Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4380/2021-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4380/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz J., OIB , zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku u P., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z., OIB , zastupanog po punomoćniku M. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-609/2021-2 od 30. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-430/2019-10 od 31. ožujka 2021., u sjednici održanoj 13. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Odbacuje se prijedlog tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 11.621,78 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci presude suda prvog stupnja (točka I izreke).

 

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik tvrdeći da su ostvareni uvjeti iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja koje glasi:

 

Je li sud vezan pravomoćnim upravnim aktom-kojim je upravno tijelo donijelo odluku o prethodnom pitanju-danju priznanja prava na isplatu mirovine, odnosno početku ostvarivanju prava na isplatu mirovine?

 

3. Ističe da se radi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u odlukama Rev-x-1037/12 od 16. listopada 2013., Rev-1913/10 od 28. veljače 2012., Rev-1265/06 od 25. siječnja 2007. i Rev-531/07 od 13. lipnja 2007.

 

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

6. Po ocjeni ovog suda, sud drugog stupnja nije izrazio pravno shvaćanje koje ne bi bilo podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u citiranim odlukama ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je parnični sud vezan za pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku glede pitanja postojanja prava i da nije ovlašten mijenjati odluke donesene u upravom postupku.

 

7. U ovom postupku je tužitelj od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 11.621,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom navodeći u tužbi da je taj iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u P. Klasa: UP/I 141-02/19-01/03117493293, Ur. broj: 341-17-05/3-19-6424 od 14. lipnja 2019., koje je postalo pravomoćno i ovršno 29. lipnja 2019., a kojim rješenjem je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 27. veljače 2019., te kojim je određeno da tužitelju isplata mirovine pripada od prvog slijedećeg dana od dana pravomoćnosti rješenja o priznanju prava i isplaćivat će je HZMO iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Ujedno tužitelj zahtijeva i isplatu iznosa od 1.625,00 kn na ime troška pokušaja provedbe neposredne ovrhe putem FINA-e.

 

8. Naime, tuženik je tužitelju mirovinu po prednje navedenomu rješenju HZMO-a, Područni ured u P. isplaćivao od dana pravomoćnosti prednje navedenog rješenja HZMO-a (29. lipnja 2019.), dok za razdoblje od 27. veljače 2019. do 29. lipnja 2019., tuženik nije isplatio tužitelju mirovinu (dakle tužitelj zahtijeva isplatu mirovine za puna četiri mjeseca - ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2019., te za dva dana u veljači 2019.).

 

9. Dosuđujući iznose za koji tužitelju nisu isplaćeni, sudovi nižeg stupnja nisu dosudili ništa drugo nego što je u rješenju tuženika određeno (list 5-7 spisa), u kojem se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu od 27. veljače 2019., a isplata mirovine pripada od prvog slijedećeg dana od dana pravomoćnosti, pa time što je tužitelju dosuđena isplata neisplaćene mirovine od dana utvrđenja prava na mirovinu i dana početka faktičke isplate mjesečne mirovine sud drugog stupnja nije utvrđivao sporno pravo drugačije od pravomoćnog rješenja donesenog u upravnom postupku niti je mijenjao odluku donesenu u upravnom postupku, već je jedino naložio isplatu onog što je upravnim rješenjem utvrđeno kao pravo, a nesporno nije isplaćeno.

 

10. Stoga, kako nisu ostvareni uvjeti za dopuštenje revizije valjalo je prijedlog odbaciti sukladno odredbi čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a.

 

Zagreb, 13. listopada 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu