- 1 -              Poslovni broj: I Kž-234/2021-16

 

Poslovni broj: I Kž-234/2021-16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-34/2021. od 29. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. M. i zamjenika branitelja optuženika V. S., odvjetnika iz Z., te u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Prihvaća se žalba optuženog D. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se, prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točke 1. i 2., kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za kaznena djela iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točke 3., 4. i 5., kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. iz točke 6., te kazne zatvora od po 10 (deset) mjeseci za kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. iz točke 7., 8., 9. i 10. izreke prvostupanjske presude, zbog kojih je proglašen krivim, pa se optuženi D. M. zbog navedenih kaznenih djela uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. ožujka 2021. pa nadalje.

 

II Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u ostalom nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom od 29. lipnja 2021., broj K-34/2021., Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog D. M. zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, i to 5 (pet) djela – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. i 2. K./11., te 5 (pet) djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanih u izreci te presude te mu je za navedena kaznena djela prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kaznena djela iz točke 1. i 2., kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za kaznena djela iz točke 3., 4. i 5., kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci za kazneno djelo iz točke 6., te kazne zatvora od po 10 (deset) mjeseci za kaznena djela iz točke 7., 8., 9. i 10. izreke prvostupanjske presude,, pa ga potom primjenom odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. M. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. ožujka 2021. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da su novčani iznos od 1.336,00 kuna (točka 2. izreke prvostupanjske presude), novčani iznos od 6.090,00 kuna (točka 3. izreke prvostupanjske presude), novčani iznos od 38,00 kuna (točka 6. izreke prvostupanjske presude) te novčani iznos od 3.742,00 kune (točka 8. izreke prvostupanjske presude) ostvareni kaznenim djelima iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., odnosno iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te da novčani iznos od ukupno 11.206,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelima, koji iznos postaje imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženom D. M. da iznos od 11.206,00 kuna uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog D. M. trajno su oduzeta tri skalpela koji su od njega privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01175852, koji će nakon pravomoćnosti presude biti uništeni.

 

1.4. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu L. J. iz Z., … (točke 1. i 4. izreke prvostupanjske presude), oštećenom trgovačkom društvu L. t. d.o.o. iz K., …, (točke 5. i 7. izreke prvostupanjske presude), oštećenom trgovačkom društvu F. b. d.o.o. iz Z., … (točka 6. izreke prvostupanjske presude), oštećenom trgovačkom društvu I. d.o.o. iz Z., … (točka 9. izreke prvostupanjske presude) te oštećenom trgovačkom društvu G. s. d. iz Z., … (točka 10. izreke prvostupanjske presude) dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi u cijelosti, te je nalaženo optuženom D. M. da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećenom trgovačkom društvu L. J. iznos od 3.810,00 kuna, oštećenom trgovačkom društvu L. t. d.o.o. iznos od 6.307,70 kuna, oštećenom trgovačkom društvu F. b. d.o.o. iznos od 14.000,00 kuna, oštećenom trgovačkom društvu I. d.o.o. iznos od 930,00 kn te oštećenom trgovačkom društvu G. s. d.o.o. iznos od 1.450,00 kn, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. M. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 6. ZKP/08. te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, u cijelosti.

 

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državi odvjetnik i optuženi D. M. po branitelju Z. Ž., odvjetniku u Z..

 

2.1. Državni odvjetnik se žalio zbog odluke o kazni, s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u dijelu odluke o kazni te krivljenog osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem adekvatnijem trajanju".

 

2.2. Optuženi D. M. žalio se po branitelju Z. Ž., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne blaže pojedinačne kazne za svako pojedino inkriminirano mu kazneno djelo te da mu slijedom toga izrekne i blažu jedinstvenu kaznu zatvora" te uz zahtjev "… da bude izvješten o sjednici Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako bi na njoj mogao sudjelovati i izložiti žalbu."

 

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je branitelj optuženika s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-28/21 od 13. srpnja 2021.god."

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženika i zamjenika njegovog branitelja, odvjetnika V. S., u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08., a u odsutnosti o sjednici uredno izviještenog državnog odvjetnika.

 

6. Žalba optuženog D. M. je osnovana, dočim žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7. Niti državni odvjetnik, niti optužni D. M. svojim žalbama ne dovode u pitanje jesu li pravilno i potpuno utvrđene sve okolnosti koje su relevantne za mjeru izrečene kazne u ovoj kaznenopravnoj stvari. Međutim, tako utvrđenim okolnostima stranke daju dijametralno suprotne vrijednosne predznake. Dok optuženi D. M. smatra kako uz druge utvrđene olakotne okolnosti nije dovoljno cijenjen motiv počinjenih kaznenih djela, državni odvjetnik pojedinim utvrđenim okolnostima odriče svojstvo olakotnih, te smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za ublažavanje pojedinačno utvrđenih zatvorskih kazni u smislu odredbe članka 48. KZ/11.

 

8. Međutim, iako neosnovano optuženi D. M. potencira važnost motiva za svoju kriminalnu aktivnost, jer je eventualne prijetnje svom djetetu mogao prijaviti nadležnim tijelima, utemeljeno ukazuje da je prvostupanjski sud, pravilno utvrdivši sve olakotne okolnosti konkretnog slučaja, propustio iste dostatno valorizirati. Naime, dosljedno priznanje od prvog ispitivanja pred policijom, kao i na raspravi, iskren odnos kajanja zbog počinjenih kaznenih djela, spremnost na obeštećenje oštećenika, kao i njegove osobne i obiteljske prilike (otac koji doprinosi uzdržavanju djeteta, zaposlen) po ocjeni ovog žalbenog suda zaslužuju onu mjeru kazne koja će ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije. Stoga jedinstvena kazna zatvora za počinjena kaznena djela u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odgovara spomenutim zakonskim zahtjevima sadržanim u članku 47. KZ/11., te će kao takva odvratiti optuženika od moguće buduće kriminalne aktivnosti i jednovremeno utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o njihovoj pogibeljnosti i o pravednosti kažnjavanja, te će kao takva omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11.).

 

9. Istodobno, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi kako činjenica optuženikovog radnog odnosa (zaposlenosti), očinstva, doprinosa uzdržavanju djeteta, te pokazano kajanje zbog počinjenih kaznenih djela ne predstavljaju olakotne okolnosti. Protivno tome, sadržaj odredbe članka 47. KZ/11. upravo propisuje dužnost valorizacije spomenutih okolnosti navodeći decidirano da sud mora ocijeniti kao olakotnu ili otegotnu okolnost i počiniteljeve osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog djela i odnos prema žrtvi. U tom kontekstu prvostupanjski sud je ispravno identificirao i nabrojao sve što predstavlja olakotne okolnosti, ocijenivši pritom kako optuženikovo kajanje zbog počinjenih kaznenih djela pokazuje njegov iskreni kritični odnos prema istima, što je ispravno dovedeno u korelaciju sa optuženikovim priznanjem već pri prvom ispitivanju pred policijom, od kojeg nije odstupao niti tijekom provedenog postupka, sa daljnjom implikacijom njegovog brzog okončanja, a čime je izbjegnuta daljnja traumatizacija žrtava počinjenih kaznenih djela. Na isti način treba cijeniti i optuženikovo priznanje imovinsko-pravnih zahtjeva i njegovu spremnost obeštećenja oštećenika. Također nije prihvatljiv prigovor državnog odvjetnika kako je sud prvog stupnja zanemario podatak o ranijoj osuđivanosti optuženika za istovrsno kazneno djelo, jer je značaj tog podatka i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda relativiziran činjenicom da u razdoblju od 12 godina optuženik nije dolazio u sukob sa zakonom. Zbog toga žalba državnog odvjetnika nije prihvaćena.

 

10. Slijedom svega izloženog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti na temelju kojih je utvrdio pojedinačne kazne za svako počinjeno kazneno djelo. Pritom je valjano u ukupnosti utvrđenih olakotnih okolnosti našao uporište za ublažavanje pojedinačno utvrđenih kazni u smislu odredbi članka 48. i 49. KZ/11., naglasivši pritom, uz sve ostalo već navedeno, i visinu protupravno stečene materijalne koristi počinjenim kaznenim djelima (37.703,07 kuna u 10 kaznenih djela). S druge strane, kako je to izloženo u odlomku 8. ove odluke, sve izložene okolnosti nisu adekvatno došle do izražaja u kazni zatvora u trajanju od 5 godina i 6 mjeseci, koju je odmjerio prvostupanjski sud, pa je prihvaćanjem žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud utvrdio da je odgovarajuća jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.

 

11. Slijedom iznesenog, a budući da je ispitivanjem pobijane presude utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, na što ovaj drugostupanjski sud pazi u skladu s odredbom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, u skladu s odredbama članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08.

 

U Zagrebu 12. listopada 2021.