1               Poslovni broj:Gž-1591/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:Gž-1591/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. J., odvjetniku u R., protiv tuženika P. P. O. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, pod poslovnim brojem 7 Psp-2/2020-40 od 21. travnja 2021., 13. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se žalba tužitelja R. A. d.o.o., V. kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, pod poslovnim brojem 7 Psp-2/2020-40 od 21. travnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na nastavak postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja riješio je:

 

"Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja R. A. d.o.o., V., OIB: ..., od 29. svibnja 2020., koja glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik samovlasno smetao tužitelja u njegovom posljednjem i mirnom posjedu na nekretninama kč.br. 1142 u zk.ul. 573, kč.br. 1149 u zk.ul. 573, kč.br. 1079/7 u zk.ul. 73, kč.br. 1079/8 u zk.ul. 103, kč.br. 1148 u zk.ul. 573, kč.br. 1147 u zk.ul. 573, kč.br. 978/4 u zk.ul. 532, kčbr. 1027/1 u zk.ul. 532, kč.br. 1095/1 u zk.ul. 532, sve k.o. Č., na način da je na iste pristupio i započeo (i nastavio) s izvođenjem radova, u okviru kojih je na nekretninu postavio tešku mehanizaciju, alat, svoje osoblje, te izvršio iskop ceste, iskop nasipa, postavljanje privremenog objekta - kontejnera i sječu vegetacije.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da s nekretnine opisane u točki 1. ukloni sve izvršene radove, postavljene objekte, predmete, strojeve i osoblje.

3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično daljnje smetanje tužitelja u posjedu nekretnina opisanih u točki 1. ove presude, pod prijetnjom novčane kazne.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od osam dana."

 

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsko rješenje, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavak 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje ukine.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu, navodeći da ga je tuženik dana 20. siječnja 2020. samovlasno smetao u njegovom posljednjem i mirnom posjedu nekretnina i to k.č. 736/1, poslovni objekt i ekonomsko dvorište u B. u površini od 1 ha i 193 čhv, upisane u z.k.ul. 577 k.o. V., te prometno manipulativne površine ribnjaka koji se nalazi na k.o. V. površine 120 ha, zatim u k.o. G. površine 59 ha i k.o. Č. površine 446 ha, a koje se sastoje od nekretnina upisanih u z.k.ul. 493, 462, 271, 209, 364, 143, 108, 278, 266, 455, 341, 462, 143, sve k.o. V., upisanih u z.k.ul. 194, 72, 644, sve k.o. G., te upisanih u z.k.ul. 474, 440, 148, 499, 145, 16, 455, 378, 15, 103, 73, 12, 453, 94, 226, 131, sve k.o. Č., na način da je na iste pristupio i započeo (i nastavio) s izvođenjem radova, u okviru kojih da je na nekretninu postavio tešku mehanizaciju, alat, svoje osoblje, te izvršio iskop ceste, iskop nasipa, postavljanje privremenog objekta - kontejnera i sječu vegetacije.

 

6. Nadalje, nakon očevida na licu mjesta i nakon što da je vještak sačinio nalaz i mišljenje i položajni nacrt, tužitelj da je podneskom od 29. svibnja 2020. precizirao tužbeni zahtjev na način, kako to da je opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, a u podnesku od 6. srpnja 2020., tuženik da je naveo da nekretnine iz tužiteljevog podneska od 29. svibnja 2020., nisu bile predmet tužbenog zahtjeva, slijedom čega da se ne radi o preciziranju tužbenog zahtjeva, nego o preinaci tužbenog zahtjeva, a kojoj preinaci tužbenog zahtjeva iz navedenog podneska tužitelja, tuženik da se protivio.

 

7. Pobijanim rješenjem, a pozivom na odredbe članka 191. i odredbe članka 190. sve ZPP-a, utvrđujući da je u ovoj pravnoj stvari tužba tuženiku dostavljena na odgovor dana 3. veljače 2020., dakle tuženiku da je dostavljena prije tužiteljeve preinake tužbe iz podneska od 29. svibnja 2020., sud prvog stupnja zaključuje, da je protivljenje tuženika preinaci tužbe utemeljeno na naprijed navedenim zakonskim propisima, jer u podnesku od 29. svibnja 2020. da je promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva, navođenjem nekretnina različitih u odnosu na nekretnine iz prvobitne tužbe, pa da je tužitelj tim podneskom, obzirom da je u istom podnesku naveo pretežito različite zemljišnoknjižne uloške, u odnosu na navedene u prvobitnoj tužbi, preinačio tužbu, pa kako u konkretnom slučaju, za konačno rješenje odnosa među strankama da nije svrsishodno dopustiti preinaku, a i kada sud da bi dopustio predmetnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 29. svibnja 2020., preinačena tužba da bi bila podnesena izvan zakonom propisanog prekluzivnog roka za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda, obzirom da tužitelj u tužbi navodi da je predmetno smetanje posjeda počinjeno dana 20. siječnja 2020., što da bi rezultiralo odbačajem tužbe, pa sud prvog stupnja nije dopustio predmetnu preinaku tužbe, rješavajući sve na način, kako je to pobliže opisano u izreci prvostupanjskog rješenja.

 

8. Međutim, navedene zaključke suda prvog stupnja, temeljem kojih je donio pobijano rješenje, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne i to iz razloga kako slijedi.

 

9. To stoga, što preinačenje tužbe postoji i kada se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju, drugačijem kompleksu činjenica od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi elementi, preinačeni ili oduzeti prije istaknuti, tako da novoformirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promijene identiteta tužbenog zahtjeva.

 

10. Dakle, svaka promjena činjenične osnove tužbe nije preinačenje tužbe, a ako predmet spora, tužbeni zahtjev, ostane, unatoč promjenama, suštinski, a ne samo po svom tekstu, identičan, promjena tužbene osnove ne predstavlja preinačenje, već korekturu, dopunu ili razjašnjenje tužbe, odnosno potkrepljivanje činjenične osnove prijašnjeg spora.

 

11. Prema tome, potrebno je da sud u nastavku postupka utvrdi da li je podneskom od 29. svibnja 2020. (listovi 239 i 240 spisa) tužitelj, kako to isti navodi u tom podnesku, samo precizirao tužbeni zahtjev ili nije, odnosno da li je tim podneskom preinačio tužbu ili nije.

 

12. Naime, iz stanja spisa predmeta i to činjeničnih navoda tužbe (listovi od 1 do 4 spisa) proizlazilo bi da tužitelj navodi da je u posjedu predmetnih nekretnina, na kojim nekretninama tuženik da je 20. siječnja 2020. samovlasno i neovlašteno pristupio i na njima započeo izvođenje radova, te da do dana podnošenja tužbe, tuženik da je na tim nekretninama postavio tešku mehanizaciju, alat, svoje osoblje, te izvršio iskop ceste, iskop nasipa, postavljanje privremenog objekta – kontejnera i sječu vegetacije, te da je opisanim nekretninama obuhvaćena veća površina, koja da čini cjelinu u naravi, pa stoga da pridržava pravo da se po provedenom mjerničkom vještačenju detaljno specificiraju nekretnine, na kojim smetanje posjeda da je izvršeno, pa da je tužitelj predložio da se rješenjem utvrdi da ga je tuženik samovlasno smetao u njegovom posljednjem i mirnom posjedu nekretnina, koje su navedene u tom tužbenom zahtjevu, na način da je tuženik na iste pristupio i započeo (i nastavio) s izvođenjem radova, u okviru kojih da je na nekretninu postavio tešku mehanizaciju, alat, svoje osoblje, te izvršio iskop ceste, iskop nasipa, postavljanje privremenog objekta – kontejnera i sječu vegetacije, pa da se naloži tuženiku u roku od osam dana uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da s nekretnina navedenih u točki 1. ukloni sve izvedene radove, postavljen objekte, predmete, strojeve i osoblje, uz zabranu tuženiku takvog ili bilo kakvog sličnog smetanja tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina, pod prijetnjom novčane kazne, dok iz podneska tužitelja od 29. svibnja 2020. (listovi 239 i 240 spisa) proizlazi da tužitelj nakon obavljenog očevida i nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka precizira tužbeni zahtjev, na način da zahtjeva posjedovnu zaštitu na nekretninama pobliže opisanim u tom tužbenom zahtjevu, koje su različite od nekretnina u odnosu na koje je posjedovna zaštita zahtijevana tužbom, jer da je tuženik na iste nekretnine pristupio i započeo (i nastavio) s izvođenjem radova, u okviru kojih da je na nekretninu postavio tešku mehanizaciju, alat, svoje osoblje, te izvršio iskop ceste, iskop nasipa, postavljanje privremenog objekta – kontejnera i sječu vegetacije, pa da se naloži tuženiku u roku od osam dana uspostava ranijeg posjedovnog stanja, na način da s nekretnina navedenih u točki 1. tog preciziranog tužbenog zahtjeva ukloni sve izvedene radove, postavljen objekte, predmete, strojeve i osoblje, uz zabranu tuženiku takvog ili bilo kakvog sličnog smetanja tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina, pod prijetnjom novčane kazne.

 

13. Dakle, iz navedenog preciziranog tužbenog zahtjeva tužitelja podneskom od 29. svibnja 2020. ne bi proizlazilo da se tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom povijesnom zbivanju ili drugačijem kompleksu činjenica, od onih koje su prije predstavljale tužbenu osnovu po svom tekstu (formalnom sadržaju) istog tužbenog zahtjeva, već bi proizlazilo, da u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev, unatoč promjenama glede oznaka nekretnina, ostaju suštinski identični predmetu spora i tužbenom zahtjevu iz tužbe, a koje činjenice će ipak sud prvog stupnja utvrditi u nastavku postupka (da li je u naravi predmet spora iz tužbe istovjetan predmetu spora iz podneska tužitelja od 29. svibnja 2020., kao i da li je činjenični osnov glede postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 29. svibnja 2020. istovjetan činjeničnom osnovu iz tužbe), pa ukoliko utvrdi da u naravi predmet spora i tužbeni zahtjev, unatoč promjenama glede oznaka nekretnina, ostaju suštinski identični predmetu spora i tužbenom zahtjevu iz tužbe, tada se, u tom okolnostima, ne bi moglo smatrati da je tužitelj svojim podneskom od 29. svibnja 2020. preinačio tužbu, već je isti tim svojim podneskom korigirao, ili, kako to tužitelj navodi u tom svom podnesku, precizirao tužbeni zahtjev, a za koje takvo preciziranje tužbenog razloga ne bi postojali zakonski razlozi, temeljem kojih sud prvog stupnja ne bi dozvolio to predmetno preciziranje tužbenog zahtjeva.

 

14. Budući, da su se na izloženi način ostvarili istaknuti žalbeni razlozi tužitelja, obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, to je, temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, prvostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na nastavak postupka.

 

Split, 13. listopada 2021.