- 1 -              Rev-x 505/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 505/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz V., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici D. V. i J. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. V. i J. B. u V., protiv tuženika J. M., O. G., kojeg zastupa punomoćnica Ž. M., odvjetnica u T., radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja isprave i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2732/15 od 8. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6581/15 od 21. srpnja 2015., u sjednici vijeća dana 12. listopada 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2732/15 od 8. prosinca 2016. se odbija kao neosnovana.

 

i

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2732/15 od 8. prosinca 2016. se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru presudom poslovni broj P-6581/15 od 21. srpnja 2015. sudio je:

 

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica M. T., rođ. M. pok. I. (I.), suvlasnica za 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 861/6 ZU 4233 k.o. O., pa je dužan tuženik u roku od 15 dana izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva u navedenom dijelu u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, pa je ovlaštena tužiteljica temeljem iste neposredno izvršiti upis svog prava vlasništva u navedenom dijelu na predmetnoj nekretnini uz istodobno brisanje istog prava u navedenom dijelu s imena formalno upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika odnosno tuženika.

 

II. Tuženik se može osloboditi ove obveze pod uvjetom da prethodno ili istodobno isplati tužiteljici iznos od 236.876,40 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 17. kolovoza 2006. g. pa do isplate.

 

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 53.112,50 kuna.“

 

2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-2732/15 od 8. prosinca 2016. preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev koji je citiran u toč. 1. ovog obrazloženja (toč. I. izreke).

 

2.1. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 53.750,00 kuna (toč. II. izreke).

 

3. Tako je suđeno u sporu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine stečene nasljeđivanjem, te izdavanja tabularne isprave i uknjižbe.

 

4. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4.1. Podredno je tužiteljica podnijela i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u kojoj je navela da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu te prihvati tužbeni zahtjev.

 

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

6. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

 

7. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio i redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP kao i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, kao i da prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude samo ako protiv te presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

8. U ovom slučaju je drugostupanjska presuda donesena po odredbi čl. 373.a. ZPP, pa je po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP protiv te presude dopuštena redovna revizija.

 

9. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, imajući pri tome na umu cjelokupni sadržaj revizije.

 

10. Tužiteljica je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava (su)vlasništva temeljila na tvrdnji da je stekla suvlasnički dio nekretnine označene kao čest. zem. 861/6 ZU 4233 k.o. O. na temelju nasljeđivanja iza pokojnog I. M., pok, J., koji je bio nasljednik iza J. M. zajedno s braćom N. M. i J. M. (djece pok. S.). Prema navodima tužbe tuženik je otuđio njezinu trećinu suvlasničkog dijela i stekao materijalnu korist.

 

11. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tvrdnje tužiteljice da je nasljeđivanjem iza oca, pok. I. M. stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/3 dijela.

 

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-105/67 od 2. listopada 1967., donesenog iza smrti J. M., pok. S., proizlazi da nekretnina označena kao čest. zem. 861/2 ZU 4233, k.o. O., kao ni čest. zem. 861/6 koja je nastala iz čest. zem. 861/2, nije navedena kao imovina ostavitelja,

 

- da predmet nasljeđivanja uopće nisu bile nekretnine upisane u z.u. 4233 k.o. O., niti su navedene u rješenju o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine broj O-105/67 od 10. veljače 1975., broj O-105/67 od 14. lipnja 1978. i broj O-412/92 od 14. prosinca 1994.,

 

- da su prednik tuženika, njegov pok. otac S. M. i stric stranaka N. M. stekli nekretninu 861/2 k.o. O. po presudi na temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda Trogir poslovni broj P-914/86 od 4. veljače 1987. te su ishodili uknjižbu prava (su)vlasništva svaki za po 658/630257 dijela,

 

- potom je i prednik tužiteljice ishodio presudu Općinskog suda Trogir poslovni broj P-101/94 od 23. ožujka 1994, i na temelju presude ishodio po rješenju broj Z-1355/94 od 16. rujna 1997., uknjižbu prava vlasništva na nekretnini 861/2 k.o. O. za 658/630257 dijela,

 

- da je na temelju presude Općinskog suda Trogir poslovni broj P-100/94 od 14. travnja 1994. određena uknjižba prava suvlasništva oca tužiteljice I. M., pok, J., na čest. zem. 861/2 k.o. O. za 1162/63757 dijela, a uknjižba je provedena na temelju rješenja Z-1343/94 od 23. svibnja 2007.

 

- da je 1995. evidentirano u predmetu prvostupanjskog suda broj Z-372/95 cijepanje čestice zem. 861/2 u podčestice 861/2/6/7/8 sve k.o. O. s time da čest. zem. 861/6 ima površinu 658 m2, koliko predstavlja suvlasnički dio tuženika na predmetnoj čestici,(658/630257),

 

- prednik tuženika otac pok. S. M. je ishodio pravomoćnom presudom temelju priznanja i zbog izostanka Općinskog suda Trogir poslovni broj P-160/95 od 30. ožujka 1995. izdavanje tabularne isprave za čest. 861/6 k.o. O. za cijelo protiv knjižnih vlasnika,

 

- da je u ostavinskom postupku nakon smrti oca tužiteljice pok. I. M. (2002) tužiteljica proglašena njegovom jedinom nasljednicom. U rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Vinkovcima broj O-575/02 od 27. kolovoza 2002. nije navedena čestica zem. broj 861/6 k.o. O., niti je ta čestica navedena u rješenjima tog suda o nasljeđivanju naknadno pronađene imovine.

 

12.1. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja zaključio da je tužiteljica dokazala neprekinuti slijed nasljeđivanja iz pok. djeda stranaka, te da je ona nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva predmetne čestice u 1/3 dijela.

 

13. Drugostupanjski sud je, postupajući po odredbi čl. 373.a. ZPP, utvrdio da iz navedenih isprava ne proizlazi da bi zajednički prednik stranaka njihov djed J. M., pok. S., bio vlasnik čest. zem. 861/2 iz koje je cijepanjem nastala predmetna nekretnina, niti da bi tužiteljica mogla nasljeđivanjem steći pravo vlasništva čestica zem. broj 861/6 k.o. O. u 1/3.

 

13.1. Ovaj zaključak sud temelji na utvrđenju da djed stranaka pok. J. M., sin pok, S., nikada nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik zem. čest. broj 861/2 k.o. O., niti je ta nekretnina uvrštena u ostavinsku masu i raspoređena nasljednicima. Sinovi pok. J. M. su dugo nakon njegove smrti (1994. i 1995.) tužili zemljišnoknjižne vlasnike i presudama su utvrđeni vlasnicima nekretnine u po 1/3 dijela.

 

14. Plazeći od toga da je 1995. u predmetu prvostupanjskog suda broj Z-372/95 evidentirano cijepanje čestice zem. 861/2 u podčestice 861/2/6/7/8 sve k.o. O. s time da čest. zem. 861/6 ima površinu 658 m2, da je potom otac tuženika S. M. ishodio pravomoćnu presudu u sporu protiv zemljišnoknižnih vlasnika i uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, kao i da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-85/96 od 7. kolovoza 1996. tuženik proglašen nasljednikom, pri čemu je u ostavinsku masu ušla i predmetna nekretnina, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik stekao pravo vlasništva na valjanoj pravnoj osnovi i mogao je raspolagati pravom vlasništva kupoprodajnim ugovorom od 10. veljače 2006. u korist kupca B. J..

 

15. S obzirom na to da djed i otac tužiteljice nisu bili niti knjižni niti izvanknjižni vlasnici nekretnine zem. čest. broj 861/2 k.o. O., kao i da nekretnina nije bila uvrštena u ostavinsku masu iza pok, oca tužiteljice I. M., tužiteljica nije stekla pravo vlasništva nasljeđivanjem, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

 

16. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:

 

17. Tužiteljica tvrdi da pobijanu presudu nije moguće ispitati zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika, jer je na strani 3. drugostupanjske presude navedeno da je prednik tužiteljice ishodio presudu Općinskog suda Trogir poslovni broj P-101/94 od 23. ožujka 1994, i na temelju presude ishodio po rješenju broj Z-1355/94 od 16. rujna 1997., uknjižbu prava vlasništva na nekretnini 861/2 k.o. O. za 658/630257 dijela, a potom da je na temelju presude Općinskog suda Trogir poslovni broj P-100/94 od 14. travnja 1994. određena uknjižba prava suvlasništva oca tužiteljice I. M., pok, J. na čest. zem. 861/2 k.o. O. za 1162/63757 dijela, a uknjižba je provedena na temelju rješenja Z-1343/94 od 23. svibnja 2007.

 

18. U odgovoru na te navode ovaj sud je ocijenio da, sve ako su i točni, riječ je o navodima o činjenicama koje nisu odlučne za ovaj spor. Tužiteljica je temeljila tužbeni zahtjev na tvrdnji da je njezin otac, I. M. pok, J., bio vlasnik zem. čest. broj 861/6 k.o. O. (nastale cijepanjem zem čest. 861/2), a ona da je njegova jedina nasljednica koja je trenutkom smrti postala vlasnica nekretnine, neovisno što ta nekretnina nije unesena u rješenja o nasljeđivanju.

 

18.1. S obzirom na utvrđenje da otac tužiteljice nikada nije bio vlasnik zem. čest. broj 861/6 k.o. O., a to utvrđenje ni prema navodima tužiteljice nije proturječno stanju spisa, za rješenje ovoga spora nije odlučno tko je bio stranka u postupcima Općinskog suda Trogir poslovni broj P-101/94 i broj P-100/94, odnosno je li u tim parnicama tužitelj bio neki drugi I. M. pok, J., a ne otac tužiteljice istog imena (I. M. pok, J.). Podredno se napominje da ni sama tužiteljica nije pružila dokaz o svojim tvrdnjama.

 

19. Preostali dio obrazloženja revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka odnosi se na (navodno) pogrešan pravni pristupa u rješenju spora i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na te navode treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.

 

20. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

21. Sporno je i u revizijskom stupnju postupku je li tužiteljica nasljeđivanjem iza pok. oca I. M., pok, J., stekla pravo vlasništva na nekretnini zem. čest. broj 861/6 k.o. O. u 1/3 dijela, jer tužiteljica tvrdi da su njezini preci bili izvanknjižni vlasnici predmetne nekretnine, pa je i ona časom smrti svojega oca, izvanknjižnog vlasnika, postala izvanknjižna vlasnica te nekretnine.

 

21.1. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZVDSP) prema kojoj nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno (1), a nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi (2). Sporna je i pravilna primjena odredbe čl. 129. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) prema kojoj u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (1), a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (2).

 

22. U odnosu na navode tužiteljice treba imati na umu da je stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem izvedeno (derivativno) stjecanje, kojim pravo vlasništva ostavitelja prelazi (cijelo ili dio) na nasljednika. Osnovani su navodi tužiteljice da se prema gore navedenim odredbama zakona (pod 21.1.) nasljeđivanje zbiva u času smrti ostavitelja. Međutim, s obzirom na to da je stjecanje izvedeno iz prava vlasništva ostavitelja (derivativno), pretpostavka za stjecanje je vlasništvo prednika (ostavitelja).

 

23. U ovom slučaju nije bilo sporno da prednici tužiteljice, djed J. M. pok. S. i otac tužiteljice I. M., pok. J., nisu bili knjižni vlasnici predmetne nekretnine, a prema činjeničnim utvrđenjima drugostupanjskog suda oni nisu bili ni izvanknjižni vlasnici.

 

24. Zbog iznijetih razloga tužiteljica nije mogla u trenutku smrti svojega oca I. M., pok. J., nasljeđivanjem steći pravo vlasništva nečega čega ni on nije bio niti knjižni niti izvanknjižni vlasnik. Samim time ona nema aktivnu materijalnopravnu legitimaciju tražiti utvrđenje da je ona (su)vlasnica i tražiti da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, pa nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

25. Stoga je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u postupku u kojemu nisu počinjene povrede odredaba postupka na koje je ukazano revizijom, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

 

26. U odnosu na reviziju protiv odluke o parničnim troškovima:

 

27. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude. Samo iznimno, stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

 

28. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

29. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod pojmom pravomoćno dovršenog postupka u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo pravomoćno završen parnični postupak o predmetu spora. Odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak o predmetu spora, nego o troškovima spora.

 

30. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015. i nizu odluka revizijskog suda, te je uspostavljena ujednačena sudska praksa.

 

31. Stoga je valjalo reviziju tužiteljice protiv odluke o parničnim troškovima odbaciti po čl. 392. u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP.

 

Zagreb, 12. listopada 2021.