Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2388/2017-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. S. i L. T., odvjetnici iz P., protiv tuženika Grada Pule-Pola, OIB …, kojega zastupa punomoćnica G. L., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1241/15-3 od 13. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1427/09-31 od 20. ožujka 2015., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice M. M. te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1241/15-3 od 13. ožujka 2017. u točki I., III. i IV. izreke i sudi:
1. Odbija se žalba tuženika Grada Pule i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1427/09-31 od 20. ožujka 2015. i u preostalom dijelu te se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 43.074,35 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznose od:
- 1.106,97 kuna od 20. ožujka 2001.,
- 1.103,75 kuna od 18. travnja 2001.,
- 1.103,75 kuna od 01. lipnja 2001.,
- 1.045,95 kuna od 19. lipnja 2001.,
- 1.052,01 kuna od 11. srpnja 2001.,
- 1.031,96 kuna od 20. kolovoza 2001.,
- 1.093,68 kuna od 12. rujna 2001.,
- 1.083,82 kuna od 09. listopada 2001.,
- 1.069,73 kuna od 15. studenog 2001.,
- 1.068,01 kuna od 11. prosinca 2001.,
- 1.059,10 kuna od 18. siječnja 2002.,
- 1.087,62 kuna od 18. veljače 2002.,
- 1.068,85 kuna od 27. ožujka 2002.,
- 1.063,77 kuna od 30. travnja 2002.,
- 1.062,81 kuna od 24. svibnja 2002.,
- 1.060,22 kuna od 21. lipnja 2002.,
- 1.052,01 kuna od 22. srpnja 2002.,
- 1.062,67 kuna od 19. kolovoza 2002.,
- 1.060,04 kuna od 18. rujna 2002.,
- 1.054,98 kuna od 16. listopada 2002.,
- 1.077,55 kuna od 19. studenog 2002.,
- 1.067,89 kuna od 23. prosinca 2002.,
- 1.070,87 kuna od 23. siječnja 2003.,
- 1.085,79 kuna od 24. veljače 2003.,
- 1.095,09 kuna od 17. ožujka 2003.,
- 1.105,41 kuna od 22. travnja 2003.,
- 1.087,45 kuna od 19. svibnja 2003.,
- 1.084,45 kuna od 24. lipnja 2003.,
- 1.079,05 kuna od 18. srpnja 2003.,
- 1.079,05 kuna od 29. kolovoza 2003.,
- 1.071,73 kuna od 23. rujna 2003.,
- 1.088,03 kuna od 10. listopada 2003.,
- 1.091,28 kuna od 27. studenog 2003.,
- 1.100,07 kuna od 22. prosinca 2003.,
- 1.098,89 kuna od 02. veljače 2004.,
- 1.102,24 kuna od 04. ožujka 2004.,
- 1.093,20 kuna od 05. travnja 2003.,
- 1.062,75 kuna od 10. svibnja 2004.,
- 1.082,60 kuna od 27. svibnja 2004.,
- 1.059,06 kuna od 29. lipnja 2004.,
pa sve do 31. prosinca 2007., a potom od 1. siječnja 2008. po stopi koja je promjenjiva i nastaje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve do konačne isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti na ime troškova postupka daljnji iznos 5.497,00 kuna u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku tužiteljici isplatiti na ime troškova sastava revizije 7.407,50 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženom isplatiti tužiteljici 100.493,87 kuna s pripadajućom zakonskom kamatom na pojedine mjesečne iznose u vremenu od 20. ožujka 2001. do 14. siječnja 2009. kako je to navedeno u točki I. izreke presude suda prvog stupnja, te je istovremeno naloženo tuženoj isplatiti na ime troškova postupka 16.267,50 kuna (točka II izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tuženog te je djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja, tako da je tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 43.074,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose za vrijeme od 20. ožujka 2001. do 29. lipnja 2004. (točka I izreke).
3. Istovremeno je preinačena odluka o troškovima postupka.
4. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08-ispravak, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, te ističe da odluka u ovom sporu ovisi o rješavanju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to:
„1) Da li je nepošteni posjednik tuđe stvari dužan nadoknaditi vlasniku te stvari sve koristi koje je on imao za vrijeme svog nepoštenog posjedovanja te stvari i u kojem roku zastarijeva vlasnikovo traženje te naknade?
2) Da li se odredbe iz čl. 165. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i s tim u vezi pravo vlasnika zahtijevati naknadu koristi od nepoštenog posjednika njegove nekretnine primjenjuju i na vlasnika koji je bio u neposrednom posjedu svoje nekretnine, ali je koristi od te nekretnine ubirao nepošteni posredni posjednik koji je sebe smatrao vlasnikom?“
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je dopuštena i osnovana jer se presuda suda drugog stupnja zasniva na pravnom shvaćanju koje odstupa od pravnog shvaćanja koje je već zauzeo ovaj sud (čl. 382. st. 2. toč. 2.).
„Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu iznosa od 102.688,61 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata plaćenih zakupnina za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. kolovoza 2009., s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli posl. br. P-1091/04 od 22. rujna 2006. utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva ¼ dijela nekretnine kč.br. 1539/ZGR. k.o. P., koji u naravi predstavlja poslovni prostor prizemlju s ulaskom iz … na adresi, P., …, a koji se poslovni prostor nalazi u sklopu dvoetažne uglovne stambene zgrade s ulazom na adresi P., …, površine 26 m2.“
7. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno:
- da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1091/04 od 22. rujna 2006., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-343/07 od 14. siječnja 2009., utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo vlasništva 1/4 dijela nekretnine kč. br. 1539/zgr. k.o. P. koja u naravi predstavlja poslovni prostor u prizemlju s ulaskom iz … ulice na adresi P., …, a koji se poslovni prostor nalazi u sklopu dvoetažne uglovne stambene zgrade s ulazom na adresi P., …, površine 26 m2 i to prenamjenom te prizemne prostorije iz podruma kao zajedničkog dijela zgrade u posebni dio zgrade - poslovni prostor pa da joj je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige,
- da je tužiteljica duži niz godina koristila predmetni poslovni prostor na temelju ugovora o zakupu zaključenog između tužiteljice kao zakupnika i tuženika kao zakupodavca, te da je tuženiku plaćala ugovorenu zakupninu,
- da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na temelju odredbe čl. 372. ZV-a, dakle na temelju zakona,
- da je tuženik predmetni poslovni prostor držao u posrednom posjedu na način da ga je davao u zakup tužiteljici i za to ubirao zakupninu,
- da je tuženik zaprimio tužbu u predmetu poslovni broj P-1091/04 najkasnije dana 19. ožujka 2001.,
- da je tužiteljica na ime zakupnine poslovnog prostora u P., …, za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. kolovoza 2009. platila tuženiku ukupan iznos od 110.686,48 kuna,
- da je na ime plaćenog zakupa za 2009. tuženik 27. siječnja 2010. izvršio povrat od 7.997,87 kuna pa za razdoblje od 1. siječnja 2001. do 31. siječnja 2009. zakupnina za predmetni poslovni prostor koju je tužiteljica platila, a nije izvršen povrat, iznosi ukupno 102.688,61 kunu kako je prikazano po mjesecima u nalazu i mišljenju vještakinje B. G.
8. Ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“
9. Prije svega valja reći da odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.
10. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.
11. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
12. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.
13. U konkretnoj pravnoj stvari, kako je tužbu na priznanje prava vlasništva podnesena 2001., a sud prvog stupnja utvrđuje da je punomoćnik tuženika najkasnije 19. ožujka 2001. primio tužbu kada je održano ročište u postupku radi priznanja prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmet posjeda, to je tuženik od tog trenutka u položaju nepoštenog posjednika.
14. Stoga, kako je tuženica nepošten posjednik predmetne nekretnine od najkasnije 19. ožujka 2001., a u postupku nije utvrđeno da bi nekretnina bila upotrjebljena tako da je primijenila identitet, to treba ovom odlukom reafirmirati postojeće pravno shvaćanja ovog suda (isto i ovaj sud u Rev-36/09 od 15. veljače 2012.) glede dileme imali se kod korištenja tuđe stvari u svoju korist primjenjivati citirane odredbe ZVDSP ili ZOO, i ustvrditi da je sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa, smatrajući da na ovaj sporan odnos treba primijeniti odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91 - jednako i čl. 1111. ZOO/05) po pravilima stjecanja bez osnove neosnovano odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva zbog zastare jer, je tužiteljica u ovom postupku tužbu podnijela unutar trogodišnjeg roka od predaje nekretnine u posjed u smislu odredbe čl. 165. st. 2. ZVDSP.
15. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužiteljice prihvatiti i preinačiti presudu suda drugog stupnja i odbiti žalbu tužene i za onaj dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica odbijena presudom suda drugog stupnja.
16. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, valjalo je dosuditi parnični trošak i u onom dijelu u kojem je odbijena s zahtjevom za naknadu troška primjenom pravila o razmjernom uspjehu u sporu koji je primijenio sud drugog stupnja, jer je u cijelosti uspjela u sporu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te dosuditi i trošak sastava revizije koji se odnosi na trošak sastava revizije po odvjetniku i sudske pristojbe na reviziju sukladno odredbi čl. 166. ZPP-a.
17. Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
|
|
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.