- 1 -              Revt 469/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 469/2016-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) I. d.o.o. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) grad B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 2105/13-3 od 19. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru broj P - 310/11 od 22. ožujka 2012., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika, ukida se drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine koja je prema novoj izmjeri označena kao kat. čest. 3232 z.u. 224 k.o. B. ukupne površine 48.705 m2, a sve kao osnov upisa stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige, dok je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva nad navedenom nekretninom. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 17.300,00 kuna.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbi čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana.

 

4. Revizija tuženika sadrži sve pretpostavke dopuštene „izvanredne“ revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a (sadrži određeno navedena pravna pitanja o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da su ta pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni). Međutim, u konkretnom slučaju prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora (501.000,00 kuna) pobijanog dijela presude koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu dopuštena je „redovna“ revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. u svezi s odredbom čl. 497.a ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tuženika podnesenoj protiv pobijanog dijela presude koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a. S druge strane, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude koji se odnosi na protutužbeni zahtjev ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije (čl. 40. st. 5. ZPP-a), pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a. Shodno navedenom, revizija tuženika u ovom dijelu ispitana je u okvirima odredbe čl. 392 a. st. 2. ZPP-a (samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose).

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Predmet spora je tužbeni, odnosno protutužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje stečenog prava vlasništva temeljem zakona – pretvorbom društvenog vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 3232 z.u. 224 k.o. B. (ukupne površine 48.705 m2).

 

7. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni i odbili protutužbeni zahtjev na činjeničnom utvrđenju: - da je predmetna nekretnina rješenjem Skupštine općine B. od 30. ožujka 1988., te ugovorom o davanju trajnog korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta od 30. ožujka 1988. dodijeljena na trajno korištenje predniku tužitelja u svrhu izgradnje kompleksa teniskih igrališta i pripadajućih objekata, - da nekretnina označena kao čest. zem. 3232 z.u. 224 k.o. B. u staroj izmjeri odgovara čest. zem. 332/42 z.u. 2631 k.o. B., - da je nad nekretninom označenom kao čest. zem. 332/42 z.u. 2631 k.o. B. bilo upisano pravo korištenja u korist prednika tužitelja, - da je nad predmetnom nekretninom s danom 25. srpnja 2000. bilo uknjiženo pravo vlasništva u korist prednika tužitelja, - da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća prednika tužitelja predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, te – da je predmetna nekretnina mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe.

 

8. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni i odbili protutužbeni zahtjev cijeneći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke predviđene odredbom čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) prema kojima je tužitelj nad predmetnom nekretninom stekao pravo vlasništva temeljem zakona – pretvorbom društvenog vlasništva.

 

9. Naime, prema odredbi čl. 390.a ZV-a, trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva stjecalo je vlasništvo nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: - društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva, te - čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

 

10. S obzirom na izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova treba reći da se samim unošenjem nekretnine u društveni kapital ne stječe pravo vlasništva nad tom nekretninom (u tom smislu rješenje o pretvorbi nama konstitutivni učinak), već je za stjecanje prava vlasništva potrebno da su kumulativno ispunjene prethodno navedene pretpostavke iz odredbe čl. 390.a ZV-a. Isto tako, kada je riječ o pretpostavci da je predmetna nekretnina na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe bila društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, navedenu pretpostavku nižestupanjski sudovi cijene prema okolnosti da je nad nekretninom označenom kao čest. zem. 332/42 z.u. 2631 k.o. B. bilo upisano pravo korištenja u korist prednika tužitelja. Međutim, suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, kao i kod predmnijeva uređenih odredbama čl. 361. st. 1. ZV-a (pravo korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu koje nije prestalo do donošenja ovoga Zakona pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo vlasništva dotadašnjega nositelja toga prava ili njegova pravnoga sljednika) i čl. 362. st. 2. ZV-a (smatra se da je osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu vlasnik tog zemljišta), riječ je o oborivoj predmnijevi stečenog prava korištenja koje nije prestalo (dopušteno je dokazivati i suprotno), a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

 

11. U konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka (s obzirom na postavljeni protutužbeni zahtjev) iznosi činjenicu da je pravo korištenja tužitelja nad predmetnom nekretninom prestalo iz razloga što tužitelj u ugovorenom roku nije izvršio predviđene radove na ovoj nekretnini (da je pravo korištenja tužitelju prestalo zbog neispunjenja ugovorom preuzetih obveza), koje činjenične navode tuženika su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustili cijeniti. Naime, prema shvaćanju ovog suda (Gž – 89/93 od 29. svibnja 1984. i Rev – 844/2009 od 10. srpnja 2013. na koje odluke se poziva i tuženik u razlozima važnosti izjavljene izvanredne revizije) u primjeni odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/80 i 42/86), do prestanka pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo je doći po samom zakonu u okolnostima kada korisnik nije u određenom roku izgradio predviđenu građevinu ili nije na njoj izveo znatnije radove. Prestankom prava korištenja raskida se po samom zakonu i ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji su općina i korisnik kojem je odnosno zemljište dano na korištenje prethodno sklopili.

 

12. Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni prethodno navedenih zakonskih odredaba, ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke.

 

13. Slijedom iznijetog temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

14. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

15. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.