- 1 -              Revd 365/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Revd 365/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica G. Š., odvjetnica u Z., protiv prvotuženika Š. P. pok. M. iz K., OIB: ..., drugotuženika S. M. pok. M. iz K., OIB: ..., trećetuženice N. P. pok. M. iz K., četvrtotuženice S. P. ud. M. iz K., OIB: ..., i petotuženika Š. P. pok. V. iz R., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji prvo do petotuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1103/2019-2 od 10. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-555/17-253 od 31. svibnja 2019., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I              Prijedlog prvo do petotuženika tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II              Revizija prvo do petotuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici su protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1103/2019-2 od 10. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-555/17-253 od 31. svibnja 2019., podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, ali i reviziju.

 

2. U donosu na prijedlog za dopuštenje revizije:

 

2.1. Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.2. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje u ovom stupnju nije moguće preispitivati – da je među suvlasnicima (sunasljednicima) matične nekretnine (dio koje je i predmet ovog spora) izvršena faktična podjela suvlasničke zajednice, da je prvotuženik upravo spornu nekretninu (točno određeni realni dio matičnih nekretnina) prodao predniku tužitelja koji je onda tu istu nekretninu prodao i predao tužitelju u površini koja je definirana na licu mjesta i konstatirana u zapisniku o utvrđenju međa – sudovi zaključuju da je tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora predmetne nekretnine bio u dobroj vjeri.

 

2.3. Stoga razlozi važnosti prvog pitanja (kojim se problematizira savjesnost tužitelja kod kupnje), ali i šestog pitanja (koje se odnosi na dužnost dokazivanja neprekinutog niza stjecanja od prodavatelja do upisanih vlasnika) nisu komparabilni s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

 

2.4. Drugo pitanje, osim što je preopćenito postavljeno, polazi od pogrešnih premisa – da je materijalno pravo primijenjeno na činjenice koje u postupku nisu utvrđene, jednako kao i  peto pitanje – da je tužitelju njegov prednik prodao istovremeno i suvlasnički i realni dio iste nekretnine, a što u konkretnom postupku nije utvrđeno.

 

2.5. Sedmo pitanje tuženici također grade na činjeničnom supstratu drugačijem od utvrđenog – da ne postoji identitet predmeta spora i nekretnine sadržane u kupoprodajnom ugovoru koji je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da nekretnina koja je predmet spora nije ni prodana ni predana tužitelju.

 

2.6. Stoga niti razlozi važnosti na koje se u obrazloženju prethodno naznačenih pitanja tuženici pozivaju nisu uopće primjenjivi u konkretnoj situaciji.

 

2.7. Trećim i osmim pitanjem tuženici u bitnome ukazuju na počinjenje bitnih povreda odredba parničnog postupka u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Međutim, sve i da su takve povrede počinjene, one same po sebi nisu dovoljan razlog za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, jer bi se postupovnopravno pitanje na koju se te povrede odnose moralo odnositi na pravno shvaćanje izraženo o počinjenju takve bitne postupovne povrede, što je u ovom slučaju svakako izostalo.

 

2.8. U odnosu na četvrto pitanje, kojim tuženici ukazuju na arbitrarnost u postupanju drugostupanjskog suda kada je odstupio od ustaljene prakse i nakon ponovljenog postupka prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima odustanka od izvođenja određenog dokaza, pogrešno tuženici smatraju da se radi o arbitrarnom i proizvoljnom postupanju suda jer obrazloženje pobijane odluke o tome sadrži jasne i razborite razloge (sud se u pobijanoj odluci detaljno referirao na ovlaštenje prvostupanjskog suda da odustane od izvođenja nekog dokaza, da obrazloži takvo postupanje, da provedene dokaze cijeni sukladno članku 8. ZPP te da postupak provede u skladu s člankom 10. istog Zakona) , slijedom čega odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o ocjeni arbitrarnosti pojedinačnog akta u konkretnom sluačju nije primjenjiva.

 

2.9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP riješeno kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

3. U odnosu na reviziju:

 

3.1. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, o utvrđivanju majčinstva ili očinstva, u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije i u povodu tužbi radi objave ispravka informacije (članak 382.a stavak 1. ZPP).

 

3.2. Člankom 117. stavkom 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) propisana je primjena odredaba tog Zakona o reviziji na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena drugostupanjska odluka.

 

3.3. Kako je pobijana drugostupanjska odluka donesena 10. rujna 2019., a ne radi se o nekom od sporova iz članka 382.a stavak 1. ZPP, tužitelj nije mogao podnijeti reviziju protiv presude suda drugog stupnja bez da mu je Vrhovni sud  Republike Hrvatske prethodno dopustio njezino podnošenje.

 

3.4. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 392. stavak 7. ZPP, reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.