1              Poslovni broj: 12 Us I-11/2021-15

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
        Erazma Barčića 5             

 

Poslovni broj: 12 Us I-11/2021-15

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Romanik Bacanović, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz O…, kojeg zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik u O…, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi troškova prijevoza na posao, 13. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/17-01/630, URBROJ: 566-01/13-20-2 od 12. studenog 2020. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Broj: 511-05-05-01/02-79/64-2012-2019 od 26. kolovoza 2019. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/17-01/630, URBROJ: 566-01/13-20-2 od 12. studenog 2020. u točki I. izreke poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Broj: 511-05-05-01/02-79/64-2012-2019 od 26. rujna 2019., a točkom II. izreke odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Broj: 511-05-05-01/02-79/64-2012-2019 od 26. kolovoza 2019.

 

2.              Prvostupanjskim rješenjem Broj: 511-05-05-01/02-79/64-2012-2019 od 26. kolovoza 2019. tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnog prijevoza na relaciji Ogulin-Maljevac (preko Primišlja, Kukače i Slunja) i obratno prema cjeniku voznih karata po udaljenosti od 1. rujna 2010. javnog prijevoznika „Autopromet Slunj“, uz prateća utvrđenja (t. 2.-5. izreke).

 

3.              Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 12. studenog 2020. tužitelj je kod ovog Suda  pravodobno podnio tužbu u kojoj je u bitnome naveo da istu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da javnopravna tijela nisu nesporno utvrdila je li na relaciji Ogulin-Karlovac organiziran javni prijevoz, a imajući u vidu tumačenje Zajedničke komisije. Navodi da tvrtka „Autopromet d.d. Slunj“ ne prometuje na liniji Ogulin-Primišlje-Kukača-Slunj, odnosno da na toj relaciji ne postoji nikakva linija prijevoza. Navedeni prijevoznik da prometuje na liniji Slunj-Maljevac, a ne Ogulin-Primišlje-Kukača-Slunj i mjesečna karta iznosi 1.287,00 kn. Poziva se na ovosudnu odluku poslovnog broja 12 UsI-1348/17-11 od 30. ožujka 2018. Smatra da prima naknadu za prijevoz samo za relaciju autobusne linije Slunj–Maljevac u ukupnom iznosu od 1.294,00 kn, ali ne i naknadu koja odgovara stvarnoj duljini puta na posao. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio u tužbenom zahtjevu da Sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

 

4.              Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              U ovom upravnom sporu 11. listopada 2019. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju odredbe članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

 

6.              Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/12-01/853, URBROJ: 566-01/05-17-03 od 21. rujna 2017. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela Broj: 511-05-05/2-79/164-2012 od 20. ožujka 2021. Utvrđeno je, da tužitelj stanuje u O., P…, da je radio u PGP Maljevac, da je putovao na posao i s posla na relaciji Ogulin Maljevac (preko Primišlja, Kukače i Slunja) od mjesta stanovanja do mjesta rada. Utvrđeno je, da na relaciji Ogulin-Maljevac nije organiziran međumjesni prijevoz jer ne postoji izravna autobusna linija, da postoji autobusna linija na relaciji Ogulin-Karlovac i Karlovac-Maljevac, da je tužitelj putovao javnom asfaltiranom prometnicom na relaciji Ogulin-Primišlje-Kukača-Slunj-Maljevac. Utvrđeno je, da je o zahtjevu tužitelja odlučeno na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog rješenja od 26. kolovoza 2019., da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio žalbu, da je tuženik o žalbi tužitelja odlučio na način da je istu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje, nakon čega je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

 

7.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8.1.              Odredbom članka 59. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10, u daljnjem tekstu Kolektivni ugovor) propisano je da pravo na naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza u mjestu rada i međumjesnog javnog prijevoza imaju svi službenici i namještenici neovisno o udaljenosti mjesta stanovanja do mjesta rada.

 

8.3.               Odredbom članka 59. stavkom 2. Kolektivnog ugovora propisano je da se pod pojmom mjesni javni prijevoz podrazumijeva javni prijevoz organiziran u mjestu rada službenika i namještenika (autobusne ili tramvajske linije na lokalnoj razini).

 

8.4.              Odredbom članka 59. stavkom 3. Kolektivnog ugovora propisano je da se pod pojmom međumjesni javni prijevoz podrazumijeva javni prijevoz organiziran od mjesta stanovanja, koji je različit od mjesta rada, do mjesta rada službenika i namještenika.

 

8.5.              Odredbom članka 59. stavkom 4. Kolektivnog ugovora propisano je da u mjestu rada gdje je mjesni javni prijevoz organiziran i gdje postoji mogućnost kupnje godišnje karte, troškovi prijevoza svim službenicima i namještenicima isplaćuju se na način da se isti, na početku godine za tekuću godinu trebaju izjasniti o načinu, da li žele da im se osigura godišnja karta za mjesni javni prijevoz ili da im se svaki mjesec isplaćuje cijena mjesečne karte javnog prijevoza.

 

8.6.              Odredbom članka 59. stavkom 5. Kolektivnog ugovora propisano je da u mjestu rada gdje je mjesni javni prijevoz organiziran i gdje ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte već mjesečne karte, službenici i namještenici imaju pravo na mjesečnu kartu ili, ovisno o njihovoj želji, pravo na naknadu troškova u visini mjesečne karte, a ako u mjestu rada gdje je mjesni javni prijevoz organizirani postoji mogućnost kupnje samo dnevne karte, imaju pravo na isplatu naknade troškova u visini cijene pojedinačne (dnevne) karte, za svaki dolazak i odlazak s posla.

 

8.7.              Odredbom članka 59. stavkom 6. Kolektivnog ugovora propisano je da u mjestu rada gdje mjesni javni prijevoz nije organiziran, službenici i namještenici imaju pravo na mjesečnu naknadu u visini cijene mjesečne karte najbližeg mjesta gdje je mjesni javni prijevoz organiziran i gdje postoji mogućnost kupnje mjesečne karte.

 

8.8.              Odredbom članka 59. stavkom 10. Kolektivnog ugovora propisano je da  ako službenik i namještenik koji koristi međumjesni javni prijevoz, ima od adrese stanovanja do najbliže stanice međumjesnog prijevoza više od 1000 metara, ima pravo i na naknadu troškova mjesnog prijevoza u mjestu stanovanja prema kriteriju za mjesni javni prijevoz, sukladno stavcima 4., 5., 6., i 7. ovoga članka.

 

8.9.              Odredbom članka 59. stavkom 11. Kolektivnog ugovora propisano je da ako međumjesni javni prijevoz nije organiziran službenik i namještenik ima pravo na mjesečnu naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene mjesečna karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.

 

9.              Naime, iz sveza spisa razvidno je da od mjesta stanovanja tužitelja (Ogulin) do mjesta rada (Maljevac) nije organiziran međumjesni javni prijevoz iz razloga što ne postoji izravna autobusna linija na relaciji Ogulin-Maljevac i obratno. Međutim, organiziran je javni prijevoz na relaciji Oguliin-Karlovac i Karlovac-Maljevac.

 

9.1.              Dakle, u predmetnoj upravnoj stvari tužitelju nije organiziran javni prijevoz u cijelosti, već samo za jedan dio relacije do posla i s posla. Cijeneći tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a imajući u vidu da na relaciji Ogulin-Maljevac ne postoji izravna autobusna linija, to međumjesni prijevoz nije organiziran.

 

9.2.              Člankom 59. stavkom 1. do 11. Kolektivnog ugovora uređeno je pravo državnih službenika na naknadu troškova prijevoza. Tako je između ostalog člankom 59. stavkom 11. Kolektivnog ugovora propisano pitanje prava na naknadu troškova prijevoza u situaciji kada nije organiziran međumjesni javni prijevoz. Dakle, u situaciji kada nije organiziran međumjesni javni prijevoz državnom službeniku pripada pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.

 

9.3.              Slijedom iznijetog, a uzevši u obzir da na relaciji Ogulin-Maljevac nije organiziran međumjesni javni prijevoz, to tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području u skladu s člankom 59. stavkom 11. Kolektivnog ugovora.

 

9.4.              Stoga je u postupku donošenja osporenog rješenja, suprotno navodima tužitelja, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a na koje je potom pravilno primijenjeno materijalno pravo pa je osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim.

 

9.5.              Pozivanje tužitelja na ovosudnu presudu poslovnog broja 12 UsI-1348/17-11 od 30. ožujka 2018. nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari iz razloga što je navedena presuda poništena presudom i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-3745/18-2 od 18. travnja 2019. te je tužba odbačena.

 

9.6.              Budući da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora u skladu s člankom 79. ZUS-a.

 

9.7.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 13. listopada 2021.

 

                                                                                             S u t k i n j a

 

                                                                                             Marija Renner Jakovljević

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.