- 1 -              Rev 1122/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1122/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća,  dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. S.-J., odvjetnica u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1891/2016-2 od 1. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj Pn-360/2015 od 23. svibnja 2016., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom od 23. svibnja 2016. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 261.870,00 kn s kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate (stavak I. izreke) te je naloženo tužitelju V. S. naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 25.000,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom od 1. veljače 2018. odbijena je žalba tužitelja V. S. i potvrđena je prvostupanjska presuda (stavak I. izreke); a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe (stavak II. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje pobijane presude odnosno ukidanje ili samo pobijane drugostupanjske presude ili obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje drugostupanjskom ili prvostupanjsko sudu.

 

4. Tuženica  nije odgovorila na reviziju.

 

5. Nakon što je tužitelj V. S. 25. kolovoza 2018. preminuo, prvostupanjskim rješenjem od 28. ožujka 2019. utvrđen je prekid postupka, koji je onda nastavljen u odnosu na njegovu nasljednicu, suprugu M. S.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,  57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete počinjene aktom terora u dvorištu obiteljske kuće tužiteljice 24. rujna 1991., u ukupnom iznosu od 261.870,00 kn.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

              - da su M. i V. S. bili suvlasnici kuće, gospodarske zgrade i dvorišta u S., na adresi ... (ranije ...),

- da je 24. rujna 1991. došlo do eksplozije u dvorištu predmetne kuće, kojom prilikom su uz osobni automobil u vlasništvu zeta tužiteljice oštećeni prodavaonica i skladište u prizemlju kuće, frizerski salon na prvom katu kuće, a da je znatno oštećen i stambeni prostor u preostalom dijelu zgrade,

- da ukupna šteta na obiteljskoj kući tužiteljice, prema troškovniku C. o. od 8. studenoga 1991.,  iznosi 91.870,00 dinara,

- da tužiteljica i članovi njezine obitelji prilikom predmetne eksplozije nisu bili ozlijeđeni,

- da nije utvrđen počinitelj ovog djela niti je protiv njega ikada vođen kazneni postupak,

- da ne postoji neposredna uzročno – posljedična veza između eksplozije i amputacije lijeve noge prednika tužiteljice.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja, tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete na vozilu odbijen je zbog pomanjakanja aktivne legitimacije tužiteljice (riječ je o vozilu u vlasništvu zeta tužiteljice), zahtjev za naknadu materijalne štete na obiteljskoj kući odbijen je pozivom na odredbu članka 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: ZOŠTA), dok je zahtjev za naknadu nematerijalne štete odbijen uz obrazloženje da nije dokazana adekvatna uzročno posljedična veza između eksplozije i predmetne štete, ali i pozivom na odredbu članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) te odredaba ZOŠTA, jer da je u svakom slučaju nastupila zastara tog potraživanja.

 

11. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da je prigovor zastare trebalo raspraviti polazeći od odredbe članka 180. ZOO, koja je u vrijeme štetnog događaja još bila na snazi i koja je propisivala da za štetu nastalu smrću ili tjelesnom povredom uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija, odgovara društveno politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu. S obzirom da je ta odredba brisana Zakonom o izmjeni ZOO-a („Narodne novine“ broj 7/96), svi postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbi članka 180. ZOO nastavljeni su po ZOŠTA, kao posebnom propisu koji je donesen 2003. i koji je uredio odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata. Upravo prema tom propisu, obveza naknade štete postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim (članak 3.), pa revidentica smatra da se ne može oštećeniku stavljati na teret činjenica što ovakvo kazneno djelo, koje u sebi sadrži sve elemente ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, nije procesuirano.

 

12. Ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da pitanje zastare naknade nematerijalne štete u konkretnom slučaju, kada je utvrđeno da je šteta počinjena aktom terora, valja sagledati u svjetlu shvaćanja da za štetu nastalu uslijed terorističkih akata Republika Hrvatska odgovara po načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snašanja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja, kako je to propisano odredbom članka 2. ZOŠTA, a obveza naknade te štete po odredbi članka 3. istog Zakona postoji neovisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim, dakle u odnosu na tuženicu, i kad postoji njezina odgovornost za teroristički akt, ne primjenjuje se dulji zastarni rok iz članka 377. stavak 1. ZOO.

 

13. Dakle, sve i da je šteta koju tužiteljica potražuje ovom tužbom uzrokovana kaznenim djelom, potraživanje naknade štete prema ZOŠTA (naknada one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja – članak 7. i 9. stavak 3.), kakvo je ovdje, zastarijeva prema odredbi članka 376. ZOO, koja propisuje da potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (članka 376. stavak 2. ZOO).

 

14. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOŠTA propisano je da ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996., da ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog Zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

15. S obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora tuženici podnesen 13. svibnja 2014. (list 5 spisa), podnošenjem kojeg zahtjeva zastarijevanje zastaje, a da je tužba podnesena 21. travnja 2015. (list 1 spisa), prihvaća se shvaćanje drugostupanjskog suda da je uz primjenu odredba članka 11. stavak 1. i 2. ZOŠTA zastarni rok (subjektivni, ali i objektivni) za potraživanje naknade nematerijalne štete tužiteljici istekao prije pokretanja sudskog postupka radi njegova ostvarenja, neovisno o tome je li nematerijalna šteta tužiteljici nastala prije ili nakon 3. veljače 1996.

 

16. Međutim, ističe se da je ovaj zahtjev odbijen i zbog nedokazane uzročno posljedične veze između eksplozije, kao terorističkog akta, i nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela, a što se revizijom niti ne osporava, slijedom čega u odnosu na zahtjev za naknadu nematerijalne štete nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. U odnosu na zahtjev za naknadu materijalne štete (na obiteljskoj kući tužiteljice nastaloj uslijed terorističkog akta), pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da se takva šteta, prema odredbi članka 8. ZOŠTA, nadoknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi ("Narodne novine" broj 24/96, 94/96, 87/96 i 57/08 – dalje: ZO), a što se revizijom posebno niti ne pobija, kao što se ne pobija niti utvrđenje da tužiteljica nije vlasnica vozila uništenog u eksploziji, slijedom čega nije aktivno legitimiran, u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZOO, zahtijevati naknadu štete na tom vozilu.

 

18. Kako, dakle, nije ostvaren, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuje revidentica, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, odbiti reviziju i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.