- 1 -              Rev 2356/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2356/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. (OIB: ...) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva (OIB: ...), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-480/2018-2 od 24. siječnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-185/2015-67 od 19. veljače 2018., u sjednici održanoj 12. listopada 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

1.       Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-480/2018-2 od 24. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-185/2015-67 od 19. veljače 2018. u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati na dosuđeni iznos od 124.000,00 kn te se rješava:

 

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice, kao nedopuštena.

 

2.     U preostalom dijelu revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

 

3.   Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava revizije u iznosu od 1.875,00 kn

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, iznos od 124.000,00 kn (sto dvadeset i četiri tisuće kuna) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi pobliže označenoj u izreci presude, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 76.382,50 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno su odbijeni zahtjevi tuženice za naknadu troška sastava žalbe i tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u iznosu od 3.750,00 kn.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

5. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana te djelomično nedopuštena.

 

6. U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

6.1. Prema stavku 3. toga članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

6.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.3. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

7. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženica naznačuje dva pravna pitanja:

 

a)       "Jesu li sudovi dužni odbaciti tužbu u dijelu koji se odnosi na sporedna traženja kada podnesen zahtjev za mirno rješenje spora nije imao propisan sadržaj, odnosno nije imao značaj valjanog obraćanja državnom odvjetništvu u smislu članka 186a Zakona o parničnom postupku?

 

b)       Teku li zakonske zatezne kamate na nenovčanu materijalnu štetu od dana nastanka štete ili od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je utvrđena visina štete?"

 

8.1. Pritom tuženica navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje u pobijanoj odluci glede prvog postavljenog pitanja suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1890/11 od 18. studenog 2015. u kojoj je u bitnom izraženo shvaćanje da zahtjev za mirno rješenje spora bez propisanog sadržaja u pogledu glavne stvari i sporednih traženja nema značaj valjanog obraćanja državnom odvjetništvu.

 

8.2. Nadalje, glede drugog postavljenog pitanja navodi da je shvaćanje u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1037/1995 od 17. rujna 1998. te shvaćanju Županijskog suda u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-392/03 od 27. ožujka 2003. u kojima su izražava shvaćanja da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u slučaju kada su kod naknade nenovčane materijalne štete zatezne kamate dosuđene za vrijeme prije donošenja prvostupanjske odluke jer je visina te naknade kao novčane obveze poznata tek onda kada je na pravno obvezujući način izražena u novcu, a to nikada ne može biti prilikom nastanka štete, kao niti prilikom izvršene procjene štete.

 

9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

10. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje je ujedno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala otuđenjem glisera, a nakon što mu je privremeno oduzet od strane policijskih službenika PP V. i pohranjen na suhi vez u marini u M. nakon čega je nestao.

 

12. Osporavajući zakonitost pobijane presude tuženica u reviziji kroz prvo postavljeno pitanje osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 186.a ZPP.

 

13. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP je propisano da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Prema izričitoj odredbi toga članka, zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

 

13.1. Prema odredbi stavka 6. tog članka sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. tog članka.

 

14. Prema stanju spisa predmeta proizlazi:

 

- da se tužitelj obratio tuženici 3. siječnja 2006. sa zahtjevom za mirno rješenje spora kojim je zatražio materijalnu štetu u iznosu od 138.000,00 kn,

 

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice 11. travnja 2006. u kojoj je tužbenim zahtjevom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 138.000,00 kn sa pripadajućom zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate,

 

- da je tužitelj podneskom od 30. listopada 2008. uredio tužbeni zahtjev tako da je naznačio da traži naknadu štete u iznosu od 124.000,00 kn sa zateznom kamatom od 26. srpnja 2003. do isplate po stopi koju je istim podneskom pobliže označio.

 

15. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj obrativši se nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora zatražio isplatu naknade štete bez zateznih kamata, a da je u podnesenoj tužbi sudu tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu naknade štete sa zateznim kamatama. Stoga je za zaključiti, s obzirom da zahtjev iz prijedloga nije identičan tužbi, odnosno ne sadrži sve što sadrži tužba, to tužitelj nije postupio u skladu sa odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP.

 

16. Posljedica takvog postupanja, propisana je odredbom čl. 186.a st. 6. ZPP i to odbacivanjem tužbe. U tom pravcu Vrhovni sud Republike Hrvatske već je izrazio svoje pravno shvaćanje u rješenjima Rev 1890/11 od 18. studenog 2015., Rev 493/08 od 13. siječnja 2010., i dr. u kojima se bitno navodi da prema pravnom shvaćanju toga suda nije ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske ako zahtjev za mirno rješenje spora nije sadržavao zahtjeve koje sadrži kasnije sudu podnesena tužba, a sve iz razloga jer je odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP izrijekom propisano da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, to zahtjev bez propisanog sadržaja nema značaj valjanog obraćanja državnom odvjetništvu.

 

17. Nižestupanjski sudovi propustili su primijeniti odredbu čl. 186.a st. 6. ZPP i u dijelu, kojim se tužitelj nije sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio nadležnom državnom odvjetništvu, odbaciti tužbu.

 

18. Kako nije ispunjena procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv Republike Hrvatske u dijelu kojim se zahtjeva isplata zateznih kamata na glavnicu valjalo je, u svezi s odredbom čl. 394. st. 1. ZPP, u tom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i tužbu odbacili kao nedopuštenu kao u točki I. izreke.

 

19. Obzirom da je ovaj sud prihvatio prvo pravno pitanje i ocijenio da zbog toga valja nižestupanjske presude ukinuti u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati i u tom dijelu tužbu odbaciti, nije bilo potrebito odlučivati o drugom pravnom pitanju kojim se osporava tijek dosuđenih kamata.

 

20. Kako je tuženica navela da podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude, ali nije naznačila pravno pitanje kojim bi tu presudu osporavala u preostalom dijelu (osim u dijelu kojim je odlučeno o kamatama na dosuđeni iznos glavnice), tako revizija u preostalom dijelu nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

21. Stoga se u preostalom dijelu radi o nedopuštenoj reviziji te ju je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, u tom dijelu odbaciti je kao nedopuštenu (točka II. izreke).

 

22. Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na odredbi čl. 151. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP te je tuženici s obzirom da je djelomično uspjela s pravnim lijekom dosuđen trošak sastava revizije po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa) po Tbr. 7. toč. 1. u svezi Tbr. 10. toč. 6. u iznosu 3.750,00 kn umanjen za 50%, odnosno ukupno 1.875,00 kn (točka III. izreke).

 

Zagreb, 12. listopada 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Viktorija Lovrić, v.r.