Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž R-679/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-679/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji ovog suda Svjetlani Vidović, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica – specijalist Mirjana Urlić, u pravnoj stvari tužiteljice N. U. iz T., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u P., protiv tuženika Zavoda, Z., OIB ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-60/2021-11 od 12. svibnja 2021., dana 12. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-60/2021-11 od 12. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za nadoknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 6.346,70 kn bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kako je to specificirano u točki I izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen (točka II. izreke). Također je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Nadalje, točkom IV u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka je odbijen.

 

2.1. Protiv točke I. i III. ove presude žalbu podnosi tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dakle razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; 70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine.

 

2.2. Žalbu je podnijela i tužiteljice i to protiv točke III presude, iako iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi kako ista zapravo pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku sadržane u točki IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući sudu drugog stupnja da istu preinači.

 

2.3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika.

 

2.4. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

2. 5. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, prema odredbi čanka 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

3.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 26. siječnja 2017., a pozivom na odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

 

3.2. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01 i 39/09; dalje: ZPJS) te članka 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09; dalje: ZOPJS).

 

3.3. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

3.4. Osim toga, nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sve sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

4.1. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika;

- da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS; da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn;

- da su dana 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kn (dalje: Sporazum);

- da je dana 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kn; dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (dalje: Dodatak);

- da su dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna (dalje: Izmjene i dopune);

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (dalje: Arbitražna odluka);

- da su dana 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka (dalje: Vjerodostojno tumačenje);

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. godine do zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine tj. 12 tromjesečja uzastopno; dok je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. godine od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%;

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja će biti isplaćena u veljači 2017. godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07; dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU/07;

- da je prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10; dalje: TKU/10) u članku 51. stavku 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima;

- da je člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12; dalje: TKU/12) ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

 

4.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. ZOPJS i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od 2016. godine.

 

5.1. Odredbom članka 2. ZOPJS određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom; dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01; dalje: ZPJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

 

5.2. Prema mnijenju ovog drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU/07, TKU/10 i TKU/12, ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine (članak III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. godini (članak IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

 

5.3. Za napomenuti je da su Izmjene i dopune donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 124/09), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća. Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama dana 16. ožujka 2016., u kojoj su u članku I. kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

 

5.4. Nadalje, temeljem izričite zakonske odredbe članka 2. ZOPJS Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage.

 

5.5. Konačno, člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano člankom IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na članak III. istog. Naime, člankom IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz članka III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

 

6. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, za odgovoriti je da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navode tuženika o nemogućnosti ispunjenja obveze jer mu za to nisu dostavljena novčana sredstva iz državnog proračuna. Ovo stoga jer, Zakon o izvršavanju državnog proračuna ne zabranjuje korisnicima državnog proračuna isplatu plaće u visini sukladno ugovorenim obvezama. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije od utjecaja je li Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik TKU osigurala sredstva za tu namjenu u državnom proračunu, jer navedena okolnost ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku kao poslodavcu temeljem ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem i temeljem TKU, kojeg se poslodavac dužan pridržavati (članak 6. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 93/14; dalje: ZR/14).

 

7. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).... Dakle, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS-a).“

 

8. Slijedom svega gore navedenog, pravilno je sud prvog suda prihvatio tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu budući je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci.

 

9.1. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud tužiteljici nije priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 4. siječnja 2021., poštarinu plaćenu za taj podnesak, nagradu za sastav podneska od 24. veljače 2021., te podneska od 1. ožujka 2021. Nadalje navodi da je nedvojbeno kako su podnesci po svojoj biti i sadržaju obrazloženi podnesci koji su bili opravdani i potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. st. 1. ZPP-a te da ga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo obračunati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT).

 

9.2. Neosnovano žalitelj pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o parničnom trošku.

 

9.3. Odredbom članka 155. st. 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

9.4. Nadalje, odredbom članka 461.a st. 2. ZPP-a određeno je da u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

 

9.5. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju za sastav navedenih podnesaka ne pripada nagrada prema odredbama OT. Naime, sukladno gore citiranim odredbama navode iz navedenih podnesaka sud prvog stupnja ne bi smio uvažiti, slijedom čega ti podnesci nisu bili potrebni za postupak.

 

9.6. Također valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 2. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje sukladno izraženom stavu.

 

9.7. Kako je tužba podnesena protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, to podnošenje izvansudskog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, slijedom čega nije niti trošak potreban za vođenje parnice, pa pravilno sud prvog stupnja nije priznao tužiteljici nagradu za sastavak navedenog podneska. Budući da tužiteljici nije priznato pravo na nagradu za sastavak podneska, to nije bilo osnove niti da se tužiteljici prizna trošak poštarine na isti.

 

10. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a rješenje o trošku potvrditi temeljem odredbe čl. 380. 2) ZPP-a, odnosno valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom I.

 

11. Kako niti tužitelj niti tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku to im se temeljem odredbe čl. 166. ZPP-a, vezano uz odredbu čl. 154. ZPP-a ne može priznati naknada za sastav žalbe. Također, odgovor na žalbu koji je podnijela tužiteljica nije radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka, pa se tužiteljici ne može priznati nagrada za sastav istog, temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a.

 

12. Slijedom svega gore navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

 

U Splitu, 12. listopada 2021.

 

Sutkinja:

Svjetlana Vidović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu