međutim, sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku, ali iz drugih razloga, pritom polazeći od utvrđenja da je ostavitelj umro ..., a da je predmetna tužba za vraćanje dara podnesena 11. studenog 2010., dakle nakon proteka zastarnog roka od tri godine. Stoga je zaključak suda drugog stupnja da je za potraživanje tužitelja nastupila zastara, sve sukladno odredbama čl. 46 ZN/71.

 

9. Takav pravni pristup suda drugog stupnja nije pravilan.

 

9.1. Naime, odredbom čl. 46. ZN/71 propisano je: Umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a vraćanje dara u roku od tri godine od smrti ostaviočeve odnosno dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno.

 

9.2. I prema shvaćanju ovog suda, rok iz članka 46. ZN je objektivnog karaktera, iznosi tri godine bez obzira u kojem se postupku taj zahtjev ostvaruje (ostavinskom ili parničnom) i na njegov tijek ne utječu nikakvi subjektivni momenti (saznanje nasljednika za svoje pravo, odnosno za dar), ali to pitanje nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

 

10. Međutim, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ostavitelj umro 25. svibnja 1999. te da se prethodno vodio ostavinski postupak u kojem je tužitelj tražio povrat dara radi povrede nužnog dijela u roku iz. čl. 46. ZN/71. Također je utvrđeno da je ostavinski postupak pravomoćno okončan rješenjem od 14. listopada 2010. te da je predmetna tužba za vraćanje dara podnesena 11. studenoga 2010.

 

11. Stoga, a kraj utvrđenja da je tužitelj prethodno u ostavinskom postupku zatražio u zakonskom roku povrat dara, zaključak suda drugog stupnja da je nastupila zastara tužbe, nije pravilan.

 

11.1. Naime, sud drugog stupnja nije imao na umu da podnošenje zahtjeva za povrat dara u ostavinskom postupku ima učinak na tijek roka u kojem se zahtjev može ostvariti, odnosno u kojem nastupa zastara, pa budući da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za povrat dara, to je bilo od utjecaja na rok zastare, jer je podnošenjem tog zahtjeva rok zastare prestao teći. (prekid zastare)

 

Navedeni rok počeo je iznova teći od pravomoćnosti odluke donesene u ostavinskom postupku pri čemu valja imati na umu da je tužitelj protiv rješenja o obustavi podnio žalbu.

 

12. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u vezi zastare tužbe, drugostupanjski sud propustio je cijeniti ostale žalbene navode, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijane presude (čl. 395. st. 2. ZPP-a). Navedenim je reviziju trebalo prihvatiti, ukinuti presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

12.1. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi, imajući na umu izraženo pravno shvaćanje revizijskog suda.

 

 

 

 

13. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

 

Zagreb, 13. listopada 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.