1              Poslovni broj: I Kž-133/2021-4

              Poslovni broj: I Kž-133/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K. R., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj K-15/2020. od 16. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu optuženi R. K. R. proglašen je krivim zbog 2 (dva) kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., a u vezi s člankom 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci te presude, te mu je na temelju članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za svako kazneno djelo te je optuženi R. K. R. na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom R. K. R. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 18. svibnja 2020. do 20. svibnja 2020.

 

3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi R. K. R. dužan je na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplatiti oštećenom klubu B. d.o.o., K., vlasništvo Z. J., iznos od 4.464,00 (četiritisućečetristošestdesetčetiri) kune u roku 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog R. K. R. oduzet je metalni nož za otvaranje pisama, oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke, te će se isti uništiti.

 

5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi R. K. R. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, zbog lošeg imovinskog stanja.

 

6. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi R. K. R..

 

6.1. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni te predlaže prihvaćanje žalbe i ukidanje prvostupanjske presude i upućivanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili pak prihvaćanje žalbe te preinaku prvostupanjske presude na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

6.2. Optuženik se žali po svom branitelju D. G., odvjetniku u K. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i predlaže da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

7. Optuženik je putem odvjetnika podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u K. u kojem predlaže da se u cijelosti odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

8. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

10. Suprotno žalbenim navodima nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da prvostupanjski sud nije obrazložio naročito olakotne okolnosti na strani optuženika iz članka 48. stavak 2. KZ/11. na temelju kojih je ublažio kaznu ispod zakonskog minimuma. No prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi jasno naveo i koje je okolnosti kao olakotne cijenio na strani optuženika pa je tako uzeo u obzir da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, primatelj je socijalne pomoći, iskreno se kaje i žali zbog počinjenog. To što prvostupanjski sud u obrazloženju nije izrijekom naglasio da te okolnosti predstavljaju i naročito olakotne okolnosti ne znači da ih sud nije vrednovao kao takve, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju upire državni odvjetnik.

 

11. Nije u pravu optuženik kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da "sud u obrazloženju presude nije na valjan način obrazložio osnove postojanja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i za koja je "osuđen", zbog čega da pobijanu presudu nije moguće ispitati te je nerazumljiva i proturječna".

 

12. Naime, prema odredbi članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka bit će ostvarena ako "se presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni ili ako o odlučujućim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika". Dakle, žalbom, apostrofirani vid bitne povrede ZKP/08. ne predviđa, a sam žalitelj u osnovi, navodeći da sud nije na valjan način obrazložio osnove postojanja kaznenih djela ustvari polemizira s ispravnošću zaključaka i argumenata prvostupanjskog suda, čime zapravo obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, žalitelj ne navodi koji su to razlozi izneseni u pobijanoj presudi međusobno proturječni, a ispitivanjem po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrđeno je da takav vid bitne postupovne povrede nije ostvaren, kao i da nisu počinjene niti druge bitne postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije ostvarena ni povreda kaznenog zakona. U činjeničnom opisu pobijane presude opisane su sve okolnosti koje čine bitna obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2 KZ/11. Osim toga, metalni nož za otvaranje pisama nesporno predstavlja opasno oruđe kojim se mogu nanijeti ozljede oštećenoj. I u odnosu na kazneno djelo pod točkom II to što optuženik nije verbalno prijetio svjedokinji, nije odlučno za izvršenje kaznenog djela razbojništva jer prijetnja osim verbalne može biti i neverbalna. Naime u konkretnom slučaju optuženik je u ruci držao metalni nož za otvaranje pisama te je zatražio novac od svjedokinje, a ona je zbog straha za svoj život otvorila blagajnu iz koje je optuženik uzeo hrpu novčanica pa je upravo takvom neverbalnom prijetnjom i držanjem noža usmjerenom prema tijelu svjedokinje ostvario obilježja kaznenog djela razbojništva te su njegove radnje usmjerene u namjeri da opasnim oruđem, a to je metalni nož, može nanijeti ozljede svjedokinji i prijeti joj da oduzme tuđu pokretnu stvar radi protupravnog prisvajanja. Zato se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenim djelima krađe već razbojništva. Ispitivanjem pak pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 2. točka 2. ZKP/08., nije utvrđeno da bi na neki drugi način na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika nema govora o tome da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje koje žalitelj obrazlaže navođenjem da iz iskaza svjedokinje O. C. i T. P. proizlazi kako optuženik nije imao agresivan i prijeteći nastup već je od njih tražio novce držeći u ruci bodež za otvaranje pisama. Optuženik u žalbi tvrdi da nije ostavljao dojam osobe koja namjerava izvršiti kazneno djelo razbojništva jer je prilikom ulaska u frizerski salon u rukama držao limenku piva i kutiju sa zvučnicima, a oštećena O. C. ga je nastavila pratiti nakon što joj je otuđio mobilni telefon te su nakon toga i razgovarali, što po njegovom mišljenju nedvojbeno upućuje na činjenicu da ga se ista nije bojala. Netočno žalitelj ističe da svjedokinja T. P. u svojem iskazu navodi kako optuženik na nju nije fizički nasrnuo, odnosno nije galamio niti prijetio, a otvarač za pisma je držao uz tijelo, pa da se zbog toga ne radi o razbojništvu.

 

15. Dakle, optuženi R. K. R. ponavlja navode svoje obrane, nudeći vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza suprotnu onoj iz prvostupanjske presude. U odnosu na kazneno djelo pod točkom I pobijane presude prvostupanjski sud prihvatio je iskaz oštećene O. C. koji je opravdano ocijenio vjerodostojnim jer je potvrđen i materijalnim dokazima i to zapisnikom o očevidu, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostorija te zapisnikom o vraćanju privremeno oduzetih predmeta kao i fotodokumentacijom očevida, a djelomično i obranom optuženika. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II pobijane presude sud je analizirao iskaz svjedokinje T. P. koji je pravilno ocijenio vjerodostojnim, a koji je potvrđen i iskazom svjedokinje N. S. kojoj je svjedokinja P. ispričala tijek događaja. Ti iskazi su u svim bitnim okolnostima istovjetni te potvrđeni materijalnim dokazima i to potvrdom o vraćanju predmeta i to određenog novčanog iznosa koji je oduzet od optuženika, a što proizlazi iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta. Nije u pravu žalitelj kada navodi da nije bilo prijetnje prilikom počinjenja kaznenih djela te da je samo zatražio da mu se preda mobitel, odnosno novac, a da su mu to prisutne zaposlenice omogućile, te bi se radilo o kaznenim djelima krađe, a ne razbojništva. Upravo suprotno, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je optuženik ušao u frizerski salon i u ruci je držao mjedeni nož odnosno starinski otvarač za pisma koji je podigao u pravcu oštećene O. C., tada zatraživši novce, a koje je uzeo iz kase te mu ih je oštećena istrgnula, a potom je uzeo mobitel i pobjegao te je oštećena navela da joj nije verbalno prijetio već joj je prijetio nožem držeći ga u ruci na udaljenosti od nje oko pola metra baš u trenutku kada je tražio novac iz kase. Za istaknuti je da već i sama radnja držanja noža u ruci usmjerenog prema tijelu oštećene na udaljenosti od oko pola metra u trenutku kada traži novac od nje, čini neverbalnu ali nedvojbenu prijetnju te su tu ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela razbojništva. Upravo iz svega navedenog proizlazi da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a činjenično stanje je ispravno utvrđeno te vjera nije poklonjena samo iskazima svjedokinja žrtava oštećenih nego i drugim materijalnim dokazima koje čine njihove iskaze vjerodostojnima kao što je ispravno utvrdio prvostupanjski sud.

 

15.1. Nadalje, optuženik ustraje u tvrdnji da je sve radnje za koje je proglašen krivim počinio pod odlučujućim utjecajem opojnih sredstava, jer je dugogodišnji ovisnik o raznim psihoaktivnim sredstvima, a to proizlazi i iz iskaza svjedokinja koje su ga opisale kao izgubljenog, čudnog i dezorijentiranog. Tim navodima optuženik očito nastoji osporiti nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka koji je nakon pregleda i obrade optuženika ustvrdio da se kod optuženika ne radi o pravim halucinacijama, nego iluzijama, koje nisu neuobičajene kod ovisnosti, naglašavajući da se optuženik u cijelosti sjeća događaja i da nije utvrđeno da bi djela počinio pod utvrdom patoloških zbivanja. Postavljena dijagnoza poremećaja ličnosti prema vještaku nije duševna bolest, pa je, respektirajući detaljno naveden nalaz i izneseno mišljenje vještaka, koje je potkrijepljeno stručnom argumentacijom prvostupanjski sud opravdano prihvatio zaključak vještaka da je optuženik tempore criminis bio ubrojiv, a da je postupao u cilju da se domogne sredstava koja su mu trebala za nabavku droge. Dakle, dijagnosticirana potpuno razvijena ovisnost o više psihoaktivnih supstanci, kraj takvog stanja stvari, pri čemu je vještak naglasio da očevici nisu opisali da bi se optuženik ponašao psihotično, dezorganizirano ili nesuvislo, ne daje sama za sebe podlogu za utvrđivanje smanjene ubrojivosti tempore criminis, pa niti izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Zbog toga je zaključak suda prvog stupnja o tome da je optuženik djelovao s izravnom namjerom u potpunosti prihvatljiv i nije doveden u sumnju žalbenim navodima optuženika.

 

16. Nisu u pravu državni odvjetnik ni optuženik kada se žale na kaznu i to na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci koja je izrečena optuženiku. Prvostupanjski sud je određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti ispravno uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te utvrdio olakotne okolnosti kao što je već navedeno u prethodnoj točki, te mu je kao otegotna cijenjena društvena neusklađenost kao i potpuno razvijena ovisnost o više psihoaktivnih supstanci, odnosno da je optuženik ovisnik. Nadalje, okolnosti u kojima su kaznena djela počinjena, kao što je navedeno u prvostupanjskoj presudi, ne odudaraju od prosjeka s obzirom na način, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenih djela pa je prvostupanjski sud imajući u vidu zakonski okvir predviđene kazne za svako kazneno djelo prema optuženiku primijenio sudsko ublažavanje kazne te utvrdio kazne zatvora od 1 godine za svako kazneno djelo, a uz primjenu odredbi o stjecaju izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci. Tako odmjerena kazna zatvora primjerena je okolnostima konkretnog slučaja kao i ličnosti optuženika. Ispravno je sud naveo da će se tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, a imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela kao i stupanj povrjeđivanja zaštićenog dobra kojom kaznom će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini takva i slična kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora, ali će se utjecati i na druge osobe da ne čine kaznena djela. Stoga je i po mišljenju drugostupanjskog suda tako odmjerenom kaznom u cijelosti ostvarena svrha kažnjavanja te su ostvareni ciljevi generalne i specijalne prevencije.

 

17. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti ispravno uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela te utvrdio olakotne okolnosti i to činjenicu da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, da je primatelj socijalne pomoći, njegovo iskreno kajanje i žaljenje zbog učinjenog kaznenog djela, a kao otegotno cijenjena je njegova društvena neusklađenost te potpuno razvijena ovisnost o više psihoaktivnih supstanci, odnosno ovisnost o drogama. Prvostupanjski sud uzeo je u obzir da kaznena djela za koja se tereti optuženik ne odudaraju od prosjeka s obzirom na način, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenih djela pa je imajući u vidu zakonski okvir predviđene kazne za svako kazneno djelo optuženiku primijenio sudsko ublažavanje kazne. Iz tih razloga nisu prihvatljivi žalbeni prigovori zbog odluke o kazni ni jedne stranke.

 

18. Suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud prihvatio imovinsko-pravni zahtjev oštećenika kluba B. d.o.o. te naložio optuženiku da plati iznos od 4.464,00 (četiritisućečetristošestdesetčetiri) kune u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe, jer je oštećeni automat klub postavio imovinsko-pravni zahtjev u tom iznosu, a koji čini razliku nevraćenog novca od otuđenog iznosa od 18.764,00 (osmnaesttisućasedamstošestdesetčetiri) kune. Slijedom navedenog u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja.

 

19. Iz iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci, a sve na temelju članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.