1

 

Poslovni broj: 6 Gž-744/2020-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: 6 Gž-744/2020-2

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari M. B. iz K., OIB: …, zastupana po odvjetnicima iz O. d. V. i o. iz R., protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z.,OIB: …, zastupan po odvjetnicima iz O. d. Š. i p. j.t.d. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-2986/2018 od 13. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 13. listopada 2021.

 

p r e s u d i o   j e  i   r i j e š i o  

 

Žalba tužiteljice se (u dijelu pod točkom III. izreke presude) uvažuje, dok se žalba tuženika (u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke) djelomično uvažuje a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-2986/2018 od 13. lipnja 2019.:

 

a)     potvrđuje u točki I. izreke,

 

b)     ukida u točki II., III. i IV. izreke i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda Rijeci poslovni broj P-2986/2018 od 13. lipnja 2019. točkom I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja protiv ovršenika ovdje tužiteljice, a radi naplate vodnog doprinosa u iznosu od 30.456,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 14. srpnja 2019. do isplate, kao i naknade troškova tog ovršnog postupka temeljem konačnog i izvršnog zamjenskog rješenja tuženika o obračunu vodnog doprinosa od 06. svibnja 2008. donesenog u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pod poslovnim brojem KLASA:UP…, UR.BROJ: …, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 28.970,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na u izreci točno navedene iznose, točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice, a na u izreci navedene mjesečne iznose, dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.230,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je u dijelu pod točkom III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati zahtjev tužiteljice.

 

3. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom I. i II. izreke, te u točki IV. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i odbije zahtjev tužiteljice podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu  na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

6. Nakon što je u postupku utvrđeno:

 

- da je zamjenskim rješenjem tuženika od 06. svibnja 2008. točkom I. utvrđen ukupan iznos vodnog doprinosa od 41.183,04 kn koji su obvezni platiti M. B., M. B. i D. B., a u točki II. je navedeno kako je utvrđeni iznos obveznik u obvezi platiti u obrocima s time da prvi obrok od 13.425,07 kn dospijeva 05. lipnja 2008., drugi obrok u iznosu od 14.032,50 kn dospijeva 05. rujna 2008., a treći obrok u iznosu od 13.725,47 kn dospijeva 05. prosinca 2008. te je u točki V. navedeno da ukoliko obveznik bilo koji obrok ne uplati u cijelosti na dan njegovog dospijeća, ukupni neplaćeni dio iznosa iz točke I. smatra se dospjelim na taj dan,

- da tužiteljica nije u potpunosti platila prvi obrok zbog čega je cjelokupno dugovanje dospjelo na naplatu 05. lipnja 2008.,

- da je temeljem konačnog i izvršnog zamjenskog rješenja o obračunu vodnog doprinosa 06. svibnja 2008. i to za ukupan iznos od 28.970,75 kn, tuženik podnio prijedlog za ovrhu 22. ožujka 2019., te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1100/12 na novčanoj tražbini tužiteljice,

- da je Financijska agencija temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1100/12 vršila naplate iznosa u korist tuženika sa računa tužiteljice,

 

7. Budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 22. ožujka 2012., a zastara je počela teći 01. siječnja 2009., to je prvostupanjski sud prihvatio prigovor zastare budući da je protekao trogodišnji zastarni rok, pa su neosnovani navodi tuženika da se na konkretan odnos treba primijeniti rok zastare iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – u daljnjem tekstu: ZOO). Budući da se Zakon o obveznim odnosima po pitanju zastare ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

8. U konkretnom slučaju radi se o ovrsi radi naplate naknade za uređenje voda, dakle vodne naknade propisane u Zakonu o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 107/95, 19/96, 98/18 i 150/05) koji je važio za vrijeme donošenja rješenja o obračunu naknade za uređenje voda od 2008. odnosno "Narodne novine", broj 153/09 koji je važio u vrijeme donošenja rješenja o obračunu naknade za uređenje voda, pa se za zastaru ovrhe ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine" 147/08, 18/11) koji se kasnije mijenja i to "Narodne novine" 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, 115/16 – dalje: OPZ.

 

9. Prema odredbi članka 94. stavak 1. OPZ pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamate i troškova ovrhe, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kad je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik samo utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (članak 94. stavak 4. OPZ).

 

10. Prema odredbi članka 95. stavak 1. OPZ tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

 

11. Odredbom članka 96. stavak 1. OPZ apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za 6 godina računajući od dana kad je zastara počela teći, a prema odredbi članka 94. stavak 3., 4. i 5. ovog zakona.

 

12. Prema tome u konkretnom slučaju za ocjenu prigovora tužiteljičinog prigovora zastare za naplatu utvrđenog  vodnog doprinosa nije mjerodavna odredba članka 233. ZOO na koji se poziva žalitelj, nego su mjerodavne odredbe OPZ.

 

13. I prema pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. je da zastara tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknada za zaštitu vode se računa prema članu 94. stavak 1. OPZ u vezi s članom 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

 

14. Kako je proglašena nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika, a temeljem koje je s računa tuženika isplaćen utuženi iznos iz točke II. presude, prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev pod točkom II. presude i tužiteljici dosudio dosuđeni iznos a temeljem odredbe iz članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO, dosuđujući tužiteljici i  zatezne kamate od utuženja do isplate pozivajući se na članak 1115. ZOO.

 

15. Međutim odlučujući o zahtjevu za isplatu i nalaganje tuženiku (ovrhovoditelju) vraćanje onog što je ovrhom dobio, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije u potpunosti ni pravilno utvrdio činjenično stanje, a niti je predmetu priložen ovršni spis kako bi se sva relevantna utvrđenja mogla provjeriti. Prvostupanjski sud nije vodio računa da je u ovom postupku sud donio rješenje o ovrsi, dakle nije se radilo o izravnoj naplati gdje je do prijenosa sredstava došlo prije nego je sud dostavio rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava nedopuštenom pljenidbu i prijenos, a zbog čega bi tužitelj svoje eventualno pravo mogao ostvarivati samo u parnici radi povrata neosnovano stečenog i naknade štete. U protivnom ovršenik (tužitelj) može koristiti ovlaštenja iz naslova protuovrhe, ako je ista moguća, a u tom slučaju nema ni uvjeta za voditi parnični postupak, a što u postupku treba utvrditi, jer o tome ovisi odlučivanje o ovom dijelu zahtjeva kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata, zbog čega je u ovom dijelu (točka II. i III. izreke) valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao pod b) izreke ove drugostupanjske odluke.

 

16. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (točka IV. izreke).

 

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1 i 2. i članka 370. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 13. listopada 2021.

 

Predsjednik vijeća:

 

Đorđo Benussi