Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 1127/2016-14
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. C. i 2. J. C., oboje iz J., koje zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., te tužiteljice 3. B. M. iz J., koju zastupa punomoćnica N. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. Z. T. d.d., Lj., M., Republika Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik T. B. E., odvjetnik u Z., i 2. C. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice 3. B. M. i tuženika 2. C. d.d. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2530/2012-2 od 31. svibnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2242/08-155 od 13. lipnja 2012., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se revizija tužiteljice 3. B. M. kao nedopuštena.
II. Prihvaća se revizija tuženika 2. C. d.d., ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2530/2012-2 od 31. svibnja 2016., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2242/08-155 od 13. lipnja 2012., kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice 3. B. M. za iznos od 82.000,00 kn i zahtjev tužiteljice 3. B. M. za nadoknadom parničnih troškova za iznos od 32.419,14 kn, sve sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2012. do isplate, kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2242/08-155 od 13. lipnja 2012. u toč. 2. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u končanoj odluci.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice 3. B. M. za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja 1. V. C. i 2. J. C. za isplatom naknade štete od tuženika 1. Z. T. d.d. u iznosu od 298.965,58 kuna (tužitelj 1.) i 186.000,00 kuna (tužiteljica 2.) uz pripadajuće kamate (toč.1 izreke). Naloženo je tuženiku 2. C. d.d. isplatiti tužiteljici 3. B. M. iznos od 102.000,00 kuna na ime naknade štete uz pripadajuće kamate (toč. 2. izreke) dok je djelomično odbijen zahtjev tužiteljice 3. B. M. za isplatom iznosa od 39.000,00 kuna. (toč. 3. izreke).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2530/2012-2 od 31. svibnja 2016. suđeno je:
"Odbijaju se djelomično žalba trećetuženika C. d.d. Z. kao neosnovana i žalba trećetužiteljice B. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2242/08-155 od 13. lipnja 2012. u dijelu kojim je pod toč. II/ izreke prihvaćen tužbeni zahtjev trećetužiteljice za iznos od 82.000,00 kn i zahtjev trećetužiteljice za nadoknadom parničnih troškova za iznos od 32.419,14 kn, sve sa zateznom kamatom od 13. lipnja 2012. do isplate, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev trećetužiteljice za iznos od 39.000,00 kn i zahtjev trećetužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 27. travnja 1991. do 4. lipnja 2012. (toč. III./ izreke).
Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev trećetužiteljice B. M. za iznos od 20.000,00 kn, zahtjev trećetužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 82.000,00 kn od 5. lipnja 2012. do 12. lipnja 2012., te zahtjev trećetužiteljice za nadoknadom parničnih troškova za iznos od 7.719,16 kn, i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev trećetužiteljice B. M. za iznos od 20.000,00 kn, zahtjev trećetužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos od 82.000,00 kn od 5. lipnja 2012. do 12. lipnja 2012., te zahtjev trećetužiteljice za nadoknadom parničnih troškova za iznos od 7.719,16 kn.
Odbija se zahtjev trećetuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka."
2.1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2530/2012-2 od 31. svibnja 2016. ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja V. C. i J. C. i njihov zahtjev za nadoknadom parničnih troškova i u tom dijelu predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje
2.2. Pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2242/2008-155 od 13. lipnja 2012. utvrđeno je da tužba tužitelja u odnosu na tuženika Z. T. d.d., N. M., Republika Slovenija povučena pa je iz navedenog razloga tuženik izostavljen iz uvoda ovog rješenja.
3. Protiv dijela drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica 3. B. M. pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude na način da se uz već dosuđeni iznos naknade štete dosudi i daljnji iznos kao i daljnji iznos troškova parničnog postupka. Potražuje trošak revizije.
3.1. Protiv dijela drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik C. d.d. pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže usvojiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti nižestupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika C. d.d. u cijelosti. Potražuje trošak revizije.
4. Tužiteljica 3. B. M. je odgovorila na reviziju. Predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužiteljice 3. B. M. nije dopuštena, a revizija tuženika C. d.d. je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
6.1. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
6.2. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.3. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora (u revizijskom stadiju postupka) je zahtjev tužiteljice B. M. (kao putnice) za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio 5. travnja 1990. na magistralnoj cesti Z.-Lj. kod sela J. u Republici Sloveniji, a kada je grčka državljanka K. Z. H. upravljajući vozilom registarske oznake ..., osiguranim kod osiguravajućeg društva C. U. A. C. P., prilikom pretjecanja teretnog vozila prešla na lijevu stranu ceste i sudarila se s vozilom tužitelja 1., registarske oznake ..., osiguranim kod tuženika C. d.d., a u kojem su suputnice bile tužiteljice 2. i 3.
8. Tijekom postupka utvrđeno je:
- da se ... dogodila prometna nezgoda na magistralnoj cesti Z. – Lj. kod sela J., uslijed toga što je grčka državljanka K. Z. H., upravljajući vozilom grčke registracije ..., koje je zelenom kartom osiguranja bilo osigurano kod engleskog osiguravajućeg društva C. U. A. C. P., prešla na lijevu stranu ceste prilikom pretjecanja nepoznatog teretnog vozila te se frontalno sudarila s vozilom registarske oznake ..., u vlasništvu tužitelja 1., koje je vozilo osigurano kod tuženika 2.;
- da su tužitelji u predmetnoj nezgodi zadobili ozljede;
- da je za predmetnu nezgodu odgovorna državljanka Grčke, koja je oglašena krivom presudom Temeljnog Sodišća Novo Mesto broj K-42/09 od 9.4.1990., koja je postala pravomoćnom 21.prosinca 1990.;
- da je tuženik 1. osiguravajuće društvo koje je u vrijeme predmetnog štetnog događaja obavljalo obvezno osiguranje vozila na teritoriju Republike Slovenije;
- da osigurani limit po navedenom štetnom događaju iznosi 120.000 tadašnjih HRD-a ili 17.142.86 tadašnjih DM;
- da je tuženik 1. izvršilo isplatu štete iz štetnog događaja od ... samo jednom oštećenom (slovenskom državljaninu F. Š.), unatoč saznanju da ima više teško povrijeđenih i oštećenih, o čemu je osiguravatelj obaviješten odštetnim zahtjevom tužitelja a kojom isplatom je iscrpljen limit;
- da je tužiteljica 3. B. M. bila putnica u automobilu koje je bilo osigurano kod tuženika 2.
9. Nakon provedenog postupka, nižestupanjski sudovi (u odnosu na tužiteljicu 3.) zaključuju kako u konkretnoj situaciji imatelji motornih vozila koji su sudjelovali u predmetnom štetnom događaju, odgovaraju tužiteljici 3. B. M., kao trećoj osobi solidarno, pa stoga (čl. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91) tužiteljica 3. B. M., kao vjerovnica, može po svom izboru sve do ispunjenja obveze u cijelosti zahtijevati ispunjenje obveze ili samo od jednog dužnika ili od svih, što znači da tužiteljici pripada po svom izboru zahtijevati naknadu štete bilo od imatelja vozila u kojem se nalazila kao suputnica, bilo od imatelja vozila koje je izazvalo nezgodu, odnosno od njihovih osiguravatelja, ili pak istodobno od svih bez obzira da li je u odnosu na jednog osiguravatelja iscrpljen limit.
U odnosu na reviziju tužiteljice 3. B. M.:
10. Tužiteljica 3. B. M. u reviziji postavlja pitanja koja glase.
"1. Da li sve treće osobe u predmetima radi naknade štete identično ili izrazito sličnog činjeničnog supstrata, trebaju dobiti jednaku novčanu satisfakciju za pretrpljenu štetu u pogledu visine?
2. Da li je u konkretnom slučaju ispoštovan i ispravno primijenjen čl. 200 ZOO/91 kada je tužiteljici 2016. godine pravomoćno dosuđen iznos od 50.000,00 kuna na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, 10.000,00 kuna na ime naruženosti, za pretrpljene fizičke boli 12.000,00 kuna te na ime pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 kuna, kao potpun satisfakcija, sagledavajući cjelokupan postupak koji traje više od 25 godina?"
11. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljica 3. B. M. se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-723/1991 od 3. listopada 1991. i Rev-3949/1994 od 8. svibnja 1998. za koje navodi da su utemeljene na shvaćanju koje je suprotnom onome iz osporene odluke.
12. Odlučujući o dopuštenosti postavljenih pitanja tužiteljice 3. B. M., ovaj sud je ocijenio da se navedena pitanja ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. To stoga što prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda o visini pravične novčane naknade tužiteljici za sporne oblike nematerijalne štete nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12.1. S obzirom na to da kod dosuđivanja pravične novčane naknade pojedinom tužitelju treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada dolazi, a ponekad ne, do određenih odstupanja od iznosa pravičnih novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s čl. 200. ZOO.
12.2. U postavljenim pitanjima tužiteljica 3. B. M. u suštini osporava visinu i kriterije dosuđene naknade nematerijalne štete, pa, u konkretnom slučaju, ishod spora ne ovisi od odgovora na postavljeno pitanje, budući da je visinu naknade za nematerijalnu štetu sud dosudio imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja.
13. Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem ovog, revizijskog suda zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.
14. Nadalje, sadržajem revizije tužiteljica 3. B. M. pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. U odnosu na navedeno valja reći da u pogledu nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o troškovima parničnog postupka zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. koje glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija."
15. Stoga je reviziju tužiteljica 3. B. M. valjalo odbaciti i odlučiti kao izreci ovoga rješenja pod toč. 1. (primjenom odredbe čl. 392. st. 2. ZPP).
U odnosu na reviziju tuženika C. d.d.
16. U reviziji tuženik postavlja slijedeće pitanje:
"Može li treća osoba zahtijevati ispunjenje solidarne obveze od osiguravatelja motornog vozila nekrivca kad je osigurana svota motornog vozila krivca iscrpljena?"
17. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tuženik C. d.d. se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 644/2013 od 3. studenog 2015. te rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1780/2013 od 22. srpnja 2014. za koje navodi da su utemeljene na shvaćanju koje je suprotnom onome iz osporene odluke.
18. O pravnom pitanju koje je tuženik 2. C. d.d. postavio u izvanrednoj reviziji ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u više odluka.
18.1. U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-854/11 od 7. veljače 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kada u štetnom događaju sudjeluju više vozila osiguranih policom osiguranja od autoodgovornosti kod različitih osiguratelja, koja za štetu trećim osobama odgovaraju solidarno sukladno čl. 178. st. 4. ZOO, te osobe odgovaraju za štetu do visine limita po polici osiguranja predviđenoj po jednom štetnom događaju i da kod visine limita osiguranja u tom slučaju ne dolazi u obzir zbrajanje osiguranih svota osiguranja za pojedina vozila. (identično shvaćanje izraženo je i u mnogobrojnim odlukama ovog suda, npr. Rev-876/1997 od 24. listopada 2000., Rev-1510/13 od 2. prosinca 2015.)
18.2. Naime, prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 46/97, 50/99, 116/99 - dalje: ZOS) obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos dok sukladno st. 3. istog čl. ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz st. 1. ovog čl., prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju.
19. Imajući na umu naprijed utvrđene činjenice konkretnog slučaja, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tuženik 2. C. d.d. solidarno s osigurateljem drugog vozila (tuženik 1.) koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, odgovara tužiteljici 3. za naknadu štete, budući da je tužiteljica treća osoba kojoj imatelji motornih vozila i njihovi osiguratelji solidarno odgovaraju za nastalu štetu u smislu odredbe čl. 178. st. 4. ZOO.
19.1. Međutim, nižestupanjski su sudovi prilikom ocjene visine limita osiguranja predviđenog po jednom štetnom događaju, a protivno pravnom shvaćanju ovog suda, zaključili da unatoč tome što je po predmetnom štetnom događaju osiguranik štetnika (Z. T. d.d.), a koji je različit osiguratelj od tuženika 2. C. d.d., isplatio iznos do limita osigurane svote nije od značaja za isplatu za obvezu tuženika.
20. Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu 3. B. M. usvojili.
20.1. Međutim, prilikom donošenja ove odluke vijeće ovog suda je imalo na umu činjenicu da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2530/2012 od 31. svibnja 2016. ukinuta prvostupanjska presuda u ostalom dijelu (u odnosu na tužitelje 1. i 2. te tuženika 1.) uz zauzeto shvaćanje da je potrebno ispitati utvrđenje da je osigurana svota iscrpljena isplatom oštećeniku F. Š. imajući pri tome u vidu da je tuženik 1. pri toj isplati imao saznanja i o ostalim oštećenicima, ovdje tužiteljima. Dakle, za sada činjenično stanje nije potpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude.
20.2. Naime, kod toga valja imati na umu da se limit obveze osiguratelja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju. Iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguravatelja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta utvrđuju se prema mjerilima odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (sudske odluke) prelazi iznos osigurane svote. Ako je pak iznos štete utvrđen na naprijed navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete. Pritom treba napomenuti da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja.
20.3. Zbog toga je valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. (toč. 2. izreke).
21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno shvaćanju iz ovog rješenja, te ujedno ocijeniti saznanje tuženika 1. prilikom isplate oštećeniku F. Š. o ostalim oštećenicima, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).
22. Odluka o zahtjevu tužiteljice 3. B. M. za naknadom troškova odgovora na reviziju (toč. 4. izreke) temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, jer ovaj sud smatra da nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za vođenje predmetne parnice.
Mirjana Magud, v.r.