1
Poslovni broj: 156 Povrv-5483/2018-26
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 156 Povrv-5483/2018-26
U IME REPUBLIKE HRVATSKE PRESUDA
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici L. M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. T. iz Z., OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, 13. listopada 2021.
presudio je
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-1084/2018 od 6. lipnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S.T. isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 315,35 kn (slovima: tristo petnaest kuna i trideset i pet lipa) zajedno sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2017. pa do isplate prema stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku osam dana.
II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. M. u Z., poslovni broj Ovrv-1084/2018 od 6. lipnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. T. isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o. iznos od 804,96 kn (slovima: osamsto četiri kune i devedeset šest lipe) zajedno sa zateznim kamatama:
- na iznos od 288,15 kn od 28. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 233,33 kn od 27. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 283,48 kn od 27. svibnja 2017. pa do isplate, te se utvrđuje da je
tužba u tom dijelu povučena.
III Nalaže se tuženiku S. T. naknaditi tužitelju H.-T. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 805,00 kn (slovima: osamsto pet kuna) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2021. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika S. T. za naknadom troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga tužitelja (ranije ovrhovoditelja) od 6. lipnja 2018., javni
bilježnik V. M. u Z. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-1084/2018 od 6. lipnja 2018. kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.120,31 kuna zajedno sa zateznim kamatama od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, odnosno na iznos od 288,15 kuna od 28. ožujka 2017. pa do isplate, na iznos od 233,33 kuna od 27. travnja 2017. pa do isplate, na iznos od 283,48 kuna od 27. svibnja 2017. pa do isplate i na iznos od 315,35 kuna od 24. lipnja 2017. pa do isplate, a istim rješenjem naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od ukupno 390,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate.
2. Tuženik je podnio prigovor u kojem ističe da je nastupila zastara utužene
tražbine.
3. Sud je rješenjem od 10. rujna 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu
kojim je određena ovrha i ukinuo provedene ovršne radnje, te je određeno kako će se
postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj je podneskom od 25. lipnja 2020. naveo kako povlači dio tužbenog
zahtjeva koji se odnosi na račune za koje je nastupila zastara, te predlaže da se održi
na snazi platni nalog u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od
315,35 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2017. kao i da mu tuženik
naknadi troškove ovršnog i parničnog postupka uvećano za pripadajuće zatezne
kamate.
5. Podneskom od 18. kolovoza 2020. tuženik navodi kako se protivi preinaci
tužbenog zahtjeva od strane tužitelja i kako ostaje pri istaknutom prigovoru zastare
predmetne tražbine.
6. Tužitelj je podneskom od 17. rujna 2020. naveo kako se u konkretnom slučaju
ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već o povlačenju tužbe.
7. Na pripremnom ročištu održanom 3. rujna 2021. tuženik je istaknuo kako
osporava visinu utuženog računa, te da je na istome navedena adresa … 55 te je dostavio račun s datumom dospijeća 23. lipnja 2017. i naznačenom adresom … 53 u Zagrebu. Tužitelj je istaknuo da račun koji je dostavio tužitelj nema veze s predmetom postupka, a i da je tuženik zaveden kao kupac na predmetnoj adresi neovisno o tome gdje živi, te da je njegova obveza obavijestiti tužitelja o eventualnoj promjeni prebivališta.
8. Prvenstveno, valja napomenuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na
sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, koji je održan 2.
lipnja 2017. u Zagrebu, zauzeo stav kako tužitelj, tijekom postupka u kojem se
odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, ne može intervenirati u svoj
zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenjem tužbe u cijelosti
ili djelomično (Zaključak 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. broj:
Su-IV-204/17, dalje u tekstu: Zaključak broj 3). U konkretnom slučaju tužitelj je
podneskom od 25. lipnja 2020. povukao tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 804,96 kuna, na ime dijela glavnice, te ostao pri tužbi u odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na dio glavnice u iznosu od 315,35 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 24. lipnja 2017. pa do isplate. Takva intervencija tužitelja dopuštena je i u skladu je sa Zaključkom broj 3, te ne predstavlja, protivno navodima tuženika, preinaku tužbe.
9. Sud je iz dostavnice, koja prileži spisu, utvrdio kako je tuženik podnesak
tužitelja od 25. lipnja 2020., kojim povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva, zaprimio
14. srpnja 2020., pa čak i kad bi se tuženikovo protivljenje preinaci u konkretnom
slučaju tumačilo kao protivljenje povlačenju tužbe, sud isto ne bi uzeo u obzir s
obzirom da je podnesak kojim se protivi preinaci tuženik podnio sudu 17. kolovoza
2020. putem pošte, dakle nakon proteka roka od 15 dana prema čl. 193. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje
u tekstu: ZPP). Stoga je sud ukinuo platni nalog u dijelu u kojem se nalaže tuženiku
isplatiti tužitelju iznos od 804,96 i odlučio kao pod točkom II izreke ove presude.
10. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list
4 spisa), potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta
ili drugom prijavljenom mjestu (list 6 spisa), preslika utuženih računa tužitelja (list 29-
36 i 42-43 spisa) te preslike računa 33620210442-0517-8 za svibanj 2017. (list 63
spisa).
11. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu toplinsku
energiju za kućanstvo na adresi u Z., … 55, vezano uz šifru krajnjeg kupca ...
13. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, a sporno je i je li
nastupila zastara predmetne tražbine.
14. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije
(Narodne novine broj 35/14 i 129/15) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička
osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje
toplinsku energiju za vlastite potrebe.
15. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za
njezino ispunjenje u skladu s odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO), a na temelju čl. 342. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Također, sudionici su dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje a u protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183. st. 1. ZOO-a).
16. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga od 21. svibnja 2018., kao i prijepisa računa
izdanog za pružene usluge tužitelja tijekom utuženog razdoblja (svibanj 2017.), koje
sud prihvaća kao vjerodostojne i istinite, sud je utvrdio da je kao korisnik usluga
tužitelja tijekom utuženog razdoblja zaveden tuženik, uz šifru krajnjeg kupca …, to jest za stambeni prostor na adresi u Z., … 55. Dakle, sud je čitanjem navedene dokumentacije utvrdio da je upravo tuženik obveznik plaćanja aknade za usluge tužitelja.
17. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga i utuženog računa, koji predstavljaju
vjerodostojne isprave prema čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12,
25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) i koje isprave sud prihvaća kao istinite, sud je
utvrdio visinu utužene tražbine, odnosno da je tuženik u obvezi platiti naknadu za
isporučene usluge tužitelja za razdoblje svibnja 2017. u iznosu od 315,35 kuna te da je datum dospijeća utužene tražbine 23. lipanj 2017.
18. U odnosu na prigovor zastare potrebno je napomenuti kako prema čl. 232. st.
1. t. 1. ZOO-a tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin,
vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno
usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu, dok je čl. 215.
st. 1. ZOO-a propisano je kako zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je
vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Rok za ispunjenje obveze određen je na svakom mjesečnom računu odnosno naznačen je rok dospijeća obveze. Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. u vezi s odredbom čl. 215. st. 1. istog zakona zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
19. Potrebno je napomenuti kako je sud razmatrao osnovanost prigovora zastare
uzevši u obzir konačno postavljeni tužbeni zahtjev, s obzirom da je tužitelj podneskom od 25. lipnja 2020. povukao tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na, kako tužitelj navodi, račune za koje je nastupila zastara.
Sud je čitanjem prijepisa računa … za toplinsku energiju za razdoblje svibnja 2017., koji je dostavio tužitelj, utvrdio kako je tuženik evidentiran kao kategorija potrošnje - kućanstvo. Postupak radi ostvarenja predmetne tražbine tužitelj je pokrenuo 6. lipnja 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga i utuženog računa sud je utvrdio kako je kao datum dospijeća utužene tražbine označen 23. lipanj 2017. Slijedom navedenog, s obzirom da nije protekao zastarni rok prema čl. 232. st. 1. t. 1 .ZOO-a, sud je ocijenio prigovor zastare neosnovanim.
20. Valja napomenuti kako je tuženik evidentiran kao korisnik usluga tužitelja.
Naime, odnos tuženika, to jest korisnika usluge, i tužitelja, odnosno davatelja usluge,
kvalificira se kao dvostranoobvezni odnos te je kao takav temeljen na načelu
dužnosti ispunjenja obveze sudionika u obveznom odnosu, slijedom primjene članka
9. ZOO-a.
Također, valja napomenuti kako račun za toplinsku energiju za razdoblje svibnja 2017. nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, čitanjem navedenog računa sud je utvrdio da se odnosi na isto razdoblje kao i utuženi račun, ali račun koji dostavlja tužitelj odnosi se na naknadu za isporučenu energiju na adresi …53 u Z., dok se utuženi račun odnosi na isporuku energije na adresi … 55. Dakle, radi se o isporuci energije vezano uz kućanstvo na drugoj adresi.
21. Povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi ovršni postupak se nastavio kao parnični postupak, te nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: Tarifa), u skladu s Zaključkom broj 3.
22. Obzirom se uspjeh u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom
zahtjevu, a tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da je povukao tužbu za dio
iznosa na ime glavnice, u skladu s time su mu i priznati parnični troškovi.
23. Tužitelju su na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznati troškovi
parničnog postupka, i to trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna, u
skladu s odredbom članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih
bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11; dalje u tekstu: Pravilnik). Temeljem Tbr. 7. t. 8. Tarife tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje po odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kuna, uvećano za pripadajući PDV u visini od 25%, dakle 625,00 kuna kojem iznosu treba dodati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), što sveukupno iznosi 805,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zatraženom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke, sukladno ranije spomenutom Zaključku broj 3.
26. Tužitelju nije priznat preostali iznos troškova postupka na ime dostave rješenja
o ovrsi (30,00 kuna) s obzirom da je obuhvaćeno člankom 6. Pravilnika u kojemu je
navedeno kako za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu,
izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga
nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama ovisno o
visini postavljenog zahtjeva, pripada javnobilježnička nagrada u jedinstvenom iznosu,
a niti preostali zatraženi iznos na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku (1.250,00 kuna) s obzirom na to da tužitelju pripada već ranije spomenuta jednokratna nagrada.
27. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka odbijen je temeljem čl. 154. st. 1.ZPP-a.
28. Slijedom navedenog, o trošku parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom III i IV izreke presude.
U Zagrebu 13. listopada 2021.
Sutkinja: Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od osam dana od dana primitka presude. Žalba ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku uz sudsku pristojbu na presudu 100,00 kuna
2. Tuženiku
