28. K-525/2017-28

 

 

 

 

  Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

  Europska avenija 7

    31000 OSIJEK                                                                         28. K-525/2017-28

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. P., zbog kaznenog djela iz članka 256.stavka 1. Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19– u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-442/2017 od 10. svibnja 2017., nakon zaključene rasprave, održane u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku V. P., okrivljenika osobno, te branitelja B. K., odvjetnika iz O., 12. listopada 2021. objavio je, a 5. listopada 2021.godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. okrivljeni V. P., ….

 

k r i v  j e

 

              što je

 

              dana 15. listopada 2013., u nakani da uskrati sredstva državnom proračunu Republike Hrvatske, podnio godišnju prijavu poreza na dohodak za 2012. godinu, u kojoj sukladno članku 32. st. 1. Zakona o porezu na dohodak nije prijavio dohodak u iznosu od 84.189,00 USD što iznosi 480.500,38 kuna niti je na isti obračunao i platio doprinose u iznosu od 191.873,19 kuna, oštetivši tako državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 191.873,19 kuna,

              II. dakle, s ciljem da djelomično izbjegne plaćanje poreza dao nepotpune podatke o dohocima, pa je zbog toga došlo do neutvrđenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

              čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11

 

III. pa se okrivljeni V. P. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 256.stavka 1. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

NA KAZNU ZATVORA

u trajanju od 10 (deset) mjeseci

 

              IV.  a uz daljnju primjenu članka 56.stavka 2. i 3. KZ-a/11 okrivljeniku V. P.

 

i z r i č e  s e

 

UVJETNA OSUDA

 

na način što se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni V. P. u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

V.  Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP-a/08 okrivljeni V. P. obvezuje se na plaćanje imovinsko pravnog zahtjeva Republici Hrvatskoj  u iznosu  191.873,19 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

              VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni V. P. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 2.000,00 kn na ime financijskog vještačenja, te iznos od 500,00 kn na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude

 

             

Obrazloženje

 

 

              1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod brojem K-DO-442/2017 od 10. svibnja 2017. optužilo je okrivljenog V. P. da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. st.1. KZ/11.

 

              2. Pozvan da se očituje o optužbi da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom okrivljeni V. P. se očitovao da se ne smatra krivim.

 

              3. U svojoj obrani okrivljeni V. P. je naveo da je bio sudac arbitar arbitraže u Parizu, te je primio za to plaću u iznosu koji je naveden i koji nije sporan. Navedenu plaću nije prijavio u godišnjoj prijavi poreza, obzirom se raspitao kod svih stručnjaka financijskih, kod Ministarstva financija i kod Porezne uprave, te su mu svi rekli da ta njegova plaća ne podliježe oporezivanju, što zbog dvostrukog oporezivanja, a i obzirom da su na iznos neto plaće već uplaćeni svi doprinosi i porezi. Nije tražio nikakve dokaze o tome da je plaćen porez u Francuskoj, ali njemu to nije niti trebalo i smatra da to nije bio dužan tražiti, a niti je o tome dobio ikakvu službenu obavijest. Naveo je da je slao e-mail Ministarstvu financija i dobio je od njih dopis koji je priložio u ovaj spis. Osim toga nema drugih pisanih odgovora, a s kojim osobama je točno razgovarao, sada se više ne sjeća. Sjeća se da mu je te godine umrla polusestra u Zagrebu, te je dobio nasljedstvo u vidu nekih štednih uloga, a što je uredno prijavu u Poreznu prijavu i na to dobio rješenje, te platio porez.

               

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoka M. K., pročitao iskaze svjedoka E. W. i vještaka D. V., te izvršio uvid u prijedlog zaključka, dokumentaciju Porezne uprave, potvrdu o prometu računa, prijave poreza na dohodak, rješenje Ministarstva financija i financijsko knjigovodstveni nalaz i mišljenje.

 

5. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak kaznene evidencije za okrivljenika.

 

              6. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, kao ni primjedbi na izvedene dokaze, a vjerodostojnost isprava u koje je izvršen uvid nije ničim dovedeno u sumnju.

 

              7. Svjedok E. W. je u svom iskazu naveo da radi kao ovlašteni revizor i sjeća se da je okrivljenik negdje prije 10-15 godina došao kod njega da mu napravi poreznu prijavu za mirovinu koju je naslijedio. Tada ga je okrivljeni pitao da li mora platiti porez za neku arbitražu u Parizu. Rekao mu je da vjerojatno ne mora platiti, jer je tada postojao Ugovor između Francuske i Hrvatske o dvostrukom oporezivanju i da to mora još provjeriti. Provjerio je to, jer je nazvao konzultantsku kuću gdje su mu rekli, ako je plaćen porez u Francuskoj, da se ne mora platiti u Hrvatskoj, da je takav Ugovor na snazi, a to je bilo prije nego što je Hrvatska ušla u EU. Nazvao je okrivljenika i tako mu rekao. Nije razgovarao s okrivljenikom o tome da li je on platio porez u Francuskoj i svjedok to ne zna, smatrao je da je to riješeno.

 

              8. Svjedok M. K. je naveo da u vrijeme sporne arbitraže je bio v.d. ravnatelj javne ustanove koja je bilo u postupku arbitraže. Okrivljeni je bio član arbitražnog vijeća, arbitraža je provedena. Zna da su suci arbitri imali plaću koju im je isplatilo arbitražno vijeće u Parizu. Ne sjeća se o kojim se iznosima se radilo. Koliko je njemu poznato, arbitraža je bila završila, ali njeno izvršenje je još u tijeku, odnosno priznanje strane odluke. Nije mu poznato tko je osobno isplatio okrivljenom za to naknadu, ali mu je poznato također da je to odnos između arbitražnog vijeća i sudaca arbitraže.

9. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljeni V. P. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

10. Naime, sud nije prihvatio materijalnu obranu okrivljenika, obzirom da takvu obranu smatra neistinitom i usmjerenom jedino na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, a suprotnu izvedenim dokazima koji ukazuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo upravo na opisani način. Okrivljenik poriče krivnju i navodi da smatra da nije trebao platiti porez na ostvareni prihod u inozemstvu, te da se o tome raspitao i da su mu tako rekli.

 

11. Naime, nesporno je da je okrivljeni V. P., kao arbitražni sudac u Parizu, ostvario 2012. godine dohodak u iznosu od 84.189,00USD. Okrivljenik je za 2012. godinu podnio godišnju prijavu poreza na dohodak i to 15. listopada 2013., a u kojoj prijavi nije naveo niti prijavio navedeni ostvareni dohodak.

 

12. Okrivljeni navodi da se raspitao kod financijskih stručnjaka Ministarstva financija i Porezne uprave, te su mu svi rekli da nije dužan to prijaviti zbog dvostrukog oporezivanja, a i zbog toga što je to bila neto plaća na koju su već plaćeni svi porezi i doprinosi. O takvim svojim navodima okrivljeni niti jedan dokaz nije predočio sudu.

 

13. Naime, ispitani svjedok E. W., a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, jasan i uvjerljiv, je potvrdio da je točno da se okrivljeni raspitivao kod njega o spornom dohotku i prijavi poreza, ali mu je svjedok jasno rekao da, ako je plaćen porez u Francuskoj, da se ne mora platiti u Hrvatskoj. Dakle, ovaj svjedok nije potvrdio niti dokazao da je okrivljeni platio uredno porez u Francuskoj, pa da onda ne mora prijaviti i platiti u Hrvatskoj. Štoviše, i sam okrivljeni je naveo da nije provjeravao niti dobio ikakvu potvrdu o tome da li je porez uopće plaćen u Francuskoj, već je samo smatrao da nije u obvezi platiti porez u Hrvatskoj.

 

14. Porezna uprava provodi porezni nadzor tijekom 2016., te utvrđuje da je okrivljeni V. P. porezni obveznik, a koji je bio dužan prijaviti ostvareni inozemni dohodak, te izdaje okrivljeniku novo Porezno rješenje u kome mu je utvrđena porezna obveza u iznosu od 191.873,19kuna. Okrivljenik nije platio porezni dug, pa je rješenjem Ministarstva financija od 16. prosinca 2019. utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje obveze doprinosa za 2012. godinu. Dakle, do današnjeg dana, okrivljenik nije postupio po rješenjima Porezne uprave i platio dužni porez, pa je uslijed toga nastupila i zastara.

 

15. Da je okrivljeni V. P. svojim postupanjem počinio kazneno djelo utaje poreza, utvrđeno je i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijske struke D. V., koja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je razlika manje uplaćenog poreza i prireza za 2012. od strane okrivljenika 191.873,19 kuna.

 

16.Ispitana na raspravi vještak je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja te dodala da Po Zakonu RH je uvijek ono što dobijete na svoj račun vaš novac, odnosno neto isplata, a za ovu konkretnu situaciju, odnosno za isplatu iz inozemstva prije stupanja u članstvo Europske unije, je pronašla čl. 112. Zakona o doprinosima, gdje je obveznik doprinosa za fizičke osobe, a koje dolaze iz inozemstva, sam primatelj. Mišljenja je da primatelj nije imao niti saznanja, ako ne poznaje ovu specifičnu granu oporezivanja, da bi sam trebao obračunati i prijaviti plaćanje doprinosa te poreza i pripadajućih prireza.

 

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, obzirom je isti dan u skladu sa visokim pravilima struke, a na isti nije bilo niti primjedbi.

 

18. Činjenice o tome da li je okrivljeni mogao ili nije mogao znati da je dužan po Zakonima i pravilima prijaviti plaćanje poreza na ostvarene prihode u inozemstvu, ovaj sud ne razmatra i ne smatra bitnim. Naime, okrivljenik je osoba koja je radila kao arbitražni sudac u inozemstvu, koja je u inozemstvu ostvarivala i dohotke, te ovaj sud nikako ne može prihvatiti navode okrivljenika da nije znao da li to mora prijaviti u svojoj godišnjoj poreznoj prijavi. Ako je i smatrao da nije dužan platiti predmetni porez, bio je svakako dužan ostvareni dohodak prijaviti, pa bi Porezna uprava u svojim odlukama utvrdila da li je dužan, ili nije dužan, platiti porez na dohodak.

 

              19. Ispitani svjedok M. K. nije imao nikakvih neposrednih saznanja o konkretnim događajima, osim što mu je poznato da je okrivljenik bio arbitražni sudac, a što nije niti sporno.

 

              20. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra da je okrivljeni V. P. u inkriminirano vrijeme bio svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje, odnosno da uskrati sredstva državnom proračunu republike Hrvatske, stoga sud nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256.st.1. KZ/11.

 

              21. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činio kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Na taj način sud je olakotno imao u vidu činjenicu da okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, a što je razvidno iz izvatka iz kaznene evidencije, dok otegotno nije našao ništa odlučujuće.

 

              22. Cijeneći naprijed navedenu olakotnu okolnost, sud je okrivljenog V. P. za navedeno kazneno djelo, temeljem odredbe čl. 256.st.1.KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

 

23. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okrivljenika postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okrivljenom V. P. prema odredbi čl. 56.KZ/11 izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljeni u vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

24. Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenog V. P. može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija.

 

25. Sud je mišljenja da je upravo izrečena kazneno pravna sankcija prema okrivljeniku adekvatna težini kaznenog djela, te stupnju krivnje okrivljenika, te je mišljenja da će dovoljno utjecati na istoga da više ne čini nova kaznena djela.

 

26. Obzirom je zamjenik Općinskog državnog odvjetnika Osijek postavio u ime Republike hrvatske imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 191,873,19 kuna, te kako je sud našao da je isti opravdan, obvezao je okrivljenog V. P. na plaćanje imovinsko pravnog zahtjeva.

 

27. Obzirom je sud okrivljenog V. P. oglasio krivim, obvezao ga je na plaćanje troškova kaznenog postupka i to u iznosu od 2.000,00kn na ime financijskog vještačenja, te u iznosu od 500,00kn na ime sudskog paušala.

 

28. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Osijek, 12.listopada 2021.

 

                                                                                                                SUDAC

                                                                                                    Marina Bušbaher Oberkirš, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:             

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog.  Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.                                     

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na K-DO-442/17
2. Okr. V. P.
3. branitelj okr. B. K., odvjetnik iz O.
4. ODO Osijek – Građanski odjel

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:

Ljiljana Stolla